Linkovi

Top priča BiH

Izbori nakon 12 godina: Kako će se glasati u Mostaru?

Mostar

Više od dvije trećine građanki i građana Mostara namjerava u nedjelju (20. decembar) izaći na birališta i glasati na lokalnim izborima koji se u tom gradu održavaju prvi put nakon 12 godina.

To pokazuju rezultati ankete koju je realizirala nevladina kampanja #TvojGlasJeBitan.

"Rezultati naše ankete koju smo radili u gradu Mostaru su pokazali da 81% građana i građanki grada Mostara izlazi na izbore, 16% ih neće glasati, dok je svega tri posto neodlučno", izjavio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) koordinator kampanje, Nermin Topovčić.

Međunarodni predstavnici u Bosni i Hercegovini (BiH), također, pozivaju građane da u što većem broju izađu na glasanje.

Šef Delegacije Evropske unije (EU) u BiH Johann Sattler je prilikom posjete Mostaru 11. decembra rekao kako veći odziv birača osigurava veću legitimnost izbornih rezultata.

Johann Sattler u Mostaru: Nemojte potcjenjivati moć svog glasa (11. decembar 2020.)
Johann Sattler u Mostaru: Nemojte potcjenjivati moć svog glasa (11. decembar 2020.)

Sattler je podržao kampanju "Prvi put biram", koju realizira Koalicija nevladinih organizacija Pod lupom s ciljem da educira, informira i podstakne mlade da glasaju na izborima 20. decembra u Mostaru.

"Građani i građanke ovog prelijepog grada su 12 godina bili uskraćeni najosnovnijeg demokratskog prava - prava da biraju. To će se promijeniti naredne nedjelje, kada će stotinu hiljada Mostaraca/ki imati mogućnost da glasaju. Nemojte potcjenjivati moć svog glasa! Glasaj i biraj svoje lokalne predstavnike!", poručio je ambasador Sattler, u videu koji je objavila Koalicija Pod lupom.

Izborna pravila za Mostar

U Mostaru, prema posljednjem popisu stanovništva u BiH iz 2013. godine, živi oko 105.000 stanovnika, što je za 21.000 manje, nego što je bilo na popisu 1991. godine, koji je posljednji popis urađen u BiH do 2013. godine.

Najviše je Hrvata - 48,4%, slijede Bošnjaci - 44,2%, Srba - 4,2%, a ostalih - 3,2%.

Ova demografska struktura stanovništva je promijenjena u odnosu na 1991. u korist građana hrvatske nacionalnosti, kojih je 14% bilo manje te godine, dok je na štetu srpskog stanovništva, kojih je iste godine bilo 14% više.

Prema izbornim pravilima za Mostar, gradonačelnik Mostara se bira dvotrećinskom većinom od 35 vijećnika u Gradskom vijeću.

U slučaju bez potrebne dvotrećinske većine, ide se u drugi krug glasanja, gdje je također neophodna dvotrećinska većina.

Ako gradonačelnik ni tada ne bude izabran, u trećem krugu dovoljna je većina među vijećnicima prisutnima na glasanju.

Šta nude stranke, predvođene ljekarima?

Prema podacima Centralne izborne komisije (CIK) BiH, za izbore u Mostaru se prijavilo 38 političkih partija i devet nezavisnih kandidata.

Najviše pažnje privlače tri politička bloka: Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), zatim savez bošnjačkih i multietničkih stranaka Koalicija za Mostar 2020., koju predvodi Stranka demokratske akcije (SDA), a u kojoj su još Savez za bolju budućnost (SBB), Demokratska fronta (DF), Stranka za BiH (SBiH), te Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS), te multietnički i opozicioni Bh. blok kojeg čine Socijaldemokratska partija (SDP) i Naša stranka.

Stranke i koalicije su prvog dana kampanje, 20. novembra, obećale bavljenje problemima koji tište građane.

"Uredit ćemo i izgraditi bolji Grad Mostar, grad većeg životnog standarda, mjesto gdje radimo i sigurno odgajamo našu djecu. Mostar evropskih standarda i vrijednosti naš je cilj i naš program", izjavio je na početku kampanje lider izborne liste HDZ-a Mario Kordić, koji je ljekar i direktor Doma zdravlja u zapadnom, većinski hrvatskom dijelu Mostara.

I listu Koalicije za Mostar 2020. predvodi ljekar i to je dr. Zlatko Guzin, inače direktor Kantonalne bolnice Dr. Safet Mujić, u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu grada.

Guzin je na početku kampanje izjavio kako su predstojeći lokalni izbori jedinstvena prilika da Mostar ponovo aktivira sve svoje potencijale.

"Sada je vrijeme da građanke i građani Mostara ostave sve eventualne razlike iza sebe i da zajedničkim djelovanjem spriječe sve retrogradne namjere, te biraju multietnički i moderan grad, kakav je oduvijek i bio", rekao je Guzin.

Iz opozicione Koalicije Bh. blok su najavili da će, u slučaju da dobiju povjerenje građana, u prvih 100 dana nakon izbora očistiti grad od smeća i pripremiti plan reforme gradskih preduzeća.

"Svima u Mostaru jasno je kakva je bila vlast dviju nacionalnih stranaka u proteklih 12 godina i mi građanima ne moramo to govoriti, dovoljno je da pogledaju oko sebe", rekao je nosilac liste koalicije SDP-a i Naše stranke Arman Zalihić, koji je, inače, magistar novinarstva i vlasnik marketinške agencije van BiH.

Prvi izbori u Mostaru, nakon 12 godina, specifični su i po tome što prvi put na izbore izlazi srpska lista Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar, koju čine Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), te Srpska demokratska stranka (SDS).

Tu koaliciju podržala je i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Ta koalicija računa na glasove malobrojne srpske zajednice u Mostaru.

Na čelu i te koalicije je takođe ljekar, dr Velibor Milivojević, koji je inače doktor i direktor bolnice u Nevesinju, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS).

Zaoštravanje kampanje

Kako je kampanja odmicala, pojedine stranke i koalicije su promijenili retoriku.

Četrnaestog decembra, nakon zasjedanja Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, organizacije koja okuplja stranke u BiH sa hrvatskim predznakom, ponovo je Mostar označen kao hrvatski grad.

"Ističući Mostar kao stolni grad hrvatskoga naroda u BiH, HNS je, kao krovna institucija političkog tijela Hrvata, uputio poziv žiteljima Mostara na uvjerljivu i veliku izlaznost 20. prosinca. Hrvatski odaziv treba i mora biti snažan. Ključna stvar 20. prosinca je zajedništvo hrvatskoga naroda", saopćeno je iz Ureda za informiranje HNS-a.

Još na početku kampanje su na takve izjave odgovorili iz Koalicije za Mostar 2020., koju predvodi SDA.

"Sada je vrijeme da građanke i građani Mostara ostave sve eventualne razlike iza sebe i da zajedničkim djelovanjem spriječe sve retrogradne namjere, te biraju multietnički i moderan grad, kakav je oduvijek i bio", rekao je nosilac liste Koalicije za Mostar 2020. dr. Zlatko Guzin, aludirajući na izjave hrvatskih političara i HDZ-a kako je Mostar "stolni hrvatski grad".

Ključna poruka srpske liste je kako su prethodnih godina mostarski Srbi glasanjem za druge stranke, poput SDP-a, zapravo išli na ruku drugim narodima.

"Srbi su svih godina nakon rata birani sa listi bošnjačkih i hrvatskih stranaka i bili su isključivo glasačka mašinerija svojih stranačkih baza pogodujući tako interesima drugih naroda", saopćeno je uz ostalo iz Koalicije Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar.

Predstavnici srpske liste su odbili da se 16. decembra u Mostaru susretnu sa visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom, na zahtjev Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a.

Dodik je prethodno tražio zatvaranje Ureda visokog predstavnika u BiH i uputio zamjerke na račun Valentina Inzka.

"Predstavnici srpskih političkih stranaka SNSD-a i SDS-a i liste Ostajte ovdje-Zajedno za naš Mostar poručuju da je zajednički stav srpskih predstavnika da se međunarodna zajednica ne treba miješati u izborni proces u Mostaru. Smatramo da u samom finišu kampanje nije primjerena posjeta bilo koga zvaničnika međunarodne zajednice", saopćeno je uz ostalo iz Koalicije Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar.

Zašto prvi put izbori?

Posljednji put, izbori za Gradsko vijeće Mostara održani su 2008. godine. Dvije godine kasnije, Ustavni sud BiH je poništio posebna izborna pravila za Mostar, koja je 2004. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, Sir Paddy Ashdown.

Prema tim izbornim pravilima, u Mostaru je ukinuto šest poratnih etničkih općina - po tri hrvatske i tri bošnjačke - ali su one ostale kao gradska područja-izborne jedinice.

Ustavni sud BiH je takvu odluku donio nakon što su apelaciju podnijeli hrvatski vijećnici u Gradskom vijeću Mostara. Oni su argumentirali da bošnjačke izborne jedinice, iako imaju manje glasača od hrvatskih, daju jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće. Tako je došlo do političkog zastoja.

Bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown (na fotografiji) nametnuo je posebna izborna pravila za Mostar (Sarajevo, 2015.)
Bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown (na fotografiji) nametnuo je posebna izborna pravila za Mostar (Sarajevo, 2015.)

Iako je sud naložio da Parlament BiH donese izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na Mostar, to se nije desilo, jer se ključne hrvatske i bošnjačke političke stranke nisu mogle dogovoriti oko novih izbornih pravila.

I dok su hrvatske stranke, na čelu sa HDZ-om BiH tvrdile kako bi i u Mostaru trebao važiti princip "jedan čovjek – jedan glas", bošnjačke partije, predvođene SDA-om su argumentirale da je Grad Mostar dio Daytonskog mirovnog sporazuma, da posebna izborna pravila donose zaštitu od rezultata etničkog čišćenja u Mostaru, te su predbacivale HDZ-u da se na državnom nivou zalaže za paritet u odlučivanju, dok na lokalnom nivou traži većinsko odlučivanje.

Sporazum nije postignut ni nakon više rundi pregovora. Nisu donesena nova izborna pravila, pa 2012. godine lokalni izbori u Mostaru nisu ni održani.

Krajem te godine, istekao je mandat Gradskom vijeću Mostara, te je grad ostao bez zakonodavne vlasti.

Najvažniji gradski dokument, budžet, donosili su gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić (HDZ) i načelnik Odjela za finansije, Izet Šahović (SDA). Budžet je formalno potvrđivao Parlament bh. entiteta Federacija BiH.

Mostarka Irma Baralija je 2018. podnijela apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava.

Krajem oktobra 2019. godine, Evropski sud za ljudska prava je presudio u njenu korist i naložio Parlamentu BiH da u roku od šest mjeseci, počevši od kraja januara 2020. godine, odnosno od pravosnažnosti presude, omogući održavanje lokalnih izbora u Mostaru.

U suprotnom, Evropski sud za ljudska prava ostavio je mogućnost Ustavnom sudu BiH da riješi problem.

Lideri vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka, Dragan Čović (HDZ) i Bakir Izetbegović (SDA) su 17. juna 2020. godine potpisali sporazum, kojim su dogovorili nova izborna pravila za grad Mostar. Ta pravila su ubrzo usvojena u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Prema tom sporazumu, tri većinski hrvatska gradska područja daju 13 vijećnika u buduće Gradsko vijeće, tri bošnjačka područja devet, dok će se sa jedinstvene gradske liste birati još 13 vijećnika.

Šta se dešavalo u proteklih 12 godina?

Opozicione stranke i nevladine organizacije su godinama optuživale da se budžet Grada Mostara troši netransparentno.

Mreža nevladinih organizacija pod nazivom Naše društvo podnijela je u januaru 2019. godine i krivičnu prijavu protiv pet lica iz sistema komunalne djelatnosti Grada Mostara, na čelu sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, optužujući ih za trošenje mimo zakonskih okvira oko minimalno 105 miliona maraka (oko 54 miliona eura) u prethodnih sedam godina. Optužnica još nije podignuta.

Bez lokalnog parlamenta, u pitanje je došlo ne samo budžet i finansije, nego i funkcioniranje javnih gradskih preduzeća i pružanje javnih usluga građanima.

Nevladine organizacije su u javnost iznijele i da nikada nije do kraja proveden projekat izgradnje kolektora i pročistača otpadnih voda, kojeg su finansirale i međunarodne institucije, uprkos tome što je taj projekat koštao desetine miliona eura.

Projekat izgradnje desnoobalnih i lijevoobalnih kolektora otpadnih voda, te pročistača u južnoj gradskoj zoni Mostara procjenjuje se na oko 130 miliona konvertibilnih maraka (blizu 67 miliona eura). Trebao je biti završen do kraja 2018. godine, a međunarodni donatori tvrde da projekat trenutno funkcionira sa svega oko trećine kapaciteta.

Radovi na izgradnji mreže kolektora počeli su sredinom 2015. godine.

Istovremeno, stanovnici prigradskih naselja sjeverno od Mostara, koji žive u blizini deponije Uborak, mjesecima su tokom 2019. i 2020. blokirali deponiju, tražeći da se otpad odlaže na drugo mjesto.

Mještani su tražili zatvaranje, sanaciju i izmještanje deponije Uborak, za koju tvrde da nema nijednu dozvolu za rad, uključujući i okolinsku, kao i da se tu, osim komunalnog, odlažu i druge vrste otpada, poput animalnog, medicinskog, te opasnog sa pročistača otpadnih voda iz južne zone Mostara.

I pored mnogobrojnih pregovora sa gradskim, kantonalnim i entitetskim vlastima problem odlaganja smeća sa deponije Uborak još nije riješen.

See all News Updates of the Day

Percepcija korupcije: BiH među zemljama koje najviše nazaduju

Izvor: Transparency International

Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna od zemalja koje su u proteklih devet godina najviše nazadovale kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, navodi se u novom izvještaju organizacije Transparency International.

Prema Indeksu percepcije korupcije za 2020. godinu, od ukupno 180 zemalja, BiH zauzima 111. poziciju, sa 35 indeksnih bodova i to mjesto dijeli sa Panamom, Mongolijom i Sjevernom Makedonijom. U odnosu na prošlogodišnji izvještaj, BiH je nazadovala za jedan bod i za 10 pozicija.

Poredeći sa Indeksom za 2012. godinu, to je pad za sedam bodova i čak 39 mjesta na listi.

„To znači da je vladavina prava disfunkcionalna i da institucije nisu u mogućnosti da kontrolišu jedne druge. U Bosni je povezano i sa fundamentalnom slabosti pravosudnog sistema. To je nešto što zahtijeva najveći mogući nivo pažnje“, kaže za Glas Amerike Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu.

Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu
Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu

Prema njenim riječima, dugogodišnji pad BiH na listi znači da vlast nije efikasna u borbi protiv korupcije:

„Postoji potreba da se unaprijede brojni zakoni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, finansiranje izbora, te da zemlja uspostavi snažniji i značajno transparentniji sistem kada je riječ o javnim nabavkama i odlukama o tome ko će imati korist od javnog novca.“

Transparency International objavljuje Indeks percepcije korupcije jednom godišnje, pri čemu zemlje ne rangiraju prema stvarnom nivou korupcije, nego prema percepciji društva o korupciji u javnom sektoru. Što određena država ima niži skor na indeksu (manje bodova), to je percepcija javnosti o korupciji u njoj veća – i obrnuto.

Izvor: Transparency International
Izvor: Transparency International

Istraživački novinari sa kojima je Glas Amerike razgovarao kažu da je visok nivo percepcije o korupciji opravdan u kontekstu sveprisutne korupcije u praksi.

„Teško da se može dati gora ocjena od onoga što je stvarnost, od onoga što mi viđamo svaki dan. Ovo je u punom smislu te riječi korupcijom zarobljena država“, kaže Semir Mujkić, urednik Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH).

Mujkić dodaje da smatra kako ljudi stavove o rasprostranjenosti korupcije formiraju na osnovu ličnih iskustava, te na osnovu toga što institucije ne rade dovoljno na borbi protiv korupcije i popravljanju tog imidža.

Upravo su vlasti, upravo su predstavnici pravosudne vlasti u BiH radili sve da se taj imidž pokvari. I nisu radili gotovo ništa da se taj imidž popravi.
Semir Mujkić, urednik BIRN BiH

Aladin Abdagić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) ima slično mišljenje: „Nažalost, ja se mogu složiti sa ocjenom da je BiH i dalje pri dnu što se tiče korupcije“.

Abdagić objašnjava da njegova organizacija često objavljuje istraživanja o zloupotrebama javnog novca i korupciji, što u nekim slučajevima dovodi i do pokretanja istraga ili podizanje optužnica. Ipak, dodaje da ti pojedinačni primjeri ne odražavaju realnu sliku o efikasnosti pravosuđa, što posljedično utiče i na građane.

„Kada vide da nema reakcija pravosudnih institucija na te zloupotrebe, a u većini slučajeva u tim lokalnim sredinama, to je javna tajna, i oni se opredjeljuju i često su učesnici korupcije, naravno u manjem nivou, ali svakako i oni u tome učestvuju“, kaže Abdagić.

Tmurna slika korupcije širom svijeta

Centralna tema Indeksa percepcije korupcije za 2020. godinu je pandemija koronavirusa. Transparency International navodi da su brojni životi izgubljeni upravo zbog korupcije u zdravstvenom sektoru, da korupcija podriva globalni odgovor zdravstva na pandemiju, te doprinosi dugotrajnoj krizi demokratije.

„Covid-19 nije samo zdravstvena i ekonomska kriza. To je korupciona kriza. Kriza kojom trenutno ne uspijevamo upravljati”, izjavila je povodom objave Indeksa Delia Ferreira Rubio, predsjedavajuća Upravnog odbora Transparency International-a.

Lidija Prokić kaže da su se zemlje koje su korumpiranije i imaju niži skor na Indeksu slabije borile sa pandemijom: „Kada je korupcija prisutna javni novac je uklonjen iz neophodnih usluga, što uključuje medicinske usluge, a to dovodi do slabijeg upravljanja zdravstvenim sistemom“.

BiH na Indeksu spada u region 19 zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije, označen kao područje na kojem je pandemija razotkrila niz strukturalnih i upravljačkih problema i za koji se u izvještaju navodi:

„Neki od političkih lidera iskoristili su krizu da povećaju svoju moć, dodaju restrikcije na ionako ograničen pristup informacijama, eliminišu transparentnost iz javnih nabavki, te odbace mehanizme za odgovornost prema javnosti“.

Izvor: Transparency International
Izvor: Transparency International

Konkretno, za BiH piše da je tokom pandemije „iskusila brojna kršenja ljudskih i radničkih prava, kao i diskriminaciju u distribuciji ekonomske pomoći, te navodne nezakonite nabavke medicinske opreme“.

Kao izvor za ovu konstataciju navedena je prijava koju je organizacija Transparency International BiH podnijela protiv Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske „zbog spornih nabavki medicinske opreme od nekvalifikovanih ponuđača“. Riječ je o nabavci zaštitnih maski i druge zaštitne opreme od firmi koje nemaju dozvolu za promet medicinskim sredstvima.

Prema izvještaju, Indeks za 2020. godinu „oslikava tmurnu sliku korupcije širom svjieta“, pri čemu većina država u protekloj deceniji nije napravila značajan napredak u borbi protiv korupcije.

Kada je riječ o regionu Zapadnog Balkana, sve države su plasirane bolje od BiH: Crna Gora (67. pozicija), Srbija (94), Albanija i Kosovo (104), dok Sjeverna Makedonija ima isti skor kao i BiH.

Prokić kaže da region u cjelini bilježi postepen pad iz godine u godinu, što je zabrinjavajuće.

Prosječan skor zemalja Zapadnog Balkana je značajno niži od globalnog prosjeka.
Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu

Kao jedna od zemalja na koju treba obratiti posebnu pažnju u izvještaju je navedena Srbija, sa najlošijim rezultatom u proteklih devet godina i korupcijom koju odlikuju problemi sa vladavinom prava, urušavanjem demokratije i gušenjem kritika.

Prvo mjesto na Indeksu dijele Danska i Novi Zeland, sa po 88 bodova, dok su posljednjeplasirani Somalija i Južni Sudan, u oba slučaja sa skorom 12.

Sjedinjene Države imaju najniži skor od 2012. godine i sa 67. poena zauzimaju 25. poziciju. Kao razlozi su pobrojani navodni sukobi interesa i zloupotrebe položaja na najvišem nivou, ali i slab nadzor nad paketom pomoći američke vlade zbog pandemije, vrijednim hiljadu milijardi dolara.

Uticaj politike na pravosuđe

Drugi izvještaji Transparency Internationala također ukazuju na raširenu korupciju u BiH i u skladu su sa nalazima Indeksa percepcije korupcije. Krajem prošle godine, ova organizacija je objavila analizu pod nazivom: „Istraživanje zarobljenosti država”: Nepovoljan uticaj na donošenje zakona i na pravosuđe na području Zapadnog Balkana i Turske“.

U analizi je navedeno da je jedan od ključnih problema BiH i drugih država iz regiona nedostatak vladavine prava „kojeg konstantno podrivaju politički lideri, čiji je glavni motiv zarobljavanje države za privatnu korist, što vodi do raširenih zloupotreba javnih položaja.“

Iz Transparency International-a su istraživali dva ključna faktora koji dovode do zarobljenih država: nekažnjivost visoke korupcije, te postavljanje propisa i pravila koji ne odgovaraju interesima šire javnosti, već manjih grupa. Za BiH je istaknuto da političke elite iskorištavaju nedostatke u zakonodavstvu i imenuju stranački podobne ljude na ključne pozicije.

Kao primjer problematične prakse je naveden slučaj Amira Zukića, bivšeg funkcionera i generalnog sekretara Stranke demokratske akcije. Protiv njega je 2017. godine podignuta optužnica da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektroprivredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja. Sudski postupak još traje, a Zukića su u međuvremenu zbog korupcije sankcionisale i Sjedinjene Države.

Transparency International je kao probleme koji pogoduju korupciji u BiH izdvojio upravo kompleksan politički i društveni sistem zasnovan na stranačkoj i etničkoj pripadnost, kao i politički uticaj na pravosuđe, te neefikasnost sudstva.

Aladin Abdagić, urednik CIN-a (Foto: CIN)
Aladin Abdagić, urednik CIN-a (Foto: CIN)

Aladin Abdagić, urednik CIN-a, kaže da postoji protekcionizam prilikom procesuiranja najviših oblika korupcije, što dovodi do nepovjerenja građana prema pravosuđu:

„Primijetili smo kada pišemo o funkcionerima koji se nalaze na većim, odgovornijim funkcijama i kada otkrijemo njihove zloupootrebe javnih funkcija ili bilo kakvu korupciju, tada pravosuđe uopšte ne radi. Dok kada na isti način dokažemo neki kriminal ili zloupotrebu na manjem nivou, tada imamo više efekata.“

Prema pisanju BIRN-a BiH, Tužilaštvo BiH je u 2020. godini podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe za koruptivna krivična djela, od čega više od polovine tek u decembru. Godinu ranije, državno tužilaštvo je zbog korupcije podiglo 11 optužnica protiv 33 osobe.

Urednik BIRN-a BiH, Semir Mujkić, objašnjava da je jedan od ključnih problema što se većina tih slučajeva odnosi na male prekršaje sa niskom pribavljenom materijalnom koristi optuženih, na primjer, graničnih policajaca.

Semir Mujkić, urednik BIRN BiH (Foto: BIRN BiH)
Semir Mujkić, urednik BIRN BiH (Foto: BIRN BiH)

Dodaje da na državnom nivou nedostaju slučajevi procesuiranja visoke korupcije, te da su čak neka od tužilaštava na nižim nivoima uspješnija u tome.

„Korupcija u BiH se zbog nerada tužilaštava, zbog odnosa koji ima posebno Tužilaštvo BiH, smatra nečim isplativim. Tako da na neki način ustvari i potiče ljude da budu korumpirani. Nema uopšte tu ulogu da ih sprečava, da visina kazne, da ozbiljnost tih optužnica bude takva da se ljudi zamisle“, kaže Mujkić.

Više od 60 političara na više funkcija istovremeno, neizvjesno usvajanje Zakona o sukobu interesa

Parlament BiH (Izvor: BIRN BiH)

Dok je još uvijek neizvjesno da li će Prijedlog zakona o sukobu interesa kojeg su predložili poslanici biti usvojen i u Domu naroda Državnog parlamenta, stručnjaci i međunarodne organizacije kažu kako bi neusvajanje poništilo godine nastojanja da se unaprijedi kontrola i kažnjavanje sukoba interesa, što je jedan od uslova pridruživanja Evropskoj uniji.

Više od 60 ministara i zastupnika u BiH trenutno obavlja višestruke funkcije jer je mehanizam za utvrđivanje sukoba interesa zakazao. Dva prijedloga ovog zakona koji su trenutno u proceduri na državnom nivou drugačije gledaju na rješavanje ovog problema. Dok je jedan od prijedloga još uvijek u procesu pripreme kod Ministarstva pravde, nedavno je Predstavnički dom usvojio prijedlog za kojeg međunarodne organizacije smatraju da predstavlja napredak u odnosu na postojeća rješenja.

Prema mišljenju Ivane Korajlić, izvršne direktorice Transparency Internationala u BiH, organizacije koja se godinama zalaže za rješenje poput onoga koje je trenutno na glasanju u Državnom parlamentu, većina političara odnosno delegata ne žele da ih bilo ko ograničava u obavljanju različitih funkcija na različitim nivoima.

Nije to samo pitanje naknada već i utjecaja koji se time širi na različitim nivoima vlasti
Ivana Korajlić

Usvajanjem Zakona o sukobu interesa koji je pripreman uz pomoć međunarodnih organizacija i smjernicama Grupe država za borbu protiv korupcije (GRECO) spriječila bi se mogućnost obavljanja više funkcija istovremeno, mogućnost sudjelovanja funkcionerima u javnim nabavkama preko svojih privatnih preduzeća, kao i apsolutni uvid i provjeru imovinskih kartona, navodi Korajlić.

Utvrđivanje sukoba interesa na državnom nivou sprovodi komisija od devet članova, koju čine predstavnici imenovani iz dva doma Državnog parlamenta. Stručnjaci ovakav sastav komisije smatraju neodgovarajućim, jer političke kolege jedni drugima odlučuju o postojanju sukoba interesa.

“Niko ne želi da se uspostavi kontrola i to savršeno govori o tome na koje sve načine iskorištavaju sistem i koliko ne žele da se suprotstavi tu, da se napravi bilo kakva granica i da se mora odgovarati bilo kome”, kaže Korajlić.

Već tri godine u Parlamentu se pokušava donijeti novi zakon. Tek u januaru 2021. godine poslanici Predstavničkog doma izglasali su Prijedlog zakona protiv kojeg je glasalo 12 zastupnika. Svi prisutni zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) glasali su protiv ovog zakona.

Od ukupno 42 zastupnika, deset obnaša više javnih i privatnih funkcija, što je u direktnom sukobu interesa i prema postojećem zakonu. Od njih deset, tri zastupnika su glasala protiv ovog zakona, dok tri nisu bila prisutna na sjednici.

“Zakon o sukobu interesa je prva tačka sprečavanja daljih zloupotreba, Zakon o sukobu interesa je tu da prvo osigura da oni koji obavljaju najvažnije funkcije u državi to rade na osnovu javnog interesa, a ne na osnovu ličnog interesa, bilo da je finansijski interes, bilo da se radi o članovima porodice ili čak političkim interesima”, kazala je Korajlić.

Ivana Korajlić
Ivana Korajlić

Iako je ovaj zakon jedan od 14 ključnih prioriteta BiH na putu ka Evropskoj uniji (EU), zastupnici s kojima su razgovarali novinari BIRN-a BiH ne misle da će naići na podršku u Domu naroda. Zastupnici koji su ga već podržali u Predstavničkom domu misle da nema dovoljno volje za ulazak u EU, dok su zastupnici koji nisu glasali mišljenja da je on nepotpun

“Bojim se da je želja i volja da se uđe u EU od strane nekih političara samo deklaratorna, da nema konkretnih akcija na tome i jedna od konkretnih akcija na tome bi bila usvajanje ovog zakona”, kaže Alma Čolo, zastupnica u Predstavničkom domu i dodaje kako ne misli da će zakon usvojiti delegati Doma naroda.

Zastupnica SNSD-a u Predstavničkom domu Snježana Novaković-Bursać, koja je glasala protiv ovog Zakona uz mišljenje da su ga napisale nestručne osobe pa, kako kaže, smatra da je on “tehnički problematičan” i da zbog toga nema njenu naklonost.

Ona tvrdi da je ključni nedostatak Zakona to što on “ne prati raspodjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti u BiH” i da određenim rješenjima teži da “reguliše situacije izvan svog osnovnog zadatka i domašaja”.

“Osim vertikalne, Zakon nije ni horizontalno usaglašen sa drugim propisima koji su na snazi na nivou BiH što dovodi u pitanje osnovni smisao – njegovu primjenu”, kazala je ona za BIRN BiH.

Na 13. sjednici Predstavničkog doma, tokom predstavljanja ovog zakona, Damir Arnaut je istakao kako je zakonodavno-pravni sektor ovaj Prijedlog zakona ocijenio dobrim.

On je za BIRN BiH kazao da je ovo prvi put da će se zastupnici suočiti sa zakonom koji je jedan od uslova za EU kandidatski status, kojeg čekaju već šest godina, što je “bez presedana u regionu”.

“Vidjet ćemo hoće li izabrati Evropu ili dalju izolaciju”, kaže Arnaut, uz napomenu da predstavnici HDZ-a i SNSD-a imaju mogućnost da blokiraju usvajanje prijedloga zakona.

On navodi kako je sa drugim predlagačima u više navrata pozivao Ministarstvo pravde da dostavi svoj prijedlog, što se nije desilo, a da su dostavili prijedlog koji je prihvatljiv EU, te kaže kako bi oni svoj prijedlog povukli.

Delegat SNSD-a u Domu naroda parlamenta BiH Dušanka Majkić još uvijek nije pročitala Prijedlog zakona o sukobu interesa, ali smatra da bi bolje bilo da je prijedlog došao iz Vijeća ministara, a ne od poslanika Predstavničkog doma, dodavši da joj nije jasno “čemu tolika trka opozicije” ukoliko Vijeće ministara već radi na tom planu.

“Poznato je da se radi o delikatnom zakonu koji je neophodno donijeti, ali moje je mišljenje da takav prijedlog zakona treba da bude plod domaćeg znanja i iskustva, nikako autentično djelo međunarodne zajednice, koja može biti eventualni konsultant ali ne i autor zakonskih rješenja u BiH”, kaže ona za BIRN BiH.

Svi zastupnici HDZ-a u Predstavničkom domu glasali su protiv usvajanja ovog zakona, a niti jedan njihov zastupnik oba doma Parlamenta BiH nije odgovorio na upit BIRN-a BiH.

Na sjednici Predstavničkog doma, zastupnica HDZ-a Borjana Krišto je zamjerila što se “jedino spominje zahtjev Dragana Čovića” koji je dobio sredstva na određeno udruženje, te kako je on razlog što je “povjerenstvo prestalo s radom”.

“To nije istina, to nije točno. Naše povjerenstvo je prestalo sa radom onog momenta kada nismo imali uvjete za donošenje odluka, jer poslovnik povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa definira da za odluke mora biti najmanje dva glasa iz svakog konstitutivnog naroda”, rekla je Krišto na sjednici.

Arhiv - Dragan Čović i Borjana Krišto
Arhiv - Dragan Čović i Borjana Krišto

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrio je da je tadašnji član Predsjedništva Dragan Čović bio i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS), političkog nevladinog udruženja, u vrijeme kada je ono primalo budžetski novac. Komisija za odlučivanje o sukobu interesa u institucijama BiH nikada od 2018. godine nije razmatrala njegov slučaj zbog nedostatka kvoruma.

Insistiranje na kostitutivnosti naroda u komisijama, što je slučaj u postojećem zakonu i u zakonu kojeg je predložilo Ministarstvo pravde, kaže Korajlić, uvijek vodi ka mogućem problemu nepostojanja kvoruma, kao što je slučaj s odlukom za predmet Čovića.

Na Čovićevom predmetu se vidjelo kako se može, iz jednog naroda ne dolaze ljudi na sjednicu i nema kvoruma nikad
Ivana Korajlić

Kako prijedlog zakona koji priprema Ministarstvo pravde još uvijek nije spreman za usvajanje u Parlamentu, odbijanje sadašnjeg prijedloga u Domu naroda vjerovatno bi značilo novu dugu odgodu njegovog usvajanja.

Misija OSCE-a u BiH kaže kako je usvajanje prijedloga zakona ohrabrujući korak i jedan od preduslova za dobijanje kandidatskog statusa BiH u EU, dodajući da je on izrađen u saradnji sa stručnim timom međunarodnih organizacija.

“Ne možemo komentirati aktivnosti koje bi GRECO mogao poduzeti ukoliko BiH ne ispuni preporuke te organizacije, ali se nadamo da će nedavne aktivnosti vezane za donošenje ovog Zakona dati podstrek Domu naroda, te s tim u vezi pozivamo delegate da usvoje Zakon u ovom obliku, u interesu BiH i svih njenih građana”, poručili su iz OSCE-a.

Iz Odjela za komunikacije Evropske unije u BiH su naveli da bi usvajanjem i provođenjem zakona o sukobu interesa, koji je usklađen sa evropskim standardima, značio napredak u procesu evropskih integracija kao i u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala u BiH.

“Ujedno bi time izabrani predstavnici u BiH poslali jasnu poruku građanima i Evropskoj uniji, da su posvećeni izgradnji društva u kojem svi imaju jednake prilike”, poručili su iz Odjela za komunikacije.

Efikasan sistem za utvrđivanje i sprečavanje sukoba interesa na svim nivoima vlasti u BiH je suštinski dio sveukupnih napora na sprečavanju korupcije, navodi se iz Ureda visokog predstavnika u BiH.

“Politički akteri se trebaju konstruktivno angažirati i usvojiti zakonodavstvo koje bi osiguralo čvrst pravni okvir u pogledu reguliranja pravila o sukobu interesa i načina na koji se ta pravila trebaju provoditi. Puno je vremena već izgubljeno, sada je vrijeme da se ta procedura ubrza”, stoji u odogovoru OHR-a.

“Od međunarodne zajednice očekujem samo da istraje u svom stavu – nema kandidatskog statusa dok se ne usvoji novi zakon o sukobu interesa koji je u potpunosti usklađen sa evropskim standardima”, zaključio je Arnaut.

Zastupnica Čolo ističe da ukoliko dođe do neusvjanja Zakona, BiH gubi na rejtingu i na ispunjavanju obaveza za članstvo u EU za dobivanje statusa kandidata, dodavši da status kandidata BiH ne može dobiti bez Zakona o sukobu interesa, Zakona o javnim nabavkama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

“To su tri ključna prioriteta. Ukoliko ih riješimo možda bismo mogli dobiti status u ovoj godini kandidata i da onda idemo sa pregovorima sa EU i otvaramo jedno po jedno poglavlje”, istakla je ona.

Ambasador Ukrajine zatražio izuzimanje ikone

Ikona je navodno stara 300 godina i potiče sa područja Luganska, odmetnutog dijela Ukrajine

Amabasador Ukrajine za BiH Vasilj Kirilič na sastanku sa ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković zatražio je da ikonu izuzmu nadležne bh. institucije i da ukrajinski i eksperti iz BiH utvrde sve okolnosti za ikonu.

Ambasador je prenio ministrici Turković da ikona predstavlja kulturno vrijednost od državnog značaja, saopćeno je iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik uručio je ikonu šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu 14. decembra prošle godine u Istočnom Sarajevu.

Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič

Dodik je Lavrovu, koji je posjetio BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole, za koju su mediji iz Republike Srpske pod kontrolom vlasti naveli da je iz Luganska i da je stara 300 godina.

Ambasador Kirilič se sastao i sa glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić, nakon što je Tužilaštvo BiH 19. januara zaprimilo molbu za sastanak glavne tužiteljice sa ambasadorom Ukrajine za BiH.

Iz Tužilaštva je saopćeno da je ta institucija upoznala ambasadora da je poduzela više aktivnosti i da čeka institucije od kojih je zatražena međunarodna pomoć odgovore na zahtjev.

Zgrada Tužilaštva i Suda BiH
Zgrada Tužilaštva i Suda BiH

Tužilaštvo BiH saopštilo je 20. januara, kako postupajući tužilac u predmetu poznatom kao „Ikona“, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka.

Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdilo je 15. januara, da je Ured glavnog tužitelja Ukrajine pokrenuo postupak u vezi “ilegalnog izvoza” ikone.

U izjavi se navodi kako je neosporna činjenica da ikona potiče sa teritorije Ukrajine.

Nasuprot tome, Milorad Dodik je u intervjuu agenciji Srna 14. januara, rekao kako iz Ukrajine nikada nije dobio odgovor da li traže ikonu, niti su dostavljeni bilo kakvi podaci u vezi sa njom.

Potom je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poručila u pisanoj izjavi 17. januara da Dodik bezuspješno pokušava skrenuti pažnju sa nezapamćenog diplomatskog skandala u vezi sa ikonom iz Luganska i po oprobanom receptu optužiti druge.

Ona se oglasila u danu kada je Dodik na konferenciji za medije izjavio da će vratiti ikonu Ukrajini, kada zvanični Kijev dokaže da je ona njeno vlasništvo. On je tom prilikom rekao i da su političari u Sarajevu pitanje ikone podigli na politički nivo.

Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.
Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.

Nakon što je ikona uručena ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu, ambasada Ukrajine u BiH uputila je notu Ministarstvu vanjskih poslova BiH u kojoj su ih zamolili za "detaljne informacije o porijeklu ovog predmeta ukrajinske kulturne baštine".

Rusija je 23. decembra vratila Ambasadi BiH u Moskvi ikonu, nakon što je izražena sumnja da se radi o ukrajinskom nacionalnom blagu.

Ikonu je iz Moskve nazad do kabineta Milorada Dodika donio ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH kazali su da nije prijavljen ni izvoz ni uvoz ikone, te da se diplomatska pošta ne pregledava osim u izuzetnim situacijama, uz prisustvo diplomatskog kora.

Nepoznato je kako je ambasador unio ikonu u BiH – kao ličnu prtljagu ili diplomatsku poštu.

Američke sankcije i BiH: 115 osoba i pravnih lica

State Department

Sjedinjene Države (SAD) u ovom trenutku imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 110 osoba, te pet pravnih lica iz Bosne i Hercegovine (BiH). Veliki dio sankcija aktivan je godinama unazad, a manji dio je izrečen u skorijem periodu. Među najzvučnijim imenima su sadašnji ili bivši funkcioneri poput Milorada Dodika, Ante Jelavića, Nikole Špirića, Momčila Mandića, Biljane Plavšić i Amira Zukića.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

Sankcije kao srednji put

Sankcije se smatraju za mjere koje šalju snažnu poruku američkih vlasti, predstavljajući srednji put između dvije krajnosti – diplomatskih pregovora i vojnih aktivnosti. SAD mogu pojedincima, firmama ili državama uvoditi ekonomske, trgovinske i druge sankcije, u skladu sa svojim vanjskopolitičkim i sigurnosnim interesima, na primjer, ukoliko postoji prijetnja za nacionalnu sigurnost.

U praksi se to obično odnosi na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima.

Primjera radi, jedan od razloga zbog kojih je Iran pod sankcijama jeste razvoj nuklearnog programa, dok su neki od bjeloruskih zvaničnika sankcionisani zbog namještanja prošlogodišnjih izbora i nasilnog gušenja prosvjeda.

Nadležnost sankcionisanja pripada Kongresu, koji je u nekoliko navrata prebacivao dio tih ovlašćenja drugim institucijama. Usvajanje Zakona o vanrednim međunarodnim ekonomskim ovlašćenjima 1977. godine omogućilo je izvršnoj vlasti da izriče sankcije ukoliko je ranije proglasila vanredno stanje na određenom području. U medijima se tako svake godine može pročitati da je predsjednik SAD obnovio vanredno stanje za područje Zapadnog Balkana. To u praksi olakšava održavanje starih ili uvođenje novih sankcija.

Većinu sankcija sprovodi Ministarstvo finansija, ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. U skladu s tim, pravna lica i osobe porijeklom iz BiH nalaze se na različitim listama. State Department je objavio sankcije Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću, dok je ostale sankcije izreklo Ministarstvo finansija, preko svog Ureda za kontrolu imovine u inostranstvu (OFAC).

Slučaj iz 2014. godine može biti dobra ilustracija šta se dešava kada neko prekrši sankcije. Francuska banka BNP Paribas poslovala je sa pravnim i fizičkim licima iz Sudana, Irana i Kube, koja su bila pod sankcijama OFAC-a. S obzirom da su se transakcije odvijale kroz američki finansijski sistem, Ministarstvo pravde SAD je u New Yorku pokrenulo krivični postupak. Kako ne bi izgubila dozvolu za poslovanje u SAD ili i sama bila sankcionisana, banka je sporazumno priznala krivicu, uz obavezu plaćanja od gotovo devet milijardi dolara kazne.

OFAC: Ratni zločini i opstrukcije Daytona

U SAD postoje „privatne“ i „javne“ liste sankcionisanih osoba. Javne liste podrazumijevaju javno objavljivanje sankcija, a analiza podataka OFAC-a pokazuje da su sankcije osobama i pravnim licima iz BiH izricane po nekoliko osnova. Ukupno je riječ o 113 sankcija prema 108 pojedinaca, četiri firme i jednoj političkoj stranci.

Velika većina njih se nalazi na listi „Balkan“: od 193 osobe, firme ili organizacije sa područja bivše Jugoslavije, više od pola (105) ih ima mjesto rođenja ili adresu osnivanja u BiH. Kao razlog za izricanje sankcija u velikoj mjeri je izričito naveden rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (67), ali se u vezu sa radom Tribunala, odnosno, ugrožavanjem mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu, može dovesti još osoba na spisku.

Neki od onih koji su sankcionisani po tom osnovu su: Tihomir Blaškić, Momčilo Krajišnik, Milan Lukić i Ratko Mladić. Haški sud je zbog ratnih zločina osudio Blaškića (devet godina zatvora), Krajišnika (20 godina) i Lukića (doživotni zatvor). Mladić je osuđen na doživotni zatvor, ali je u toku žalbeni postupak.

Lista „Balkan“ uključuje i Biljanu Plavšić, hašku osuđenicu (11 godina zatvora) i nekadašnju predsjednicu RS, kao i Momčila Mandića, funkcionera u RS 90-ih godina prošlog stoljeća. Mandić je 2016. izabran u Skupštinu Srbije ispred Srpske radikalne stranke, a kao razlog za stavljanje na listu sankcija je navedeno pomaganje Radovanu Karadžiću.

Na listi je također i Ante Jelavić, bivši visoki funkcioner Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i član Predsjedništva BiH, kojeg je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch smijenio 2001. godine, navodeći kao razlog pokušaj osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH i ugrožavanje ustavnog poretka. Kako bi izbjegao sudske postupke i zatvorsku kaznu u BiH, Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, odakle se nikada nije vratio.

Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC
Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC

Iako lista „Balkan“ sadrži 105 fizičkih i pravnih lica iz BiH, sve u kategoriji „Specijalno označene i blokirane osobe i pravna lica“ (SDN), kada se u pretrazi baze sankcija OFAC-a ukrste „SDN“, „BiH“ i „Balkan“, izlistava se osam imena. Među njima je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kojem su SAD izrekle sankcije 2017. godine zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Dodiku je tada blokirana sva imovina na području SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje sa njim.

John E. Smith, tadašnji vršilac dužnosti direktora OFAC-a, izjavio je u to vrijeme da „opstrukcijom Daytonskog sporazuma Milorad Dodik predstavlja značajnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH“.

Osim Dodika, među tih osam sankcionisanih su od 2003. godine funkcioneri Milovan Cicko Bjelica, Dragon Spasojević i Dragomir Vasić, te od 2004. godine Savo Krunić i Srpska demokratska stranka (sve zbog pomaganja i veza sa optuženima za ratne zločine), kao i firme Bio Corporation i Puma Security.

Veze sa terorizmom i organizovanim kriminalom

U ostalim kategorijama OFAC-ovih javnih sankcija nalazi se još jedno pravno lice iz BiH (hotel Casa Grande u Sarajevu), te sedam osoba koje imaju pasoše BiH, uključujući porodicu Kelmendi (otac Naser, sinovi Liridon, Besnik i Elvis). Njima je OFAC odredio sankcije zbog veza sa organizovanim kriminalom, tačnije, sumnje u trgovinu narkoticima i pranja novca.

Preostale tri osobe koje nisu na listi „Balkan“ sankcionisane su zbog veza sa terorizmom: Bajro Ikanović (koji je u međuvremenu poginuo ratujući za ISIL), Safet Durguti (rođen na Kosovu, ali je imao i pasoš BiH), te Mehrez Amdouni (koji je koristio različita imena i pasoše različitih država, uključujući BiH).

Osim njih troje, pretraga OFAC-ove liste koja se odnosi na terorizam (SDGT) po državama pokazuje da je adrese u BiH imalo osam međunarodnih organizacija koje se dovode u vezu sa terorizmom i koje su širom svijeta imale podružnice sa različitim nazivima. Pretraga riječi „Bosnia“ u cjelokupnoj bazi OFAC-a daje 9.683 rezultata, ali osim već pobrojanih imena i kategorija, u većini slučajeva je riječ o višestrukim ponavljanjima adresa upravo tih organizacija.

U saopštenju Ministarstva finansija iz juna 2004. navodi se da su na SDGT listu uvrštene tri humanitarne organizacije koje su koristile različita imena i imale više adresa u BiH: Al Furqan, Taibah International i Al-Haramain & Masjed Al-Aqsa Charity Foundation. Dodatno se navodi da su već sankcionisane tri takve organizacije: Benevolence International Foundation, Global Relief Foundation i bosanski ogranak Al-Haramain fondacije, koja je koristila i ime Vazir, te njen direktor (Safet Durguti).

Juan Zarate, zvaničnik Ministarstva finansija, tada je saopštio: „Nažalost, vidjeli smo ranjivost humanitarnih organizacija u zemljama poput Bosne, gdje ne postoji samo potreba za dobrotvornim davanjima, već i podložnost da simpatizeri terorizma uđu u takve institucije“.

Na listama OFAC-a se nalazi još nekoliko pojedinaca ili organizacija koji nisu rođeni u BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze sa BiH, kao u slučaju Radovana Karadžića.

Postoji mogućnost da ove mjere nakon nekog vremena budu i izbrisane. Milenko Vračar, nekadašnji ministar finansija Republike Srpske (RS), sankcionisan je skupa sa Spasojevićem i Vasićem, koji su još pod sankcijama, ali je sa liste skinut 2015. godine, kao i Privredna banka AD iz Istočnog Sarajeva. Također, liste nisu u potpunosti ažurirane, pa se na njima nalaze i osobe koje su mrtve, poput Momčila Krajišnika ili Slobodana Miloševića.

State Department: Špirić i Zukić

U odnosu na druge mjere i političko-diplomatske aktivnosti, prednost sankcija je što su relativno brz odgovor na određena dešavanja, ali se smatra da su zaista efikasne tek ako se uvode u koordinaciji, na primjer, kada ih osim SAD uvede i Evropska unija. U slučaju BiH, to se uglavnom nije dešavalo.

State Department je izrekao sankcije dvojici političara iz BiH: Nikoli Špiriću u septembru 2018, te Amiru Zukiću u maju 2020. godine. U obje odluke o sankcijama navodi se da je razlog „umiješanost u značajnu korupciju“.

Špirić je dugogodišnji političar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a sankcije ga nisu spriječile u obavljanju funkcija. Trenutno je član Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a ranije je bio predsjedavajući Vijeća ministara i ministar finansija BiH.

Zukić je bivši funkcioner i generalni sekretar Stranke demokratske akcije (SDA). Sa stranačke funkcije je smijenjen nakon što je Predsjedništvo SDA to tražilo zbog podignute optužnice iz 2017. godine. Prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo, optužnica ga tereti da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektropriveredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja.

State Department na raspolaganju ima različite vrste sankcija, ali Zukić i Špirić su sankcionisani prema Članu 7031(c) Zakona o odobravanju sredstava za State Department, međunarodne operacije i povezane programe. Sankcionisanje prema ovom članu Zakona podrazumijeva zabranu ulaska u SAD, što se odnosi i na uže porodice zvaničnika.

Upravo je u tome glavna razlika između ovih sankcija State Departmenta i OFAC-a. U oba slučaja zvaničnici iz BiH imaju zabranu ulaska u SAD, ali je kod OFAC-a fokus na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama, između ostalog, ne smiju poslovati sa američkim firmama i državljanima.

Još jedna razlika između sankcija ove dvije američke agencije je u brzini izricanja. State Department može sam uvesti sankcije, pa je samim tim proces kraći, dok ih OFAC uvodi nakon koordinacije sa različitim ministarstvima, poput Ministarstva trgovine, te obavještajnom zajednicom SAD, što uključuje 17 agencija.

Ambasadori država EU u BiH: Riješiti migrantsku krizu

Migrants in Bihać, Bosnia and Herzegovina

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) sastali su se 22. januara s ambasadorima zemalja članica Evropske unije, s kojima su, između ostalog, razgovarali i o migrantskoj krizi u BiH, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

U kontekstu migrantske krize i pojačanih migracijskih pritisaka s kojima se suočava BiH, izražena je potreba da se urade dodatni napori kako bi se riješio humanitarni aspekt krize.

Svi nadležni nivoi vlasti u BiH su pozvani na saradnju i koordinaciju u rješavanju teške humanitarne situacije, te dodaju da se uz nastavak podrške i pomoći od strane EU i međunarodnih organizacija radi na osiguranju boljih uslova za prihvat migranata.

Članovi Predsjedništva BiH su na sastanku s ambasadorima zemalja članica Evropske unije ponovili opredjeljenje za punopravno članstvo u Evropskoj uniji i provedbu reformi u procesu evropskih integracija, te u realizaciji 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

Uz šefa Delegacije Evropske unije u BiH i specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH Johanna Sattlera, sastanku su prisustvovali ambasadori i predstavnici Austrije, Češke, Španjolske, Mađarske, Holandije, Belgije, Bugarske, Francuske, Poljske, Njemačke, Slovenije, Italije, Švedske, Slovačke, Hrvatske i Rumunije, te novi komandant misije EUFOR-a u BiH.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG