U Japanu je vrijeme cvjetanja trešnje - i po tradiciji, vrijeme proslave novog radjanja. Ove godine, medjutim, sve je nekako suzdržano i skromno. Park Ueno u Tokiju obično je u ovo doba prepun porodica i grupa prijatelja koji izadju na piknik ispod tek procvjetalih trešanja. Sada ih je mnogo manje… Prošlomjesečni razorni zemljotres i tsunami doveo je Japan u period jishuku'-a ili kolektivne samouzdržanosti. Tatsuo Tatsuno i njegova supruga Yoko ipak su odlučili da polako prošetaju ovim parkom:
- Ne treba da previše uživamo dok se ovo dešava.
- Ovaj narod na sjeveru prolazi kroz teške muke da preživi. Mi smo stari, i mi tek što preživljavamo. Ali svi moramo da se borimo da prodjemo kroz ovo.
- Da, svi zaista treba da damo sve od sebe.
Prizori sa devastiranog sjevera zemlje emitiraju se 24 sata na japanskoj televiziji. Osjećanje da su u ovome svi zajedno duboko prožima japansko društvo, kaže Kyle Cleveland, gostujući profesor sociologije na univerzitetu Temple:
- Najveći dio razaranja nije pogodio velike gradove nego područja koja su u osnovi ruralna. I pogodjeni su, disproporcionalno, uglavnom stariji ljudi. Tako da reakcije odražavaju i iskustvo starijih generacija o tome šta se dešavalo u Drugom svjetskom ratu, tako da je i to razlog osjećanju kolektivnog stradanja.
Nestašica goriva, vode i hrane pogodila je veliki dio sjevernog Japana - i kriza je zahvatila mnogo miliona ljudi. Hiroko Nagauna podiže 10-mjesečnu bebu. Ona kaže da najviše strahuje od toga šta će se desiti sa nuklearnom centralom Fukushima:
- Nuklearnu opasnost ne možeš vidjeti i to me najviše plaši. Osim toga, nema trenutnih simptoma. Treba vremena da se oni uopšte pokažu.
Mnogi izvan Japana govore i naglašavaju stoicizam japanskog naroda suočenog sa katastrofom. Više od 200 hiljada beskućnika nakon tsunamija još su uvijek u privremenim skloništima. Ali, operacije raščišćavanja su uveliko u toku zahvaljujući velikoj državnoj i medjunarodnoj pomoći - ali i armiji dobrovoljaca koji u pogodjeni region dolaze sa svih strana Japana. Još jednom, sociolog Kyle Cleveland:
- Ono što Japanci sada pokazuju nije ponašanje i nisu vrijednosti koje bi bile atipične za Japan. One su samo, možda, pojačane ovih dana. Ovo će imati dugoročne posljedice na japansko društvo. Mislim da ovo vodi ka ponovnom vraćanju tradicionalnim vrijednostima, brizi za drugoga, i to pokazuje šta zaista znači jishuku' .
Noću su tokijske ulice obično jarko osvijetljene, neonski hramovi konzumerizma i zabave. Sada je grad tek sjenka samoga sebe. Nagli prelazak na svakovrsnu uzdržanost ispraznio je sushi i karaoke barove. Njihovi vlasnici strahuju da će potpuno propasti. Ulični proroci sudbine i sreće su medju rijetkim biznisima koji još opstaju. Sudbina i sreća Japana uveliko ovisi o tome koliko dugo će ljudima trebati da izidju iz ovog perioda tihog samopromišljanja.
