Prva serija koja se ispušta u sljedećih 17 dana mali je dio tona vode nakupljene u postrojenju. No, japanska vlada i operater elektrane kažu da je ispuštanje vode neizbježan korak u razgradnji elektrane, što će trajati decenijama.
Zabrinutost ribara i susjednih zemalja
Japanske ribarske skupine usprotivile su se planu zbog zabrinutosti da će dodatno naštetiti ugledu njihove morske hrane. Grupe u Kini i Južnoj Koreji također su izrazile zabrinutost, čineći ispuštanje vode iz Fukushime političkim i diplomatskim pitanjem, javlja AP.
Kao odgovor na ispuštanje otpadnih voda, kineske carinske vlasti zabranile su morske plodove iz Japana.
Zabrana je započela odmah i utjecaće na sav uvoz „vodenih proizvoda”, uključujući plodove mora, navodi se u njihovoj obavijesti.
Također se navodi da će „dinamički prilagođavati relevantne regulatorne mjere prema potrebi kako bi spriječili rizike ispuštanja nuklearno kontaminirane vode za zdravlje i sigurnost hrane u njihovoj zemlji”.
Potreba za pražnjenjem rezervoara
No, japanska vlada i TEPCO kažu da se voda mora ispustiti kako bi se napravilo mjesta za stavljanje elektrane izvan pogona i kako bi se spriječilo slučajno curenje. Kažu da će pročišćavanje i razrjeđivanje učiniti otpadnu vodu sigurnijom prema međunarodnim standardima i da će njen utjecaj na okoliš biti zanemariv.
No, neki naučnici kažu da treba obratiti pozornost na dugoročni utjecaj niske doze radioaktivnosti koja ostaje u vodi.
Zemljotres i cunami u martu 2011. uništili su rashladne sisteme elektrane, uzrokujući topljenje tri reaktora. Visoko kontaminirana rashladna voda neprekidno je curila u podrume zgrada i miješala se s podzemnom vodom.
Operater elektrane, Tokyo Electric Power Company Holdings (TEPCO), poduzeo je korake da ograniči količinu podzemne vode i kišnice koja ulazi u područje reaktora i smanjio je povećanje kontaminirane vode na oko 100 tona dnevno, što je jedna petina početne količine.
Voda se skuplja i djelomično reciklira kao voda za hlađenje nakon tretmana, a ostatak se skladišti u oko 1000 spremnika koji su već napunjeni do 98% svog kapaciteta od 1,37 miliona tona.
Napredni sistem tretiranja vode
Voda se tretira takozvanim Naprednim sistemom obrade tekućina, koji može smanjiti količine više od 60 prisutnih radionuklida na razine koje je odredila vlada, osim tricijuma, radioaktivnog izotopa vodika, za koji dužnosnici kažu da je siguran za ljude ako je u malim količinama.
Voda koja budu ispuštana u Tihi ocean će biti biti ispod granica međunarodnih standarda sigurnosti, ali radioaktivnost neće biti nula.
Japanska vlada kaže da je ispuštanje tricijuma u more rutinska praksa nuklearnih postrojenja diljem svijeta i da će količina biti nekoliko puta manja nego iz postrojenja u Kini i Južnoj Koreji.
Oko 70% vode koja se nalazi u spremnicima još uvijek sadrži cezijum, stroncijum, ugljik-14 i druge radionuklide koji premašuju razine koje je odredila vlada. Ponovno će se tretirati sve dok koncentracije ne dosegnu potrebne dozvojene granice. Potom se razrjeđuju za više od 100 puta više od svog volumena s morskom vodom prije ispuštanja. To će ga dovesti daleko ispod međunarodnih sigurnosnih granica, ali njegova radioaktivnost neće biti nula.
Mišljenje struke
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je u svom izvještaju zaključila da će plan, ako se provede kako je zamišljeno, imati zanemariv utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi.
Profesor Tom Scott, voditelj Sellafield UK Centra za ekspertizu za uran i reaktivne metale, Univerziteta u Bristolu, smatra kako je ovo tehnički ispravna odluka.
„Ključna stvar koju treba zapamtiti je da morska voda već sadrži male količine tricijuma. Tricijum se prirodno proizvodi u malim količinama u gornjim slojevima atmosfere i pada u oceane putem kiše, a dio atmosferskog tricijuma, također, je ostatak od testiranja nuklearnog oružja. Za mene je ovo klasičan primjer u kojem je percipirani rizik koji predstavlja tricij radikalno veći od stvarnog rizika koji predstavlja. To je djelomično zbog loše komunikacije”, kazao je dr. Scott.
Dr. David Krofcheck, viši predavač fizike na Univerzitetu u Aucklandu, također smatra kako je rizik od radioaktivnog tricijuma precijenjen, ali upozorava na rizik od drugih izotopa.
„Tricijum se prirodno proizvodi kao dio našeg uobičajenog pozadinskog zračenja iz okoliša, a putem kiše ili rijeka putuje u svjetske oceane. Ispuštanje vode dizajnirano je tako da sadrži sedam puta manje tricija po litri nego što Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje za vodu za piće. Puno više tricijuma ispušteno je iz nuklearnih elektrana koje normalno rade u sjeverni Tihi ocean otkako su te elektrane u Kini, Južnoj Koreji i Tajvanu isprva bile smještene na obalnim mjestima. Suprotno tome, prisutnost izotopa nuklearne fisije cezijuma-137, stroncijuma-90 i joda-131 koji uzrokuju rak treba provjeriti prije nego što se pusti prva količina vode. Ovi izotopi, taloženi u vodama Fukushime, tokom i nedugo nakon katastrofe 2011., odgovorni su za radioaktivnost u plodovima mora i zabrane ribolova koje su uslijedile”, kazao je Krofcheck.
Međutim, marinski biolog Robert Richmond sa Univerziteta Havaji ne dijeli ovo mišljenje o sigurnosti tricijuma. U izjavi za Nature on smatra kako se radioaktivni tricijuma koncentriše korz lance ishrane kada veći organizmi jedu manje.
„Koncept razrjeđivanja kao rješenja za onečišćenje dokazano se pokazao lažnim”, kaže Richmond. „Sama hemija razrjeđivanja potkopana je biologijom oceana.”
Japanska vlada kaže da su potencijalni rizici od ispuštanja pročišćene vode ograničeni na reputacijsku štetu koja je rezultat glasina, a ne naučnih studija. Vlada je odredila 80 milijardi jena (550 miliona dolara) za potporu ribarstvu i preradi plodova mora te za borbu protiv potencijalne štete ugledu. TEPCO je također najavio tužbe za narušavanje ugleda.
