Umjesto toga, Anuchu i njegovih pet tajlandskih kolega naišlo je 10 naoružanih militanata, koje je identificirao kao Hamas po palestinskim zastavama na rukavima.
"Vikali smo 'Tajland, Tajland'", rekao je Anucha, tihi 28-godišnjakinja s tankom kozjom bradicom. "Ali nije ih bilo briga."
Dvojica od šest Tajlanđana ubijena su ubrzo nakon toga, uključujući prijatelja za kojeg je Anucha rekla da je ubijen ispred njega u nasumičnom nasilnom činu. Ostali su prisiljeni u kamion na otprilike 30 minuta vožnje do Gaze.
Anuchin nalog u prvom licu nudi uvid u ono što su mnogi taoci izdržali - a neki i dalje trpe. Opisao je spavanje na pješčanom podu i premlaćivanje od strane hamasovih otmičara, za koje je rekao da su Izraelce izdvojili zbog posebno brutalnog postupanja.
Kako bi zadržali svoje nade, četvorica Tajlanđana su se oslanjala na partije šaha na improviziranoj tabli, uspomene na porodicu i žudnju za tajlandskom hranom.
Nekoliko oslobođenih talaca je opširno govorilo o svojim iskušenjima, iako su drugi koji su nakon toga pušteni također opisali premlaćivanje i prijetnje smrću.
Zvaničnici Hamasa nisu odmah odgovorili na pisani zahtjev za komentar o Anuchinom računu.
"Mislio sam da ću umrijeti", rekao je u srijedu u svojoj porodičnoj kući na ruralnom sjeveroistoku Tajlanda, gdje se vratio ovog mjeseca nakon 50 dana zatočeništva.
Gotovo svo to vrijeme provedeno je u dvije male podzemne prostorije, koje su osiguravale naoružane straže i do kojih se dolazilo mračnim uskim tunelima.
Najmanje 240 ljudi - Izraelaca i stranih državljana - oteli su u Gazu 7. oktobra od strane Hamasovih militanata koji su probili granicu i ubili oko 1.200 ljudi.
Više od 100 talaca - uglavnom žena, djece i ne-Izraelaca - je oslobođeno.
Kao odmazdu za napad 7. oktobra, Izrael je pokrenuo razornu kampanju bombardovanja i kopnenu ofanzivu u kojoj je ubijeno više od 15.000 ljudi, prema podacima palestinskih zdravstvenih zvaničnika koje Ujedinjene nacije smatraju pouzdanim.
Oko 130 ljudi, uključujući osam Tajlanđana, i dalje je zarobljeno.
Prije rata, oko 30.000 tajlandskih radnika radilo je u sektoru poljoprivrede, što ih čini jednom od najvećih izraelskih grupa radnika migranata. Izrael nudi poljoprivrednicima veće plate.
Tajland, koji ima prijateljske veze s Izraelom, priznao je Palestinu kao suverenu državu 2012. godine.
Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova uporedilo je mrtve tajlandske taoce sa "herojima" i saopštilo da će oslobođeni zarobljenici dobiti iste beneficije kao i njihove izraelske kolege.
DVA OBROKA, DVIJE FLAŠE VODE
Jednom u Gazi, uniformisani militanti predali su Tajlanđane maloj grupi muškaraca koji su ih odveli u napuštenu kuću i vezali im ruke na leđima.
Tajlanđanima se pridružio i preplašeni 18-godišnji Izraelac, čovjek za kojeg je Anuchu rekao da ga poznaje iz kibuca Reim, gdje je radio na farmi avokada.
Premlaćivanja su počela ubrzo nakon toga, jer su ih otmičari udarali šakama i nogama. "Vikali smo 'Tajland, Tajland'", rekao je, što je ublažilo intenzitet udaraca. Mladi Izraelac nije bio pošteđen.
Sat vremena kasnije, svih pet su stavljeni u drugi kamion koji je vozio oko 30 minuta do male zgrade koja je vodila u tunel.
Blizu ušća tunela, ponovo su ih tukli i fotografisali, rekao je Anuch, prije nego što su kroz mračni, otprilike metar širok prolaz ušli u malu prostoriju.
U ovom prostoru bez prozora, dimenzija oko 1,5 sa 1,5 metara i osvijetljenog sijalicom, njih petorici se pridružio još jedan Izraelac.
Militanti su nastavili da šutiraju i udaraju zarobljenike dva dana, rekao je Anuch. Nakon toga su ustrajali sa još dva dana premlaćivanja Izraelaca, koji su bičevani električnim žicama.
Anucha nije bio ozbiljno povrijeđen, ali nekoliko sedmica nakon puštanja iz zatočeništva, na njegovom zglobu su još uvijek bili tragovi vezanja.
Zarobljenici su spavali na golom pješčanom podu. Šestorici muškaraca su dva puta dnevno služili somun i dijelili su dvije boce vode koja se svakodnevno dopunjavala.
Njihov toalet je bio rupa u zemlji u blizini sobe, gdje ih je odveo jedan od osam stražara naoružanih jurišnim oružjem koje je ličilo na AK-47. Stražari su im rekli da ne razgovaraju među sobom.
„Osjećao sam se beznadežno“, rekao je Anucha.
Anucha je u početku odbrojavao dane po broju obroka. Nakon četiri dana, njih šest su odvedeni u drugu prostoriju.
Tokom šetnje, Anucha je rekao da je tunel, koji je bio osvijetljen bljeskalicama koje su nosili njihovi otmičari, obložen metalnim vratima.
'THAILAND, IDI KUĆI'
Njihova nova soba bila je prostranija. Imali su plastične posteljine za spavanje. Tri sijalice osvjetljavale su prostor. Niša im je služila kao toalet.
Batine su prestale. Hrana je poboljšana tako da uključuje orašaste plodove, puter i, kasnije, pirinač.
Još uvijek koristeći obroke za mjerenje vremena, Anucha je ostavila ogrebotine na podu kako bi označila broj dana u zatočeništvu.
To se promijenilo kada im je stražar donio neke papire da potpišu. On je, kao i ostali stražari, govorio samo arapski. Izraelci su prevodili za Anuchu, koji je rekao da govori rudimentarni hebrejski.
Ali čuvar je iza sebe ostavio bijelu hemijsku olovku. Koristili su je za obilježavanje vremena, crtanje tetovaža i skiciranje šahovske ploče na plastičnoj ploči. Šahovske figure su napravljene od ružičasto-zelene kutije paste za zube.
Još jedna smetnja bila je priča o hrani. Anucha je žudio za soi juom, tajlandskom poslasticom od komada sirove govedine umočene u ljuti sos, o kojoj je sanjao i o kojoj je pričao.
"Hrana je bila izvor nade", rekao je smiješeći se.
Prošle su sedmice. Anucha nije slutio izraelske napade i bombardovanja iznad zemlje. Često je mislio na dom, svog oca, svoju sedmogodišnju kćer i partnera.
Dana 35, muškarac obučen u crno stigao je na kratak pregled. Po njegovom držanju i poštovanju čuvara, zarobljenici su pretpostavili da je on viši vođa Hamasa.
Njihova rutina se nastavila, sve dok jednog dana nije stigao stražar nakon njihovog prvog obroka i rekao: "Tajlande, idi kući."
Četvoricu Tajlanđana vodili su kroz tunele otprilike dva sata i stigli su preko zemlje do Hamasovog objekta, gdje ih je također čekala šačica izraelskih talaca.
Nekih 11 sati kasnije, predati su Crvenom krstu, koji ih je 25. novembra istjerao iz Gaze.
"Nisam mislio da ću biti pušten", rekao je, "Bilo je kao da sam se ponovo rodio."
Ali najteži dio je ipak bilo ono što je vidio 7. oktobra, rekao je Anuch. "Izgubio sam prijatelja pred očima."
