Pred odlazak predsjednika Baracka Obame u službeni posjet Srednjem istoku (20.-22. ožujka), novinar Glasa Amerike Meredith Buel razgovarao je s izraelskim ambasadorom u SAD-u Michaelom Orenom i glavnim predstavnikom Palestinske oslobodilačke organizacije u SAD-u Maenom Rashidom Areikatom. Razgovaralo se o širokom rasponu pitanja s kojima će predsjednik Obama biti sučeljen za posjeta Izraelu, okupiranoj Zapadnoj Obali i Jordanu. Prvo pitanje koje je Meredith Buel postavio obojici diplomata bilo je o prioritetima posjeta i njihovim nadama i očekivanjima.
MICHAEL OREN: “Predsjednički posjet Izraelu uvijek je povijesni trenutak, nešto što se ne događa svaki dan. Nasuprot uvriježenom vjerovanju, [američki] predsjednici ne dolaze tako često. Predsjednik Bush je došao tek tokom zadnjih šest mjeseci njegova drugog mandata. Predsjednik Reagan nije nikad došao. I činjenica da je predsjednik Obama odabrao nas za svoje prvo putovanje u inozemstvo u njegovom drugom mandatu od velikog je značaja za nas. Vrlo smo uzbuđeni.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Palestinci očekuju da će predsjednik razumijeti situaciju kroz koju prolaze Palestinci i razumijeti hitnost okončavanja sukoba između Palestinaca i Izraelaca. Za njegova prvog mandata, predsjednik Obama je posvetio veliki dio svojeg vremena i napora i resursa za rješavanje tog pitanja. Nažalost, negdje na pola procesa došlo je do narušavanja tih nastojanja i mi bismo voljeli vidjeti da Sjedinjene Države, kao glavna supersila, rade sa svim stranama, sa ciljem privođenja kraju tekućeg sukoba.”
MB: Kakvi su izgledi za uspješno obnavljanje izraelsko-palestinskog mirovnog procesa?
MAEN RASHID AREIKAT: “Palestinci su voljni i spremni za što je moguće raniji nastavak pregovora, političkih pregovora ili političkog procesa. Ali da bi do toga došlo, morate razumijeti da za postizanje atmosfere koja će pogodovati pregovorima moraju postojati izvjesni elementi. Naime, Izrael se mora pridržavati ranijih sporazuma i obaveza i mora ih poštovati.”
MICHAEL OREN: “Tokom zadnje četiri godine čekali smo da nam se Palestinci pridruže za pregovaračkim stolom, što oni uglavnom nisu činili. Zato danas i Sjedinjene Države i Izrael pozivaju na obnavljanje pregovora bez preduvjeta o svim ključnim pitanjima: granicama, sigurnosti, Jeruzalemu, izbjeglicama, palestinskim i židovskim, međusobnom priznavanju – sva su ta pitanja na pregovaračkom stolu, ukoliko nam se Palestinci odluče pridružiti.”
MB: Koje su geste dobre volje Izraelci spremni pokazati i njima potkrijepiti svoje ozbiljne namjere za mirovni proces?
MICHAEL OREN: “Pokazali smo niz takvih gesta u prošlosti, sve od uklanjanja na stotine sigurnosnih kontrolnih točaka, u našim nastojanjima da se stimulira palestinsko gospodarstvo, do zamrzavanja rasta novih naselja na deset mjeseci, do moratorija. Niti jedan od poteza nije uspio dovesti Palestince natrag za pregovarački stol.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Pa, mislim da smo pokazali dovoljno dobre volje. Najvažniji je takav potez bio 1988. godine, kad je PLO prihvatio dvo-državno rješenje i priznao pravo Izraela na njegovo postojanje. Palestinci su tada rekli da su voljni prihvatiti palestinsku državu na Zapadnoj Obali, u Pojasu Gaze, s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom palestinske države, što čini 22% onoga što je nekoć bila povijesna Palestina. Za nas, to je bio povijesni kompromis.”
MB: Kakvog utjecaja na nastojanja za postizanje mira ima nastavak izgradnje židovskih naselja na Zapadnoj Obali?
MAEN RASHID AREIKAT: “Djeluje vrlo štetno. Mislim da pitanje naselja, pitanje naseljenika, postaje izraelski problem isto kao i palestinski problem. Izrael ne može kontrolirati tu malu, glasnu, moćnu manjinu unutar izraelskog društva i ona, nažalost, drži većinu Izraelaca taocima i diktira politiku izraelske vlade. Prisutnost naseljenika usred palestinskog naroda stvara režim, drugačiji režim, unutar palestinskih područja, gdje naseljenici uživaju izvjesne pogodnosti i privilegije, ali na isti se način ne tretira i Palestince.”
MICHAEL OREN: “Godine 2005., uklonili smo 21 naselje u Pojasu Gaze, u nastojanju da pomognemo mirovnom procesu. Potez nije rezultirao mirom nego tisućama raketa od Hamasa. Znači, naselja nisu u srži problema. Mi razumijemo da Palestinci, u najmanju ruku, nisu oduševljeni našom naseljeničkom politikom. I mi smo spremni o tome razgovarati. Mi pitanje naseljavanja vidimo kao neku vrstu podteme šireg teritorija i granica i sigurnosti i voljni smo o tome razgovarati.”
MB: Kakvi su izgledi za pomirenje palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i Hamasa u Pojasu Gaze i kako mirovni proces može biti uspješan sve dok postoji razdor između Zapadne Obale i Gaze?
MICHAEL OREN: “Svakako bi pomoglo kad bi Palestinci bili ujedinjeni, ali oni su sada podijeljeni, a mi želimo stvoriti klimu u kojoj možemo postići mir sa palestinskim vlastima na Zapadnoj Obali i nudimo mogućnost da se jednog dana ljudi u Gazi također priključe miru i da imaju od njega koristi, što znači budućnost za njihovu djecu i djecu njihove djece, nešto što stanovnici Gaze nemaju sada, pod vladavinom Hamasa. Sjedinjene Države, a isto tako i UN, Rusija i Evropska Unija, smatraju Hamas terorističkom organizacijom čiji je zavjet ne samo uništenje Izraela nego i Židova širom svijeta. Radi se zapravo o genocidnom dokumentu.”
MAEN RASHID AREIKAT: “To je palestinska interna stvar, koja nas uvelike zabrinjava. Zadnjih nekoliko godina pokušavamo okončati podijeljenost između Pojasa Gaze i Zapadne Obale, između Fataha i Hamasa, nastojimo dovesti do pomirenja. Nažalost, stvari ne idu smjerom koji mi želimo, ali postoji ozbiljna odlučnost na strani palestinskog vodstva, PLO-a, da se te podijele privedu kraju. Ali one se ne bi trebale navoditi kao izgovor za nenapredovanje.”
MB: Kako ključno pitanje Jeruzalema riješiti na način koji bi imao potporu i Palestinaca i Izraelaca?
MAEN RASHID AREIKAT: “Zapravo, Palestinci su ti koji su predložili, i nastavljaju predlagati, kreativno rješenje pitanja Jeruzalema. Izrael, naprotiv, želi, nastavlja tvrditi, da ima monopol nad Jeruzalemom, ignorirajući činjenicu da su Jeruzalem i njegova sveta mjesta važna muslimanima, kršćanima, Židovima, Arapima, Izraelcima i Palestincima. I ako Izraelci nastave polagati pravo na Jeruzalem kao vječnu, nepodijeljenu prijestolnicu Izraela, imat će Izrael, možda, ali neće nikada imati mir. Imat će možda Jeruzalem, ali neće nikad imati mir. Jedino rješenje za Jeruzalem je da Jeruzalem bude prijestolnica dviju država, palestinske i izraelske.”
MICHAEL OREN: “Naše je stajalište, a tako je bilo i za prethodnih, uzastopnih izraelskih vlada, da bi Jeruzalem trebao ostati nepodijeljena prijestolnica Izraela. On je svakako duhovno središte Židova iz cijeloga svijeta. Ali premijer Netanyahu je u svojem govoru na zajedničkom zasjedanju Kongresa rekao kako vjeruje da se, uz kreativnost i pravednost, može iznaći rješenje i jeruzalemskom pitanju.”
MB: Da li biste mogli pojasniti što bi to moglo biti?
MICHAEL OREN: Ne, jer mislim da bi govoriti o konačnom statusu Jeruzalema, o njegovom konačnom obliku, bilo ići krivim redoslijedom, rješavati pitanje naopako. No, ponavljam, premijer je rekao da uz kreativnost možemo naći rješenje.”
MB: Istječe li vrijeme za dvo-državno rješenje?
MAEN RASHID AREIKAT: “Nažalost, sa svime što Izraelci rade na terenu, naselja, zapljena zemlje, sve mjere koje poduzimaju, posebice u Jeruzalemu, utrka je s vremenom kako bi se potkopalo i spriječilo stvaranje palestinske države.”
MICHAEL OREN: Ne mislim da vrijeme istječe za dvo-državno rješenje. Mislim jedino da je sramota da gubimo vrijeme za dva naroda koji bi mogli imati dvije nezavisne države, jednu do druge, i da se vratimo poslu na razvoju naših društava i osiguramo bolju budućnost za našu djecu.”
MB: Kako građanski rat u Siriji i iranski nuklearni program utječu na prioritete posjeta predsjednika Obame?
MICHAEL OREN: “Mislim da će oba pitanja, i Sirija i Iran, biti među vodećim pitanjima o kojima se se raspravljati tijekom predsjednikova posjeta. Sirija predstavlja i mogućnosti i opasnosti, ne samo za Izrael, već i za cijelu regiju. Mogućnosti u smislu da se regija može osloboditi jednog zlog režima, s Basharom al-Assadom na čelu, režima koji je ubio na desetine i desetine tisuća vlastitih građana. Pokušao je stvoriti i tajno voljno nuklearno postrojenje. I Hezbollah, u Libanonu, opskrbio sa do 70.000 raketa. Radi se o režimu čiji pad i nestanak neće žaliti nitko u Izraelu, a mislim da govorim i u ime mnogih naših susjeda u području. Opasnost predstavlja potpuni krah i raspad sirijskog društva, rast i jačanje ekstremnih islamističkih snaga te naročito, a to je i najbolnije, buduća kontrola nad sirijskim nuklearnim arsenalom... Predsjednik je rekao da je predan tome da se Iran spriječi u posjedovanju nuklearnog oružja. A to je upravo i naš cilj. Sa Sjedinjenim Državama vodimo vrlo tijesni dijalog o tome kako postići taj cilj. Čvrsto podržavamo program sankcija, koji je polučio uspjeh izvan svih naših očekivanja. Nanio je ozbiljan udarac iranskom gospodarstvu, ozbiljno ugrozio iransku valutu. Ali nije, nažalost, zaustavio iranski nuklearni program.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Promjene u arapskom svijetu od velikog su značaja i zanimanja za Sjedinjene Države. U Siriji, situacija je i tužna i nesretna, u smislu gubitka ljudskih života. Palestinsko je stajalište vrlo delikatno jer imamo 600.000 palestinskih izbjeglica koji žive u Siriji i naše je stajalište uvijek bilo da podržavamo sirijski narod i njihove odluke u izboru vodstva i vlastite budućnosti. Što se Irana tiče, mi ne vidimo izravnu prijetnju od strane Iranaca. Također, zagovornici smo mirnog rješenja sukoba. Ne mislim da se Sjedinjene Države žele još jednom angažirati na Srednjem istoku, nakon Afganistana, nakon Iraka. Mislim da još ima prostora za diplomatsko rješenje i smatram da je pristup američke administracije u tom smislu vrlo mudar – držati dijalog otvorenim i ne slušati ratne huškače u toj zemlji, koji SAD žele ponovno uvući u konfrontaciju i angažman na Srednjem istoku.”
MB: Koja pitanja i kakve poruke bi Palestinci željeli uputiti predsjedniku Obami pred njegov posjet području?
MAEN RASHID AREIKAT: “Mislim da je poruka koju želimo poslati predsjedniku Obami ta da mi itekako vjerujemo u to da on želi vidjeti kraj ovom sukobu. Mi istinski vjerujemo u to da on želi vidjeti Palestince i Izraelce u mirnom i sigurnom suživotu, u državi Palestini tik kraj države Izrael. Ali, gospodine predsjednice, patili smo dugo. Živjeli u patnjama tako dugo vremena. Vrijeme je da naš narod dobije pravo na samo-opredjeljenje, na slobodu i na nezavisnost.”
MICHAEL OREN: “Ako se mene pita, ja i mislim da je posjet upravo o slanju poruka. Poruka predsjednika narodu Izraela i poruka narodima u području da između Izraela i Sjedinjenih Država postoji neraskidivi savez, da Sjedinjene Države stoje zajedno s Izraelom, ne iza njega, nego kraj nas. I da nitko u području ne bi smio imati nikakvih iluzija o neraskidivoj prirodi tog saveza te da Izraelci time moraju biti ohrabreni.”
MICHAEL OREN: “Predsjednički posjet Izraelu uvijek je povijesni trenutak, nešto što se ne događa svaki dan. Nasuprot uvriježenom vjerovanju, [američki] predsjednici ne dolaze tako često. Predsjednik Bush je došao tek tokom zadnjih šest mjeseci njegova drugog mandata. Predsjednik Reagan nije nikad došao. I činjenica da je predsjednik Obama odabrao nas za svoje prvo putovanje u inozemstvo u njegovom drugom mandatu od velikog je značaja za nas. Vrlo smo uzbuđeni.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Palestinci očekuju da će predsjednik razumijeti situaciju kroz koju prolaze Palestinci i razumijeti hitnost okončavanja sukoba između Palestinaca i Izraelaca. Za njegova prvog mandata, predsjednik Obama je posvetio veliki dio svojeg vremena i napora i resursa za rješavanje tog pitanja. Nažalost, negdje na pola procesa došlo je do narušavanja tih nastojanja i mi bismo voljeli vidjeti da Sjedinjene Države, kao glavna supersila, rade sa svim stranama, sa ciljem privođenja kraju tekućeg sukoba.”
MB: Kakvi su izgledi za uspješno obnavljanje izraelsko-palestinskog mirovnog procesa?
MAEN RASHID AREIKAT: “Palestinci su voljni i spremni za što je moguće raniji nastavak pregovora, političkih pregovora ili političkog procesa. Ali da bi do toga došlo, morate razumijeti da za postizanje atmosfere koja će pogodovati pregovorima moraju postojati izvjesni elementi. Naime, Izrael se mora pridržavati ranijih sporazuma i obaveza i mora ih poštovati.”
MICHAEL OREN: “Tokom zadnje četiri godine čekali smo da nam se Palestinci pridruže za pregovaračkim stolom, što oni uglavnom nisu činili. Zato danas i Sjedinjene Države i Izrael pozivaju na obnavljanje pregovora bez preduvjeta o svim ključnim pitanjima: granicama, sigurnosti, Jeruzalemu, izbjeglicama, palestinskim i židovskim, međusobnom priznavanju – sva su ta pitanja na pregovaračkom stolu, ukoliko nam se Palestinci odluče pridružiti.”
MB: Koje su geste dobre volje Izraelci spremni pokazati i njima potkrijepiti svoje ozbiljne namjere za mirovni proces?
MICHAEL OREN: “Pokazali smo niz takvih gesta u prošlosti, sve od uklanjanja na stotine sigurnosnih kontrolnih točaka, u našim nastojanjima da se stimulira palestinsko gospodarstvo, do zamrzavanja rasta novih naselja na deset mjeseci, do moratorija. Niti jedan od poteza nije uspio dovesti Palestince natrag za pregovarački stol.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Pa, mislim da smo pokazali dovoljno dobre volje. Najvažniji je takav potez bio 1988. godine, kad je PLO prihvatio dvo-državno rješenje i priznao pravo Izraela na njegovo postojanje. Palestinci su tada rekli da su voljni prihvatiti palestinsku državu na Zapadnoj Obali, u Pojasu Gaze, s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom palestinske države, što čini 22% onoga što je nekoć bila povijesna Palestina. Za nas, to je bio povijesni kompromis.”
MB: Kakvog utjecaja na nastojanja za postizanje mira ima nastavak izgradnje židovskih naselja na Zapadnoj Obali?
MAEN RASHID AREIKAT: “Djeluje vrlo štetno. Mislim da pitanje naselja, pitanje naseljenika, postaje izraelski problem isto kao i palestinski problem. Izrael ne može kontrolirati tu malu, glasnu, moćnu manjinu unutar izraelskog društva i ona, nažalost, drži većinu Izraelaca taocima i diktira politiku izraelske vlade. Prisutnost naseljenika usred palestinskog naroda stvara režim, drugačiji režim, unutar palestinskih područja, gdje naseljenici uživaju izvjesne pogodnosti i privilegije, ali na isti se način ne tretira i Palestince.”
MICHAEL OREN: “Godine 2005., uklonili smo 21 naselje u Pojasu Gaze, u nastojanju da pomognemo mirovnom procesu. Potez nije rezultirao mirom nego tisućama raketa od Hamasa. Znači, naselja nisu u srži problema. Mi razumijemo da Palestinci, u najmanju ruku, nisu oduševljeni našom naseljeničkom politikom. I mi smo spremni o tome razgovarati. Mi pitanje naseljavanja vidimo kao neku vrstu podteme šireg teritorija i granica i sigurnosti i voljni smo o tome razgovarati.”
MB: Kakvi su izgledi za pomirenje palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i Hamasa u Pojasu Gaze i kako mirovni proces može biti uspješan sve dok postoji razdor između Zapadne Obale i Gaze?
MICHAEL OREN: “Svakako bi pomoglo kad bi Palestinci bili ujedinjeni, ali oni su sada podijeljeni, a mi želimo stvoriti klimu u kojoj možemo postići mir sa palestinskim vlastima na Zapadnoj Obali i nudimo mogućnost da se jednog dana ljudi u Gazi također priključe miru i da imaju od njega koristi, što znači budućnost za njihovu djecu i djecu njihove djece, nešto što stanovnici Gaze nemaju sada, pod vladavinom Hamasa. Sjedinjene Države, a isto tako i UN, Rusija i Evropska Unija, smatraju Hamas terorističkom organizacijom čiji je zavjet ne samo uništenje Izraela nego i Židova širom svijeta. Radi se zapravo o genocidnom dokumentu.”
MAEN RASHID AREIKAT: “To je palestinska interna stvar, koja nas uvelike zabrinjava. Zadnjih nekoliko godina pokušavamo okončati podijeljenost između Pojasa Gaze i Zapadne Obale, između Fataha i Hamasa, nastojimo dovesti do pomirenja. Nažalost, stvari ne idu smjerom koji mi želimo, ali postoji ozbiljna odlučnost na strani palestinskog vodstva, PLO-a, da se te podijele privedu kraju. Ali one se ne bi trebale navoditi kao izgovor za nenapredovanje.”
MB: Kako ključno pitanje Jeruzalema riješiti na način koji bi imao potporu i Palestinaca i Izraelaca?
MAEN RASHID AREIKAT: “Zapravo, Palestinci su ti koji su predložili, i nastavljaju predlagati, kreativno rješenje pitanja Jeruzalema. Izrael, naprotiv, želi, nastavlja tvrditi, da ima monopol nad Jeruzalemom, ignorirajući činjenicu da su Jeruzalem i njegova sveta mjesta važna muslimanima, kršćanima, Židovima, Arapima, Izraelcima i Palestincima. I ako Izraelci nastave polagati pravo na Jeruzalem kao vječnu, nepodijeljenu prijestolnicu Izraela, imat će Izrael, možda, ali neće nikada imati mir. Imat će možda Jeruzalem, ali neće nikad imati mir. Jedino rješenje za Jeruzalem je da Jeruzalem bude prijestolnica dviju država, palestinske i izraelske.”
MICHAEL OREN: “Naše je stajalište, a tako je bilo i za prethodnih, uzastopnih izraelskih vlada, da bi Jeruzalem trebao ostati nepodijeljena prijestolnica Izraela. On je svakako duhovno središte Židova iz cijeloga svijeta. Ali premijer Netanyahu je u svojem govoru na zajedničkom zasjedanju Kongresa rekao kako vjeruje da se, uz kreativnost i pravednost, može iznaći rješenje i jeruzalemskom pitanju.”
MB: Da li biste mogli pojasniti što bi to moglo biti?
MICHAEL OREN: Ne, jer mislim da bi govoriti o konačnom statusu Jeruzalema, o njegovom konačnom obliku, bilo ići krivim redoslijedom, rješavati pitanje naopako. No, ponavljam, premijer je rekao da uz kreativnost možemo naći rješenje.”
MB: Istječe li vrijeme za dvo-državno rješenje?
MAEN RASHID AREIKAT: “Nažalost, sa svime što Izraelci rade na terenu, naselja, zapljena zemlje, sve mjere koje poduzimaju, posebice u Jeruzalemu, utrka je s vremenom kako bi se potkopalo i spriječilo stvaranje palestinske države.”
MICHAEL OREN: Ne mislim da vrijeme istječe za dvo-državno rješenje. Mislim jedino da je sramota da gubimo vrijeme za dva naroda koji bi mogli imati dvije nezavisne države, jednu do druge, i da se vratimo poslu na razvoju naših društava i osiguramo bolju budućnost za našu djecu.”
MB: Kako građanski rat u Siriji i iranski nuklearni program utječu na prioritete posjeta predsjednika Obame?
MICHAEL OREN: “Mislim da će oba pitanja, i Sirija i Iran, biti među vodećim pitanjima o kojima se se raspravljati tijekom predsjednikova posjeta. Sirija predstavlja i mogućnosti i opasnosti, ne samo za Izrael, već i za cijelu regiju. Mogućnosti u smislu da se regija može osloboditi jednog zlog režima, s Basharom al-Assadom na čelu, režima koji je ubio na desetine i desetine tisuća vlastitih građana. Pokušao je stvoriti i tajno voljno nuklearno postrojenje. I Hezbollah, u Libanonu, opskrbio sa do 70.000 raketa. Radi se o režimu čiji pad i nestanak neće žaliti nitko u Izraelu, a mislim da govorim i u ime mnogih naših susjeda u području. Opasnost predstavlja potpuni krah i raspad sirijskog društva, rast i jačanje ekstremnih islamističkih snaga te naročito, a to je i najbolnije, buduća kontrola nad sirijskim nuklearnim arsenalom... Predsjednik je rekao da je predan tome da se Iran spriječi u posjedovanju nuklearnog oružja. A to je upravo i naš cilj. Sa Sjedinjenim Državama vodimo vrlo tijesni dijalog o tome kako postići taj cilj. Čvrsto podržavamo program sankcija, koji je polučio uspjeh izvan svih naših očekivanja. Nanio je ozbiljan udarac iranskom gospodarstvu, ozbiljno ugrozio iransku valutu. Ali nije, nažalost, zaustavio iranski nuklearni program.”
MAEN RASHID AREIKAT: “Promjene u arapskom svijetu od velikog su značaja i zanimanja za Sjedinjene Države. U Siriji, situacija je i tužna i nesretna, u smislu gubitka ljudskih života. Palestinsko je stajalište vrlo delikatno jer imamo 600.000 palestinskih izbjeglica koji žive u Siriji i naše je stajalište uvijek bilo da podržavamo sirijski narod i njihove odluke u izboru vodstva i vlastite budućnosti. Što se Irana tiče, mi ne vidimo izravnu prijetnju od strane Iranaca. Također, zagovornici smo mirnog rješenja sukoba. Ne mislim da se Sjedinjene Države žele još jednom angažirati na Srednjem istoku, nakon Afganistana, nakon Iraka. Mislim da još ima prostora za diplomatsko rješenje i smatram da je pristup američke administracije u tom smislu vrlo mudar – držati dijalog otvorenim i ne slušati ratne huškače u toj zemlji, koji SAD žele ponovno uvući u konfrontaciju i angažman na Srednjem istoku.”
MB: Koja pitanja i kakve poruke bi Palestinci željeli uputiti predsjedniku Obami pred njegov posjet području?
MAEN RASHID AREIKAT: “Mislim da je poruka koju želimo poslati predsjedniku Obami ta da mi itekako vjerujemo u to da on želi vidjeti kraj ovom sukobu. Mi istinski vjerujemo u to da on želi vidjeti Palestince i Izraelce u mirnom i sigurnom suživotu, u državi Palestini tik kraj države Izrael. Ali, gospodine predsjednice, patili smo dugo. Živjeli u patnjama tako dugo vremena. Vrijeme je da naš narod dobije pravo na samo-opredjeljenje, na slobodu i na nezavisnost.”
MICHAEL OREN: “Ako se mene pita, ja i mislim da je posjet upravo o slanju poruka. Poruka predsjednika narodu Izraela i poruka narodima u području da između Izraela i Sjedinjenih Država postoji neraskidivi savez, da Sjedinjene Države stoje zajedno s Izraelom, ne iza njega, nego kraj nas. I da nitko u području ne bi smio imati nikakvih iluzija o neraskidivoj prirodi tog saveza te da Izraelci time moraju biti ohrabreni.”
