Linkovi

Izdvojeno

Izbori nakon 12 godina: Kako će se glasati u Mostaru?

Mostar

Više od dvije trećine građanki i građana Mostara namjerava u nedjelju (20. decembar) izaći na birališta i glasati na lokalnim izborima koji se u tom gradu održavaju prvi put nakon 12 godina.

To pokazuju rezultati ankete koju je realizirala nevladina kampanja #TvojGlasJeBitan.

"Rezultati naše ankete koju smo radili u gradu Mostaru su pokazali da 81% građana i građanki grada Mostara izlazi na izbore, 16% ih neće glasati, dok je svega tri posto neodlučno", izjavio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) koordinator kampanje, Nermin Topovčić.

Međunarodni predstavnici u Bosni i Hercegovini (BiH), također, pozivaju građane da u što većem broju izađu na glasanje.

Šef Delegacije Evropske unije (EU) u BiH Johann Sattler je prilikom posjete Mostaru 11. decembra rekao kako veći odziv birača osigurava veću legitimnost izbornih rezultata.

Johann Sattler u Mostaru: Nemojte potcjenjivati moć svog glasa (11. decembar 2020.)
Johann Sattler u Mostaru: Nemojte potcjenjivati moć svog glasa (11. decembar 2020.)

Sattler je podržao kampanju "Prvi put biram", koju realizira Koalicija nevladinih organizacija Pod lupom s ciljem da educira, informira i podstakne mlade da glasaju na izborima 20. decembra u Mostaru.

"Građani i građanke ovog prelijepog grada su 12 godina bili uskraćeni najosnovnijeg demokratskog prava - prava da biraju. To će se promijeniti naredne nedjelje, kada će stotinu hiljada Mostaraca/ki imati mogućnost da glasaju. Nemojte potcjenjivati moć svog glasa! Glasaj i biraj svoje lokalne predstavnike!", poručio je ambasador Sattler, u videu koji je objavila Koalicija Pod lupom.

Izborna pravila za Mostar

U Mostaru, prema posljednjem popisu stanovništva u BiH iz 2013. godine, živi oko 105.000 stanovnika, što je za 21.000 manje, nego što je bilo na popisu 1991. godine, koji je posljednji popis urađen u BiH do 2013. godine.

Najviše je Hrvata - 48,4%, slijede Bošnjaci - 44,2%, Srba - 4,2%, a ostalih - 3,2%.

Ova demografska struktura stanovništva je promijenjena u odnosu na 1991. u korist građana hrvatske nacionalnosti, kojih je 14% bilo manje te godine, dok je na štetu srpskog stanovništva, kojih je iste godine bilo 14% više.

Prema izbornim pravilima za Mostar, gradonačelnik Mostara se bira dvotrećinskom većinom od 35 vijećnika u Gradskom vijeću.

U slučaju bez potrebne dvotrećinske većine, ide se u drugi krug glasanja, gdje je također neophodna dvotrećinska većina.

Ako gradonačelnik ni tada ne bude izabran, u trećem krugu dovoljna je većina među vijećnicima prisutnima na glasanju.

Šta nude stranke, predvođene ljekarima?

Prema podacima Centralne izborne komisije (CIK) BiH, za izbore u Mostaru se prijavilo 38 političkih partija i devet nezavisnih kandidata.

Najviše pažnje privlače tri politička bloka: Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), zatim savez bošnjačkih i multietničkih stranaka Koalicija za Mostar 2020., koju predvodi Stranka demokratske akcije (SDA), a u kojoj su još Savez za bolju budućnost (SBB), Demokratska fronta (DF), Stranka za BiH (SBiH), te Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS), te multietnički i opozicioni Bh. blok kojeg čine Socijaldemokratska partija (SDP) i Naša stranka.

Stranke i koalicije su prvog dana kampanje, 20. novembra, obećale bavljenje problemima koji tište građane.

"Uredit ćemo i izgraditi bolji Grad Mostar, grad većeg životnog standarda, mjesto gdje radimo i sigurno odgajamo našu djecu. Mostar evropskih standarda i vrijednosti naš je cilj i naš program", izjavio je na početku kampanje lider izborne liste HDZ-a Mario Kordić, koji je ljekar i direktor Doma zdravlja u zapadnom, većinski hrvatskom dijelu Mostara.

I listu Koalicije za Mostar 2020. predvodi ljekar i to je dr. Zlatko Guzin, inače direktor Kantonalne bolnice Dr. Safet Mujić, u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu grada.

Guzin je na početku kampanje izjavio kako su predstojeći lokalni izbori jedinstvena prilika da Mostar ponovo aktivira sve svoje potencijale.

"Sada je vrijeme da građanke i građani Mostara ostave sve eventualne razlike iza sebe i da zajedničkim djelovanjem spriječe sve retrogradne namjere, te biraju multietnički i moderan grad, kakav je oduvijek i bio", rekao je Guzin.

Iz opozicione Koalicije Bh. blok su najavili da će, u slučaju da dobiju povjerenje građana, u prvih 100 dana nakon izbora očistiti grad od smeća i pripremiti plan reforme gradskih preduzeća.

"Svima u Mostaru jasno je kakva je bila vlast dviju nacionalnih stranaka u proteklih 12 godina i mi građanima ne moramo to govoriti, dovoljno je da pogledaju oko sebe", rekao je nosilac liste koalicije SDP-a i Naše stranke Arman Zalihić, koji je, inače, magistar novinarstva i vlasnik marketinške agencije van BiH.

Prvi izbori u Mostaru, nakon 12 godina, specifični su i po tome što prvi put na izbore izlazi srpska lista Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar, koju čine Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), te Srpska demokratska stranka (SDS).

Tu koaliciju podržala je i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Ta koalicija računa na glasove malobrojne srpske zajednice u Mostaru.

Na čelu i te koalicije je takođe ljekar, dr Velibor Milivojević, koji je inače doktor i direktor bolnice u Nevesinju, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS).

Zaoštravanje kampanje

Kako je kampanja odmicala, pojedine stranke i koalicije su promijenili retoriku.

Četrnaestog decembra, nakon zasjedanja Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, organizacije koja okuplja stranke u BiH sa hrvatskim predznakom, ponovo je Mostar označen kao hrvatski grad.

"Ističući Mostar kao stolni grad hrvatskoga naroda u BiH, HNS je, kao krovna institucija političkog tijela Hrvata, uputio poziv žiteljima Mostara na uvjerljivu i veliku izlaznost 20. prosinca. Hrvatski odaziv treba i mora biti snažan. Ključna stvar 20. prosinca je zajedništvo hrvatskoga naroda", saopćeno je iz Ureda za informiranje HNS-a.

Još na početku kampanje su na takve izjave odgovorili iz Koalicije za Mostar 2020., koju predvodi SDA.

"Sada je vrijeme da građanke i građani Mostara ostave sve eventualne razlike iza sebe i da zajedničkim djelovanjem spriječe sve retrogradne namjere, te biraju multietnički i moderan grad, kakav je oduvijek i bio", rekao je nosilac liste Koalicije za Mostar 2020. dr. Zlatko Guzin, aludirajući na izjave hrvatskih političara i HDZ-a kako je Mostar "stolni hrvatski grad".

Ključna poruka srpske liste je kako su prethodnih godina mostarski Srbi glasanjem za druge stranke, poput SDP-a, zapravo išli na ruku drugim narodima.

"Srbi su svih godina nakon rata birani sa listi bošnjačkih i hrvatskih stranaka i bili su isključivo glasačka mašinerija svojih stranačkih baza pogodujući tako interesima drugih naroda", saopćeno je uz ostalo iz Koalicije Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar.

Predstavnici srpske liste su odbili da se 16. decembra u Mostaru susretnu sa visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom, na zahtjev Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a.

Dodik je prethodno tražio zatvaranje Ureda visokog predstavnika u BiH i uputio zamjerke na račun Valentina Inzka.

"Predstavnici srpskih političkih stranaka SNSD-a i SDS-a i liste Ostajte ovdje-Zajedno za naš Mostar poručuju da je zajednički stav srpskih predstavnika da se međunarodna zajednica ne treba miješati u izborni proces u Mostaru. Smatramo da u samom finišu kampanje nije primjerena posjeta bilo koga zvaničnika međunarodne zajednice", saopćeno je uz ostalo iz Koalicije Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar.

Zašto prvi put izbori?

Posljednji put, izbori za Gradsko vijeće Mostara održani su 2008. godine. Dvije godine kasnije, Ustavni sud BiH je poništio posebna izborna pravila za Mostar, koja je 2004. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, Sir Paddy Ashdown.

Prema tim izbornim pravilima, u Mostaru je ukinuto šest poratnih etničkih općina - po tri hrvatske i tri bošnjačke - ali su one ostale kao gradska područja-izborne jedinice.

Ustavni sud BiH je takvu odluku donio nakon što su apelaciju podnijeli hrvatski vijećnici u Gradskom vijeću Mostara. Oni su argumentirali da bošnjačke izborne jedinice, iako imaju manje glasača od hrvatskih, daju jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće. Tako je došlo do političkog zastoja.

Bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown (na fotografiji) nametnuo je posebna izborna pravila za Mostar (Sarajevo, 2015.)
Bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown (na fotografiji) nametnuo je posebna izborna pravila za Mostar (Sarajevo, 2015.)

Iako je sud naložio da Parlament BiH donese izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na Mostar, to se nije desilo, jer se ključne hrvatske i bošnjačke političke stranke nisu mogle dogovoriti oko novih izbornih pravila.

I dok su hrvatske stranke, na čelu sa HDZ-om BiH tvrdile kako bi i u Mostaru trebao važiti princip "jedan čovjek – jedan glas", bošnjačke partije, predvođene SDA-om su argumentirale da je Grad Mostar dio Daytonskog mirovnog sporazuma, da posebna izborna pravila donose zaštitu od rezultata etničkog čišćenja u Mostaru, te su predbacivale HDZ-u da se na državnom nivou zalaže za paritet u odlučivanju, dok na lokalnom nivou traži većinsko odlučivanje.

Sporazum nije postignut ni nakon više rundi pregovora. Nisu donesena nova izborna pravila, pa 2012. godine lokalni izbori u Mostaru nisu ni održani.

Krajem te godine, istekao je mandat Gradskom vijeću Mostara, te je grad ostao bez zakonodavne vlasti.

Najvažniji gradski dokument, budžet, donosili su gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić (HDZ) i načelnik Odjela za finansije, Izet Šahović (SDA). Budžet je formalno potvrđivao Parlament bh. entiteta Federacija BiH.

Mostarka Irma Baralija je 2018. podnijela apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava.

Krajem oktobra 2019. godine, Evropski sud za ljudska prava je presudio u njenu korist i naložio Parlamentu BiH da u roku od šest mjeseci, počevši od kraja januara 2020. godine, odnosno od pravosnažnosti presude, omogući održavanje lokalnih izbora u Mostaru.

U suprotnom, Evropski sud za ljudska prava ostavio je mogućnost Ustavnom sudu BiH da riješi problem.

Lideri vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka, Dragan Čović (HDZ) i Bakir Izetbegović (SDA) su 17. juna 2020. godine potpisali sporazum, kojim su dogovorili nova izborna pravila za grad Mostar. Ta pravila su ubrzo usvojena u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Prema tom sporazumu, tri većinski hrvatska gradska područja daju 13 vijećnika u buduće Gradsko vijeće, tri bošnjačka područja devet, dok će se sa jedinstvene gradske liste birati još 13 vijećnika.

Šta se dešavalo u proteklih 12 godina?

Opozicione stranke i nevladine organizacije su godinama optuživale da se budžet Grada Mostara troši netransparentno.

Mreža nevladinih organizacija pod nazivom Naše društvo podnijela je u januaru 2019. godine i krivičnu prijavu protiv pet lica iz sistema komunalne djelatnosti Grada Mostara, na čelu sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, optužujući ih za trošenje mimo zakonskih okvira oko minimalno 105 miliona maraka (oko 54 miliona eura) u prethodnih sedam godina. Optužnica još nije podignuta.

Bez lokalnog parlamenta, u pitanje je došlo ne samo budžet i finansije, nego i funkcioniranje javnih gradskih preduzeća i pružanje javnih usluga građanima.

Nevladine organizacije su u javnost iznijele i da nikada nije do kraja proveden projekat izgradnje kolektora i pročistača otpadnih voda, kojeg su finansirale i međunarodne institucije, uprkos tome što je taj projekat koštao desetine miliona eura.

Projekat izgradnje desnoobalnih i lijevoobalnih kolektora otpadnih voda, te pročistača u južnoj gradskoj zoni Mostara procjenjuje se na oko 130 miliona konvertibilnih maraka (blizu 67 miliona eura). Trebao je biti završen do kraja 2018. godine, a međunarodni donatori tvrde da projekat trenutno funkcionira sa svega oko trećine kapaciteta.

Radovi na izgradnji mreže kolektora počeli su sredinom 2015. godine.

Istovremeno, stanovnici prigradskih naselja sjeverno od Mostara, koji žive u blizini deponije Uborak, mjesecima su tokom 2019. i 2020. blokirali deponiju, tražeći da se otpad odlaže na drugo mjesto.

Mještani su tražili zatvaranje, sanaciju i izmještanje deponije Uborak, za koju tvrde da nema nijednu dozvolu za rad, uključujući i okolinsku, kao i da se tu, osim komunalnog, odlažu i druge vrste otpada, poput animalnog, medicinskog, te opasnog sa pročistača otpadnih voda iz južne zone Mostara.

I pored mnogobrojnih pregovora sa gradskim, kantonalnim i entitetskim vlastima problem odlaganja smeća sa deponije Uborak još nije riješen.

See all News Updates of the Day

Zvaničnik Katara: Broj radnika umrlih u pripremi Mundijala "između 400 i 500"

Arhiv - Radnici uklanjaju skele na stadijumu Al Bajt, u Al Koru, Katar, oko 50 kilometara sjeverno od Dohe, 29. aprila 2019.

Visoki katarski zvaničnik uključen u organizaciju Svjetskog prvenstva u fudbalu u toj zemlji je prvi put iznio broj mrtvih radnika na turniru - "između 400 i 500" - što je drastično veći broj od bilo kog drugog koji je ranije ponudila Doha.

Činilo se da je komentar Hasana al-Tavadija, generalnog sekretara katarskog Vrhovnog komiteta za isporuku i naslijeđe, neplanirano iznijet tokom intervjua sa britanskim novinarom Piersom Morganom.

Također je doveo u opasnost da se ponovo podstaknu kritike grupa za ljudska prava zbog plaćanja radova na organizaciji prvog Svjetskog prvenstva na Bliskom istoku za migrantsku radnu snagu koja je izgradila stadione, metro linije i novu infrastrukturu potrebnu za turnir u vrijednosti od preko 200 milijardi dolara.

Vrhovni komitet i katarska vlada nisu odmah odgovorili na zahtjev za komentar u utorak.

U intervjuu, čije je dijelove Morgan objavio na mreži, britanski novinar pita al-Tavadija: "Šta mislite, koji je pošten, realan ukupan ukupan radnika migranata koji su umrli kao rezultat posla koji rade za Svjetsko prvenstvo u cjelini?"

"Procjena je oko 400, između 400 i 500", odgovara al-Tavadi. "Nemam tačan broj. To je nešto o čemu se razgovaralo."

Ali katarski zvaničnici ranije nisu javno raspravljali o tom broju. Izvještaji Vrhovnog komiteta koji datiraju od 2014. do kraja 2021. uključuju samo broj smrtnih slučajeva radnika uključenih u izgradnju i renoviranje stadiona koji su sada domaćini Svjetskog prvenstva.

Prema objavljenim podacima, ukupan broj smrtnih slučajeva iznosi 40. Oni uključuju 37 od, kako Katarci opisuju kao neradne incidente, kao što su srčani udari, i tri od incidenata na radnom mjestu. U jednom izvještaju se takođe posebno navodi smrt radnika od koronavirusa usred pandemije.

Al-Tavadi je ukazao na te brojeve kada je razgovarao o radu samo na stadionima u intervjuu, neposredno prije nego što je iznio brojku "između 400 do 500" za svu infrastrukturu za turnir.

Otkako je FIFA dodelila turnir Kataru 2010. godine, zemlja je preduzela neke korake da preispita praksu zapošljavanja u zemlji. To uključuje i eliminaciju takozvanog sistema zapošljavanja kafala, koji je radnike vezivao za svoje poslodavce, koji su imali pravo glasa o tome da li mogu da napuste posao ili čak zemlju.

Katar je takođe usvojio minimalnu mjesečnu platu od 1.000 katarskih rijala (275 dolara) za radnike i potrebne naknade za hranu i stanovanje za zaposlene koji te beneficije ne primaju direktno od svojih poslodavaca. Takođe je ažurirala svoja pravila o bezbjednosti radnika kako bi spriječila smrt.

"Jedna smrt je smrt previše. Jasno i jednostavno", dodaje al-Tavadi u intervjuu.

Aktivisti su pozvali Dohu da učini više, posebno kada je u pitanju osiguranje da radnici primaju plate na vrijeme i da budu zaštićeni od poslodavaca koji zlostavljaju.

Al-Tavadijev komentar takođe obnavlja pitanja o istinitosti izvještavanja kako vlade tako i privatnih preduzeća o povredama i smrtima radnika u arapskim zalivskim državama, čije su nebodere izgradili radnici iz južnoazijskih zemalja poput Indije, Pakistana i Šri Lanke.

Mustafa Kadri, izvršni direktor Equidem Research, konsultantske kuće za rad koja je objavila izvještaje o naplati gradnje radnicima migrantima, rekao je da je iznenađen Al-Tavadijevim komentarom.

"Šokantno je da sada dođe i kaže da ih ima na stotine", rekao je za AP. "Oni nemaju pojma šta se dešava".

Sumorne prognoze stanja svjetske ekonomije za 2023.

Prodaja igračaka na Crni petak u prodavnici Walmart, Wilmington, Delawareu, 25. novembar 2022. (Foto: Samuel Corum / AFP)

Izgledi za globalnu ekonomiju pogoršali su se, prema brojnim nedavnim analizama, jer rat u Ukrajini nastavlja da opterećuje trgovinu, posebno u Evropi, a tržišta čekaju potpunije otvaranje kineske ekonomije nakon višemjesečnih poremećaja izazvanih karantinima uvedenim zbog Covida.

U Sjedinjenim Državama, situacija na tržištu rada i usporavanja poslovnih aktivnosti podstakli su strah od recesije. Globalno gledano, inflacija je rasla, a poslovna aktivnost, posebno u eurozoni i Ujedinjenom Kraljevstvu, nastavila da se smanjuje.

U analizi objavljenoj prošlog četvrtka, Institut za međunarodne finansije je predvidio stopu globalnog ekonomskog rasta od samo 1,2 odsto u 2023. godini, što je na nivou 2009. godine, kada je svijet tek počeo da izlazi iz finansijske krize.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) slaže se sa pesimističkom prognozom. U izvještaju objavljenom prošle nedjelje, privremeni glavni ekonomista organizacije Alvaro Santos Pereira napisao je: „Trenutno se suočavamo sa veoma teškim ekonomskim izgledima. Naš centralni scenario nije globalna recesija, već značajno usporavanje rasta svjetske ekonomije 2023. godine, kao i još uvek visoka, iako u padu, inflacija u mnogim zemljama”.

Američke kamatne stope

U SAD, inflacija i napori Federalnih rezervi za njeno suzbijanje bili su dominantni faktori u većini analiza sadašnjeg i budućeg stanja ekonomije.

SAD doživljavaju najviši nivo inflacije u posljednjih 40 godina, a cijene su počele značajno da skaču sredinom 2021. Do početka 2022. godine, godišnje stope su bile preko 6 procenata, i dok su se malo mijenjale, dotakle su maksimum od 6,6 odsto u oktobru.

Počevši od marta, Federalni komitet za otvoreno tržište (FOMC) centralne banke, koji određuje osnovne kamatne stope, podigao je referentnu stopu sa između 0,0 i 0,25 odsto na između trenutnih 3,75 i 4 odsto.

Američka centralna banka, svojim potezima, pokušava da smanji potražnju i uspori stopu rasta cijena. Dugoročni cilj joj je inflacija od 2 procenta na godišnjem nivou.

Izbjegavanje recesije

Cilj Federalnih rezevrvi je da inflaciju stavi pod kontrolu, a da privredu ne gurne u štetnu recesiju. I dok brojni ekonomski znaci ukazuju na to da napori da se uspori potražnja možda daju rezultate, opasnost od recesije i dalje postoji.

Podaci objavljeni ove nedjelje pokazali su da je poslovna aktivnost u SAD smanjena peti mjesec zaredom pošto su kompanije reagovale na smanjenu potražnju potrošača. Iako je privreda nastavila da otvara nova radna mjesta posljednjih mjeseci, zahtjevi za pomoć za nezaposlene su u porastu.

Znak za sajam radnih mjesta na Petoj aveniji na Manhattanu, 3. septembar 2021. (Foto: REUTERS/Andrew Kelly)
Znak za sajam radnih mjesta na Petoj aveniji na Manhattanu, 3. septembar 2021. (Foto: REUTERS/Andrew Kelly)

Federalne rezerve su ove sedmice objavile zapisnik sa sastanka FOMC-a početkom novembra. Zapisnik je otkrio pesimističan stav ekonomista centralne banke o američkoj ekonomiji u narednoj godini.

„Značajna većina” članova komiteta sa pravom glasa naznačila je da vjeruje da je vrijeme da se uspori povećanje kamatnih stopa, sugerišući da će se FOMC povući sa svojih nedavnih povećanja od 0,75 odsto kada se sastane u decembru, te da će možda povećati stope za samo 0,5 procenata.

Globalna borba

Na međunarodnom planu, vlade se suočavaju sa teškim izazovom: pokušavaju da pomognu građanima u vrijeme kada cijene dramatično rastu, posebno hrane i goriva, zbog rata Ukrajini.

U izvještaju ove nedjelje, Međunarodni monetarni fond ukazao je na to da vlade moraju da ulaže velike napore da održavaju ekonomsku ravnotežu.

„S obzirom da se mnogi ljudi još uvijek suočavaju sa poteškoćama, vlade bi trebalo da nastave da daju prioritet pomoći najugroženijim da se izbore sa rastućim računima za hranu i energiju i pokriju druge troškove — ali također treba da izbjegavaju da doprinose ukupnoj potražnji zbog opasnosti od povećanja inflacije. U mnogim razvijenim i privredama u razvoju, fiskalno ograničenje može smanjiti inflaciju uz istovremeno smanjenje duga.”

Prema podacima Instituta za međunarodne finansije (IIF), dok će globalni rast biti nizak, ali neto pozitivan 2023. godine, određene oblasti će se suočiti sa padom. Glavna među njima je Evropa, gdje IIF predviđa pad kumulativnog BDP-a od 2 odsto.

Svijetle tačke

U mjeri u kojoj postoje svijetle tačke u globalnoj ekonomiji 2023. godine, one su u oblastima kao što su Latinska Amerika i Kina.

U mnogim zemljama Latinske Amerike, gdje izvoz sirovina - uključujući drvo i rudu - pokreće mnoge ekonomije, globalna inflacija se pokazala korisnom utoliko što su cijene te robe porasle. Izjveštaj IIF predviđa povećanje BDP-a od 1,2 odsto širom regiona, iako će u ostatkku svijeta doći do ekonomskog pada.

Kina trpi ekonomsku štetu zbog „nulte tolerancije” na Covid, strategije predsjednika Xi Jinpinga koja je primorala na masovno zatvaranje čitavih gradova i regiona, uz ozbiljan poremećaj ekonomske aktivnosti. IFF i druge organizacije očekuju značajno ublažavanje kineske politike u narednoj godini, što će dovesti do privrednog rasta od čak 2 procenta, dok kineska ekonomija pokušava da oživi samu sebe.

Ujedinjeno Kraljevstvo pati

Sa izuzetkom Rusije, koja je još pod teškim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu, Ujedinjeno Kraljevstvo se suočava sa najtmurnijim izgledima za narednu godinu od bilo koje od vodećih svjetskih ekonomija.

Sa inflacijom koja je znatno ispred drugih zemalja, očekuje se da će godišnja povećanja cijena dostići 10 procenata do kraja godine, prije postepenog pada 2023.

Među zemljama članicama G7, Velika Britanija je jedina u kojoj se privredna proizvodnja nije vratila na nivoe prije pandemije, a predviđa se da će se dalje smanjivati. OECD predviđa da će se britanska ekonomija smanjiti za 0,3 odsto u 2023. godini i da će rasti za samo 0,2 odsto u 2024. godini.

Policija na ulicama Pekinga i Šangaja poslije protesta protiv Covid mjera

Policajci se okupljaju na mjestu gdje je održan protest protiv COVID-19 mjera, Kina, 27. novembra 2022. REUTERS/Josh Horwitz

Kineska policija u ponedjeljak je obilazila lokacije u Pekingu i Šangaju, gdje su tokom vikenda građani protestovali zbog oštrih Covid mjera. Na demonstracijama su građani tražili i ostavku predsjednika Xi Jinpinga. U ponedjeljak nije bilo novih okupljanja, ali je prisustvo policije bilo vidljivije.

Vlasti u Kini ublažile su neke Covid restrikcije pošto su preko vikenda u većim gradovima izbili potesti zbog strogih mjera.

To je ujedno bilo i najveće vidljivo protivljenje Komunističkoj partiji u proteklih nekoliko decenija.

Nema zvaničnih informacija o tome koliko je ljudi uhapšeno na protestima u Šangaju i Pekingu, gdje je policija rastjerivala demonstrante suzavcem i sukobljavala se sa njima.

Vlasti u Šangaju su u ponedjeljak ujutro blokirale ulice velikim metalnim ogradama, kako bi spriječile okupljanje građana.

BBC je saopštio da je policija napala i uhapsila jednog od njihovih novinara, koji je pušten nakon nekoliko sati. Novinar Reutersa također je bio zadržan u policijskoj stanici oko 90 minuta.

Demonstracije u Pekingu protiv strogih Covid mjera.
Demonstracije u Pekingu protiv strogih Covid mjera.

Lokalne vlasti u Pekingu objavile su da više neće zatvarati čitave stambene blokove u kojima su otkriveni zaraženi Covidom.

Protesti u Kini izbili su pošto je u požaru u gradu Urumći, u provinciji Šinđijang, poginulo najmanje 10 osoba, jer nisu mogli da otključaju kapiju, a vatrogasci nisu mogli da uđu.

"Mora se omogućiti prolaz medicinskim vozilima, hitnim službama i spasiocima", rekao je Wang Daguang, gradski zvaničnik zadužen za kontrolu epidemije.

Grad Guangdžou, u kojem je bilo najviše inficiranih u posljednje vrijeme, objavio je da ukida obavezno masovno testiranje za neke stanovnike.

Gradovi Urumći i Korla objavili su da će otvoriti poslovne distrikte, u kojima je procijenjeno da je nizak rizik od infekcije, i da će javni prevoz biti obnovljen.

Nulta tolerancija na Covid koju Kina primjenjuje, znači da se izoluje svaka zaražena osoba kako bi broj inficiranih bio minimalan. Međutim, za neke ljude je to značilo da mjesecima budu zatvoreni u svojim stanovima.

List vladajuće partije People’s Daily ipak piše da će se strategija protiv koronavirusa nastaviti u ovom obliku, te da Xi nema planove da je mijenja.

Iako je najveći broj demonstranata izašao na ulicu zbog Covid mjera, neki su uzvikivali slogane protiv lidera Kine i tražili njegovu ostavku.

Vladajuća partija je već bila predmet kritike javnosti iz istog razloga, poslije smrti dvoje djece, čiji su roditelji rekli da hitna pomoć nije mogla da stigne do njih zbog „lockdowna”.

Kina: Protesti protiv Covid mjera, sukobi policije i demonstranata u Šangaju

Protesti u Pekingu, nedjelja, 27. studenog 2022.

Kineski cenzori su u ponedjeljak radili na gašenju protesta koji su se rasplamsali u većim gradovima tokom vikenda i na kojima su ljudi pozivali na političke slobode i ukidanje karantina zbog Covida.

Stotine ljudi izašlo je u nedjelju na ulice kineskih gradova u znak protesta protiv politike „nultog Covida”, u zemlji u kojoj su rijetki izljevi javnog bijesa protiv države.

Kineska strategija virusa izaziva frustraciju javnosti, a mnogi su umorni od brzih zatvaranja, dugih karantina i kampanja masovnog testiranja.

Smrtonosni požar u četvrtak u Urumčiju, glavnom gradu sjeverozapadne kineske regije Sinđijang, postao je novi katalizator bijesa javnosti, a mnogi okrivljuju mjere Covida za ometanje spasilačkih napora. Vlasti negiraju tvrdnje.

U nedjelju uveče, između 300 i 400 ljudi okupilo se na obalama rijeke u glavnom gradu Pekingu nekoliko sati, uz povike: „Svi smo mi Sinđijang! Naprijed Kinezi!”

Novinari AFP-a na mjestu događaja opisali su masu koja je pjevala himnu i slušala govore, dok je s druge strane obale kanala čekao red policijskih automobila.

Nekoliko stotina ljudi, koji su ostali iza ponoći, mahali su praznim listovima papira, simbolizirajući cenzuru.

U centralnom gradu Wuhanu, gdje se prvi put pojavio koronavirus, prijenosi uživo koji su brzo cenzurirani prikazali su ljude kako hodaju ulicama skandirajući i snimajući svojim telefonima.

Šangajski sukobi

U centru Šangaja, AFP je vidio kako se policija sukobila sa grupama demonstranata, dok su policajci pokušavali udaljiti ljude s mjesta ranijih demonstracija u ulici Wulumuči – nazvanoj po mandarinskom Urumči.

Ljudi – koji su se okupili preko noći od kojih su neki uzvikivali „Xi Jinping, odstupi! KPK, odstupi!” – razišli su se do jutra.

Ali popodne, stotine su se okupile u istoj oblasti sa praznim listovima papira i cvijećem kako bi održali nešto što je izgledalo kao tihi protest, rekao je očevidac za AFP.

Protesti u Šangaju, 27. novembar 2022.
Protesti u Šangaju, 27. novembar 2022.

Video snimci na društvenim mrežama iz tog područja za koje se činilo da su snimljeni u kasnim poslijepodnevnim satima pokazuju kako masa ljudi skandira.

Na snimku iz nekoliko različitih uglova vidi se kako je muškarac, koji drži buket žutog cvijeća, uvučen u policijski automobil na jednoj raskrsnici dok su posmatrači vikali.

Do večeri, desetine policajaca u žutim jaknama formirali su debelu liniju, ograđujući ulice na kojima su se protesti održavali.

AFP je vidio više ljudi uhapšenih, dok su policajci govorili ljudima da napuste to područje.

Stranac, koji je želio ostati anoniman, rekao je AFP-u da je vidio sukob dok je policija usmjerila gomilu dalje od ulice Wulumuči.

Protesti u Pekingu, 27. novembar 2022.
Protesti u Pekingu, 27. novembar 2022.

„Izgleda da policija traga za pojedincima za koje se sumnja da su vodili proteste”, rekao je on.

Snimci protesta koji su navodno snimljeni u većim gradovima Guangdžou i Čengduu također su se širili internetom u nedelju uveče, ali AFP nije mogao da ih nezavisno provjeri.

Univerzitetski protesti

Ranije tokom dana, stotine su se također okupile na elitnom pekinškom univerzitetu Tsingua u znak protesta protiv karantina, rekao je za AFP jedan svjedok koji je želio ostati anoniman.

„U 11:30 sati studenti su počeli da drže natpise na ulazu u menzu, a onda se pridružilo sve više ljudi”, rekli su, procjenjujući da je bilo prisutno od 200 do 300 ljudi, od kojih su neki držali prazne komade papira.

Ostala bdjenja su se održala preko noći na univerzitetima širom Kine, uključujući i jedno na Pekinškom univerzitetu u komšiluku Tsingue, rekao je student dodiplomskih studija za AFP.

Govoreći anonimno, zbog straha od posljedica, rekao je da su neki slogani protiv Covida iscrtani na zidu na univerzitetu.

Čuo sam ljude kako viču: „Ne Covid testovima, da slobodi!”, rekao je, dodajući da je tamo bilo između 100 i 200 ljudi.

Video snimci na društvenim mrežama također pokazuju masovno bdjenje u Nanđing institutu za komunikacije.

Video snimci na društvenim mrežama iz tog područja za koje se činilo da su snimljeni u kasnim poslijepodnevnim satima pokazuju kako masa ljudi skandira.

Na snimku iz nekoliko različitih uglova vidi se kako je muškarac, koji drži buket žutog cvijeća, uvučen u policijski automobil na jednoj raskrsnici dok su posmatrači vikali.

Do večeri, desetine policajaca u žutim jaknama formirali su debelu liniju, ograđujući ulice na kojima su se protesti održavali.

AFP je vidio više ljudi uhapšenih, dok su policajci govorili ljudima da napuste to područje.

Stranac koji je želio ostati anoniman rekao je AFP-u da je vidio sukob dok je policija usmjerila gomilu dalje od ulice Wulumuqi.

„Izgleda da policija traga za pojedincima za koje se sumnja da su vodili proteste”, rekao je on.

Snimci protesta koji su navodno snimljeni u većim gradovima Guangdžou i Čengduu također su se širili internetom u nedelju uveče, ali AFP nije mogao da ih nezavisno provjeri.

KAMBEROVIĆ: Isključivo etnički interesi suprotni su načelima BiH

Husnija Kambereović, historian

Historičar s Univerziteta u Sarajevu Husnija Kamberović u intervjuu za Glas Amerike kaže da etnopolitičke elite insistiraju isključivo na etničkim, separatnim i nacionalnim interesima, što nije sukladno načelima Bosne i Hercegovine.

U Bosni i Hercegovini se 25. novembar Dan državnosti obilježava samo u entitetu Federacija BiH, dok u entitetu Republika Srpska ne priznaju državnotvornost BiH.

VOA: BiH je od prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a 1943. godine prošla kroz težak period tranzicije. Iako je u Mrkonjić Gradu usvojena Rezolucija kojom su utvrđene historijske granice, mnogi negiraju njenu postojanost. Šta bi svima nama trebala biti domovina?

KAMBEROVIĆ: Domovina je, prije svega, prostor u kojem ljudi ugodno žive, imaju posao i osjećaj pripadnosti s drugima. Prostor gdje dijele iste vrijednosti i imaju iste želje i ambicije. Nažalost, BiH posljednjih decenija, posebno posljednjih nekoliko godina, kao da proživljava scenarij iz knjige “Brodolom civilizacija” o nestanku Levanta. Od civilizacije u kojoj su ljudi živjeli zajedno, a bez da su bili svjesni granica između naroda. BiH, koja je dugo u historiji baštinila zajednički život, saradnju i ponosila se etničkom i vjerskom šarolikošću, u posljednje vrijeme kao da šarolikost ne doživljava kao prednost, već kao problem. To je suprotno europskim vrijednostima. Svijet se objedinjava oko zajedničkih vrijednosti, a u BiH kao da naglašavamo ono što nas razdvaja. Ono što je napravljeno no na prvom i drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, jesu vrijednosti koje su pokazale kako ljudi u BiH, uprkos razlikama mogu živjeti zajedno. Imaju iste vrijednosti i želje za koje se zalažu i žele živjeti u miru. Ključna su dva pojma - ravnopravnost naroda i teritorijalna neovinost BiH. Na ova dva principa ljudi su funkcionirali skoro 50 godina i pokazali da zahvaljujući njima možemo praviti modernizacijske procese. Nažalost, danas imamo problem s etnonacionalnim elitama koje su suprotne načelima ZAVNOBiH-a. Niko se ne treba odricati nacionalnog identiteta, ali ne treba ni prenaglašavati etničku pripadnost.

VOA: Poruke s prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a su da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. Čija je danas BiH i jesu li narodi koji žive u njoj ravnopravni?

KAMBEROVIĆ: Danas je BiH najmanje svačija. Narodi u BiH nisu ravnopravni, iako je to propisano Dejtonom. Nisu ni svi ljudi, pripadnici iste etničke zajednice, ravnopravni s drugima na istom teritoriju. Političke elite koje upravljaju BiH su iznad državnih interesa pa čak i iznad etničkih interesa. Nametnuli su interese partije kojom upravljaju, a vode se idejom da je partija sve dala i da je važnija od ostalog. Drugo je pitanje kako promatrati principe koje je uspostavio ZAVNOBiH - ravnopravnost i teritorijalnu cjelovitost. Danas bi od ZAVNOBiH-a neko uzeo što mu odgovara, npr. teritorijalnu cjelovitost, ali bi ravnopravnost ostavio sa strane. Iz drugog ugla, oni koji insistiraju na ravnopravnosti, pa kroz nju žele narušiti teritorijalni suverenitet BiH, čine to po istom modelu. Svi su na istom putu razgradnje BiH. Ova dva pojma se moraju posmatrati kao jedan nerazdvojivi paket. Ne možemo insisitrati na ravnopravnosti bez teritorijalne cjelovitosti i obrnuto.

VOA: Je li BiH od obilježavanja važnih datuma, poput ZAVNOBiH-a, više dobila ili izgubila na historijskom putu?

KAMBEROVIĆ: Bitna je razlika od perioda ‘43. i onoga što imamo poslije ‘90-ih godina, kada BiH izlazi na međunarodnu pozornicu kao nezavisna. Mislim da je period ‘60-ih i ‘70-ih godina doba modernizacije bh. društva na svim poljima. S druge strane, to je razdoblje velike afirmacije bh. identiteta. Tih godina BiH nije bila međunarodno priznata, ali je imala puno veći suverenitet kao ravnopravna članica Jugoslovenske Federacije. Ranijih godina smo odlučivali sami o sebi, bili prepoznatljiva tačka u svjetskim razmjerama. Iako smo ‘90-ih postali suvereni, danas smo podijeljeni kao država, gradimo društvo segregacije. Ono što imamo danas, nije ni blizu što smo imali ‘60-ih i ‘70-ih Političke elite danas mnogo bolje žive nego one ranije, ali obični ljudi imaju lošiji život.

VOA: 25. novembar dijeli mišljenje države i građana. Da li negiranje jednog dijela političara o postojanju BiH utječe na građane?

KAMBEROVIĆ: Građani su manji problem od politčkih elita, jer on kreiraju matricu koju promoviraju u dubine društva. Građani će prihvatiti što im se čini atraktivnim. U BiH nisu problem obični građani. Ako bi oni doista bili toliko nastrojeni protiv BiH, onda država ne bi imala perspektivu. Vidimo koliko su etnopolitičke elite, koje promoviraju koncept razbijanja BiH, aktivne na terenu. Da, npr, promoviraju patriotizam, promijenilo bi se uvjerenje da građani ne vole BiH. Svima je stalo do boljeg i kvalitetnijeg života u miru, perspektive za njihovu djecu I sl. Siguran sam da bi obični građani, samo da se napravi politička atmosfera, bili orjentirani prema BiH više nego to možemo pretpostaviti. Kada vidimo kako se prema građanima odnose u susjednim zemljama, za koje neki misle da su njihove matice, onda ćemo vidjeti koliko je svima u BiH bolje. Postoje uvjerenja da veliki dio bosanskih Srba doživljava Srbiju kao svoju domovinu, a BiH kao prostor u kojem su osuđeni da žive, kao što to često naglašava Milorad Dodik. Mislim da je to posve kriva interpretacija, jer su i ti Srbi na margini srpskog sveta. Jedino su u BiH oni, zapravo, središte. Zato ne mogu da shvatim zašto bi neko htio biti na margini, a ne u središtu i sam odlučivati o svojoj sudbini. Ako pogledate kako se u Hrvatskoj odnose prema Hrvatima, pa čak i ovima iz Zapadne Hercegovine, vidjet ćete da i njih doživljavljaju kao “neke druge”, koji dolaze iz druge države. Da se političke elite moraju vratiti BiH, to bi značajno utjecalo na građane.

VOA: Da li I kada se može očekivati da će 25. novembar biti zajednički praznik svih građana BiH?

KAMBEROVIĆ: To će biti dosta teško. Treba imati u vidu da su idruge države koje su prolazile kroz period usaglašavanja državnog praznika, imale iste probleme. U Sjedinjenim Američkim Državama su bili neredi na ulicama zbog pitanja državnog praznika. Mislim da će BiH još dugo prolaziti kroz razdobolje u kojem će jedni doživljavati ZAVNOBiH kao Dan državnosti, dok će drugi prednost davati Dejtonu kao utemeljiteljskoj tački. Treba pustiti vremenu da to uradi. Sve što obilježavamo, moraju biti tačke koje će objedinjavati ljude, a ne razjedinjavati. Danas imamo različite odnose prema Danu državnosti, jer neki to različito doživljavaju zbog iskustava. Ključni problem političkih i intelektualnih elita je da tragaju za onim što će ujedinjavati ljude. Nisam optimista da će se to desiti u narednih pet ili deset godina, ali sam siguran da će se uz promjenu modela političkog djelovanja, otvoriti procesi gdje će svi na Dan državnosti gledali kao jedan praznik.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG