U tim snovima vidi zarobljene rođake - sve osim svog brata Jardena. To podsvjesno izostavljanje je možda odraz njenih strahova tokom dana - očekuje se da će samo žene i djeca biti među 50 talaca koji će biti oslobođeni tokom četvorodnevnog prekida vatre između Izraela i Hamasa koji je počeo u petak.
Svi muškarci i mnoge od otetih žena za sada ostaju zarobljenici u Gazi. Ne zna se ni da li će sva djeca biti oslobođena. Hamas je u petak oslobodio 24-oro ljudi, uključujući 13 izraelskih žena i djece, desetoro Tajlanđana i jednu osobu sa Filipina.
“Taj dogovor je porodice stavio u jednu nehumanu situaciju. Ko će izaći živ, a ko neće?", kaže Bibas Levi. "Djeca će izaći, ali moj brat i mnogi drugi ostaju tamo?"
Njeni rođaci nisu bili u prvoj grupi oslobođenih talaca.
Dogovor će donijeti olakšanje desetinama ljudi čiji su članovi porodica zarobljeni, kao i Palestincima u Gazi koji su izdržali nedelje bombardovanja i živjeli pod izuzetno teškim uslovima.
Nada da će biti oslobođeno još talaca
Međutim, dok je oko 240 talaca u rukama ekstremista, samo mali broj porodica će se ponovo sresti sa svojim najbližima prema sadašnjem sporazumu. Postoji nada da će se dogovor proširiti: Izrael je rekao da će produžiti primirje po dan za svakih deset oslobođenih talaca.
Ali, mnoge porodice će se i dalje mučiti jer ne znaju sudbinu svojih voljenih.
Patnje talaca - među kojima su muškarci, žene, bebe, djeca i starije osobe - potpuno zaokupljaju pažnju Izraealca. Porodice zarobljenika su pokrenule kampanju za oslobađanje svojih rođaka, koja je dotakla brojne ljude, i pojačale su pritisak na izraelsku vladu da načini ustupke i postigne sporazume koji bi osigurali njihovo puštanje na slobodu.
Taj pritisak i masovna javna podrška porodicama bi mogli da prinude vladu da produži primirje - iako je obećala da će nastaviti da se bori kada sadašnje primirje istekne.
Međutim, biće teško da se osigura oslobađanje svih talaca, posebno vojnika među njima. Ekstremisti u Gazi vide zarobljenike kao svoj ključni adut u pregovorima u ratu sa Izraelom.
Lider Islamskog džihada, militantne grupe povezane sa Hamasom, izjavio je u petak da zarobljeni izraelski vojnici neće biti oslobođeni dok Izrael ne pusti na slobodu sve palestinske zarobljenike.
Ofri Bibas Levi je pauzirala sve druge aktivnosti u svom životu da bi se borila za puštanje svoje porodice - njeni bratanci, dječaci stari 10 mjeseci i 4 godine, su među najmlađim taocima.
Po profesiji terapeutkinja, Bibas Levi kaže da će nastaviti da se bori dok se svi njeni rođaci ne vrate kući.
Deni Miran - čiji je sin Omri uzet za taoca - živi u strahu. Neizvjesnost je nepodnošljiva, a sedam nedelja nema nikakvih pokazatelja da mu je sin živ, zbog čega ga muče mračne misli.
“Moj sin nije na spisku. Ima 46 godina i nadam se da je u takvom zdravstvenom stanju da može da se nosi sa svim nedaćama tamo. Nadam se da ga nisu ranili, nisu mučili i nisu uradili nešto nehumano", kaže Miran.
"Moramo da budemo strpljivi"
Za mnoge porodice, vijest o dogovoru je izazvala mješavinu emocija - bol kod onih koji ne očekuju da će njihovi voljeni biti pušteni, i nadu da će možda doći do oslobađanja novih talaca.
“Želeo bih da se svi vrate i vjerujem da će se svi vratiti. Ali moramo da budemo strpljivi i da budemo jaki", kaže Jakov Argamanin, čija je 26-godišnja ćerka Noa zarobljena, zajedno sa desetinama mladih ljudi, tokom napada na muzički festival.
Mnoge porodice kažu da ne mogu da podnesu da slušaju vijesti zato što ih parališu brojni obrti u pregovorima. Sadašnji dogovor Izraela i Hamasa, postignut poslije nedelja pregovora, djelovao je definitivno dok u posljednjem trenutku nije odložen jedan dan.
“Sve je kao rolerkoster", kaže Ejal Nouri, čija je tetka, 72-godišnja Adina Moše, među taocima koji su oslobođeni u petak. Ranije je izjavio da ne očekuje da ona bude među oslobođenima. Muž Adine Moše, Said, ubijen je 7. oktobra.
Košmar za mnoge neće biti završen čak i ako njihovi rođaci budu pušteni, dodaje Nouri.
Poslije radosti zbog povratka, oslobođeni će morati da se nose sa posljedicama traume zbog zarobljeništva, sa tugom za onima koje su izgubili, i tugom zbog svojih uništenih zajednica i zemlje u ratu.
“Ona nema ništa. Ni odjeću, ni kuću, ni muža, ni grad. Ništa", kaže Nouri. Sada kada je na slobodi, "moraće da izgradi svoj život od nule, sa 72 godine. Naši životi su se potpuno promijenili".
