Linkovi

Iza kulisa američke industrije medija


Naslovne strane primjeraka dnevnika Organge County Register u redakciji lista u Santa Ani, u Kaliforniji (Foto: AP)
Naslovne strane primjeraka dnevnika Organge County Register u redakciji lista u Santa Ani, u Kaliforniji (Foto: AP)

Postoji jedna često citirana rečenica trećeg američkog predsjednika Thomasa Jeffersona o važnosti slobodne štampe za stabilnost novoformiranih SAD: "Da je na meni da odlučim da li bi trebalo da imamo vladu bez novina ili novine bez vlade", napisao je jednom kolegi, a onda odgovorio: "Ne bih oklijevao ni za trenutak da se založim za ovo drugo".

Skoro uvijek se, međutim, zaboravljaju reči koje je Jefferson napisao poslije toga:

"Ali ono što mislim jeste da bi svaki čovjek trebalo da ima pristup tim novinama i bude sposoban da ih pročita".

Njegovo viđenje je bilo da je štampa, osobođena vladinog miješanja, neophodan uslov za zdravu demokratiju, ali ne i sam po sebi dovoljan. Slobodna štampa nije previše korisna, ukoliko niko nema pristup relevatnom izvještavanju o stvarima koje utiču na njegov život.

Kada bi Jefferson danas mogao da vidi medijsku situaciju u svojoj zemlj, posebno na lokalnom nivou, skoro sigurno bi bio zabrinut.

Ako gledate površno, možda izgleda da prosječan američki građanin ima izbora u izobilju: websiteovi, podcasti, obična i kablovska televizija, standardni i satelitski radio, pa čak i štampani mediji. Međutim, realnost je drugačija.

Konsolidacija

Medije, posebno lokalne, sve više kontroliše ograničeni broj kompanija, koje kupuju manje medijske organizacije i objedinjuju ih.

To se možda najviše vidi u svijetu novina. Prema podacima Univeziteta Sjeverne Karoline, dvadeset odsto dnevnika koji su bili aktivni prije 15 godina sada je zatvoreno, tako da su stotine malih tržišta ostale bez svog lokalnog lista.

Zaposlenost u novinskim redakcijama pala je za 47 odsto od 2004. godine, navodi se u studiji Istraživačkog centra Pew. U međuvremenu, kompanije kao što su "GateHouse Media i Gannett kontrolišu stotine publikacija, tako što centralizovano prikupljaju vijesti i time smanjuju fokus na lokalne zajednice.

U avgustu, te dvije kompanije su najavile plan da se spoje i formiraju organizaciju pod čijom kontrolom bi bilo 250 dnevnih novina, kao i stotine nedjeljnika i lokalnih publikacija. Ta kompanija bila bi nekoliko puta veća od sljedeće najveće novinske kuće Digital First Media, koja je u 2018. bila vlasnik 51 dnevnog lista i 158 drugih publikacija.

Digital First, čiji je vlasnik hedž fond Alden Global Capital, predvodnik je jednog drugog zabrinjavajućeg trenda: kupovine dnevnog lista, otpuštanja zaposlenih i likvidacije nepokretne imovine novina.

Digital First, koji takođe koristi ime MediaNews Group ili MNG, nije odgovorio na molbu Glasa Amerike za komentar. Međutim, u odgovoru na članak u Washington Postu objavljen ranije ove godine, kompanija je poručila da je "MNG posvećen novinskom poslu i dugoročni investitor u medijski prostor. Fokus MNG-a je da se izdanja dovedu u situaciju da mogu da posluju profitabilno i održivo, i da nastave da služe svojim zajednicama".

Otpuštanja, brza zarada

"Njihovi vlasnici su u osnovi privatne investicione kompanije, ponekad i sami hedž fondovi, a oni ne brinu previše o kvalitetu novinarskog posla", kaže Margaret Sullivan​, kolumnistkinja Washington Posta i bivša urednica u New York Timesu.

"Oni su tu da ogole ove novinske kuće i izvuku što veću zaradu u što kraćem roku. A to je veoma loše za novinarstvo, veoma loše za novinare, jer to obično znači jedan, pa drugi, pa treći krug otpuštanje i drakonsko smanjenje tropkova, tako da se nanosi šteta procesu prikupljanja vijesti".

Dnevne novine se ne smatraju poslom od kojeg može da se ostvari velika zarada. Bez obzira na značajan protok novca koji obezbjeđuju plaćeni oglasi, tu su visoki troškovi proivodnje, prije svega na osoblje i logistika štampe i isporuke. Mnogi dnevnici funkcionišu zahvaljujući porodičnim fondacijama i drugim organizacijama koje u nekoj mjeri vrednuju svoju javnu misliju.

Strategija mnogih investicionih firmi koje kupuju lance dnvenih novina već neko vrijeme je da povećaju zarade na račun smanjenja broja zaposlenih.

U svijetu televizije, priča je slična. Velike kompanije kupuju lokalne stanice i smanjuju troškove centralizacijom produkcije većine sadržava koje emituju. Najozloglašenija među njima je Sinclair Broadcast Group, koja je vlasnik 193 stanice u SAD, a njen program stiže i do i 40 odsto američke populacije.

Sinclair je poznat po tome što svojim programima daje oštar konzervativni politički prizvuk, i obezbjeđuje sadržaje koji "moraju" da se pojave na svakoj stanici u vlasništvu kompanije. Sinclair redovno traži od svojih stanica da emituju komentare Borisa Ephsteyna, prijatelja porodice predsjednika Donalda Trumpa i bivšeg predsjednikovog konsultanta.

Prošle godine, veliku pažnju javnosti na društvenim mrežama privukao je video u kojem desetine Sinclairovih voditelja ponavljaju, od riječi do riječi, tekst u kojem se ponavljaju Trumpove pritužbe na "lažne vijesti".

Olakšavanje monopola

Pravila, koja su nekad ograničavala mogućnost pojedinačnih kompanija da posjeduju dominantan udio medijskih organizacija na specifičnom tržištu, tokom godina su polako ublažena. Onda, 2017. godine, Federalna komisija za komunikacije (FCC) ukinula je mnoge od preostalih ograničenja, otvarajući mogućnost da jedna kompanija dominira na nekom tržištu kako u televizijskom, tako i štampanom novinarstvu.

"Rezultirajuća konsolidacija predstavlja katastrofu za lokalne zajednice", kaže Craig Aaron​, predsjednik i izvršni direktor organizacije Free Press, grupe, koja se zalaže za decentralizaciju medija.

"Od više raznolikog lokalizovanog medijskog sistema došli smo do sistema koji sve više kontroliše nekoliko kompanija".

"Nekad ste mogli da sjednete u svoja kola u New Yorku i vozite se, ne znam, recimo do Phoenix​a", kaže Aaron.

"Svuda na tom putu, čuli biste izuzetno različite lokalne glasove, lokalne ukuse, lokalnu muziku. Sada su mnogo veće šanse da čujete iste hit pjesme i Rusha Limbaugh​a. Tako da smo izgubili dio toga, što mislim da je imalo ogromnu kulturnu vrijednost".

Međutim, Aaron i neki drugi naglašavaju da uticaj ide i dalje od kulture. On je direktno izmijenio način na koji Amerikanci biraju svoje predstavnike u vlasti.

"Kada presuše izvori lokalnih i regionalnih medija", kaže Margaret Sullivan, "postoje istraživanja koja pokazuju da se mijenja način na koji se ljudi politički angažuju. Manje su šanse da će izaći na glasanje, postaju više polarizovani, jer je godinama taj lokalni dnevni list možda bio način za ljude u toj zajednici na koji su dobijali neke činjenice, a sada je to nestalo, ili se značajno smanjilo".

Prošle godine, Shorenstein centar za medije, politiku i javnu politiku na Univerzitetu Harvard sastavio je listu akademskih studija u kojima je pronađena veza između gubitka lokalnih izvora vijesti i opadanja kvantitativnog i kvalitativnog građanskog angažovanja.

Vijesti na društvenim medijima

Da bi popunili prazninu, kaže Sullivan, ljudi se okreću manje objektivnim izvorima vijesti, kao što su Facebook, ili politički ostrašćene emisije na kablovskim televizijama.

"To je zaista vrlo štetna stvar za način na koji razgovarama jedni sa drugima, načina na koji se osjećamo kao zajednica i način na koji se suočavamo sa politikom", kaže ona.

Identifikovanje bolesti i katalogizacija simptoma je jedno, ali pronalaženje lijeka koji će vratiti SAD bliže Jeffersonovom medijskom modelu neće biti lako.

Sullivan smatra da povećanje broja neprofitnih medijskih organizacija predstavlja nadu da je alternativa korporatizovanim medijima moguća. Grupe kao što je Report for America omogućavaju sredstva da mladi novinari mogu da rade u lokalnim sredstvima informisanja, pružaju im važnu obuku, dok istovremeno potpomažu medijske organizacije koje nemaju dovoljno osoblja.

Neke neprofitne publikacije kao što su The Texas Tribune i Voice of San Diego uspjele su da daju ogroman doprinos svojim zajednicama.

Međutim, neprofitni mediji ne mogu u potpunosti da popune prazninu, a Sullivan i ostali brinu da je poslovni model tradicionalnog novinarstva koji počiva na reklamama - prvenstveno kada je riječ o dnevnim novinama - toliko temeljno uništen usponom digitalnih medija, da bi pokušaj da se obnovi na istim osnovama bilo nemoguće.

Upravo zato Craig Aaron i njegova organizacija žele da se federalna vlada umeša. Free Press se zalaže za povratak strožim restrikcijama kada je riječ o konsolidaciji medija, uključujući i rasparčavanje postojećih konglomerata. Grupa takođe traži federalne investicije kroz grantove ili poreske olakšice, kako bi se podržali lokalni mediji.

"Ukoliko je lokalno novinarstvo važno da bi smo se pobrinuli da se očuva demokratija, onda nam je potrebna politika da zaista zadovoljimo tu potrebu", kaže Aaron i zaključuje:

"A u ovom trenutku, mi je nemamo".

  • 16x9 Image

    GLAS AMERIKE

    Glas Amerike pruža vijesti i informacije na više od 40 jezika procijenjenoj sedmičnoj publici od preko 326 miliona ljudi. Priče sa autorskim linijama GLAS AMERIKE djelo su više novinara VOA i mogu sadržati informacije iz izveštaja agencija vijesti.

XS
SM
MD
LG