Linkovi

Ivermektin: priča o „čudesnom lijeku“ protiv COVID-19 koji to nije


Ivermectin

Randomizirana dvostruko-slijepa klinička studija je pokazala kako ivermektin nije djelotvoran u terapiji blažih oblika COVID-19. Radi se o još jednom lijeku za kojeg je bilo malo ili nimalo dokaza da može liječiti infekcije uzrokovane virusom SARS-CoV-2, ali je često spominjan u tom kontekstu. Čak su postojale i tvrdnje da je to lijek koji se krije.

Studija grupe kolombijskih naučnika objavljena je 4. marta 2021. u JAMA Network (Journal of American Medical Association), recenziranom medicinskom časopisu koji izdaje Američko medicinsko udruženje. U studiji je učestvovalo 400 pacijenata s blažim oblicima COVID-19 koji su uključivali temperaturu i groznicu. Utvrđeno je samo postojanje statistički beznačajne razlike u brzini oporavka između placebo grupe i one koja je primala ivermektin.

Zašto je ovo važno?

Ivermektin u veterinarskoj upotrebi

Ivermektin je postao još jedna „zvijezda“ pandemije i infodemije COVID-19, lijek koji je na izvjestan način preuzeo ulogu hidroksihlorokina kao metafora „čarobnog lijeka“. I ivermektin i hidroksihlorkin su antiparazitici, koji se široko koriste u tropskim krajevima i posebice u siromašnijim zemljama, gdje zasta spašavaju milione života. S tom razlikom da je mehanizam djelovanja ovih suspstanci različit, kao i meta: hidroksihlorokin djeluje na mikroskopsku praživotinju, uzročnike malarije, dok ivermektin djeluje na različite makroskopske parazite, posebno različite vrste „crva“ (nematode najčešće, obli crvi), ali i insekata poput vaši.

Djeluje tako što ometa nervni sistem beskičmenjaka, jer se veže za posebne kanale koji propuštaju hloridne jone. Vezivanjem na posebne receptore, ivermektin ove kanal drži otvorenim, što dovodi do povećanje koncentracije hloridnih jona i hiperpolarizacije ćelijske membrane koja uzrokuje paralizu parazita i njegovu smrt.

Ivermektin je jeftin i lako dostupan, ali istovremeneno, nije bezazlen lijek, radi se o prilično jakoj supostanci koja se smije upotrebljavati samo po indikaciji i na propisan način.

Ivermektin je antiparazitik širokog spektra koji se često koristi u veterinarskoj praksi, posebno na velikim životinjama, poput krava, ali i na manjim. Veterinar koristi tačno određenu dozu ivermektina u ovisnosti o veličini i vrsti životinje“, objašnjava veterinar Izet Kulenović.

Ivermektin se ne daje životinjama za koje nije indiciran jer može izazvati ozbiljne poremećaje i smrt. Čak i za životinje kojima je indiciran, postoje izuzeci i treba biti pažljiv s upotrebom ove supostance. „Pokazalo se da škotski ovčari i općeniti psi britanskog područja loše podnose ivermektin i smatra se da im je poroznija encefalobarijera, pa je lijek potentniji i opasniji za njih“, dodaje Kulenović

U dozi od 40 miligrama po kilogramu tjelesne mase, ivermektin kod pasa izaziva komu i moguća je smrt. Kod drugih životinja letalne dozu su drugačije, al svakako treba biti oprezan s davanjem i dozirajem.

Ivermektin za ljudsku upotrebu

Američka FDA je odobrila korištenje ovog lijeka na ljudima, ali samo u određenim situacijama. U tropskim krajevima ivermektin se koristi za zaista teške parazitoze ljudi. Konkretno, za ljudsku upotrebu, ivermektin je odobren kod dva stanja uzrokovana parazitskim crvima: za onhocerkozu (riječno sljepilo) i strongiloidozu. Onholcerkozu izaziva crv Onchocerca volvulus, a očituje se potkožnim čvorovima koji svrbe u kojima se razvija nametnik crv. Vektori ove bolesti su crne muhe iz roda Simulium, koje žive pored rijeka, a ugrizom prenose crva. Strongiloidozu izaziva crv Strongyloides stercoralis, koja prvo nastanjuje sluzokožu tankog crijeva. Larve prodiru kroz ljudsku kožu, migriraju krvlju u pluća, probijaju se kroz plućne kapilare, penju se kroz bronhalno deblo i bivaju progutane te dospijevaju u crijevo, gdje sazrijevaju. Obje bolesti spadaju u zanemarene tropske bolesti (Neglected tropical diseases – NTDs), što je zajedički naziv za sve one bolesti koje se javljaju u tropskim krajevima, a pridaje im se manje pažnje od HIV/AIDS, malarije i tuberkuloze.

Ove bolesti ne postoje u našem regionu i jedini način da se neko razboli jeste da je išao u krajeve pogođene ovim parazitarnim bolestima i zarazio se. Međutim, u tom slučaju bi postojali administrativni problemi lječenja takvih osoba jer ivermektin nije odobren za ljudsku upotrebu u regionu. Preciznije, u Hrvatskoj je 2016. odobren za ljudsku upotrebu, kako se može vidjeti na stranicama HALMED-a ali samo topikalno, za vanjsku upotrebe. Taj vid korištenja ivermektina se radi kod teških slučajeva vašljivosti.

Srbijanski ALIMS navodi ivermektin isključivo u veterinarskoj upotrebi za dehelmintizaciju i u uputstvu upozorava da ovaj lijek nikako ne smije dospjeti u vodu jer je jako toksičan za vodene organizme. Ni u BiH ivermektin nije dozvoljen za ljudsku upotrebu, pa ni topikalno.

Sve ovo bi značilo da čak i da se ivermektin pokazao efikasnim u liječenju COVID-19, u zemljama regiona se ne bi mogao koristiti, bar dok državne agencije za lijekove ne donesu odluke o hitnom odobrenju korištenja ovog lijeka u svrhe za koje prije nije bio dozvoljen.

FDA je upozorila na to da se ovaj lijek ne treba koristiti u terapiji COVID-19, naročito da ljudi ne bi smjeli samoinicijativno uzimati veterinarski ivermektin kao terapiju. Ivermektin za veterinarsku upotrebu je jako koncentrisan, pogotovo onaj koji služi za terapiju velikih životinja. FDA naglašava da ivermektin nije antivirotik i da se na ljudima smije koristiti isključivo na recept od legalnog izvora.

Čak je i proizvođač ivermektina, Merck, u saopštenju naglasio da ovo nije lijek za koji ima naučnih dokaza da je efikasan u terapiji COVID-19.

Odakle priča o ivermektinu kao lijeku za COVID-19?

Ivermektin nema nikakav poznat mehanizam djelovanja na viruse, pa tako ni na viruse iz grupe koronavirusa. Ovaj supstanca se našla u centru pažnje rubnih medija i propagatora teorija zavjera i pseudonauke nakon što je u decembru 2020. predsjednik američkog Odbora za nacionalnu sigurnost, Ron Johnson, koristio senatsko saslušanje ljekara Pierrea Koryja. Kory je pulmolog, a radi na jedinicama intenzivne njege, upravo tamo gdje se nalaze COVID-19 pacijent s teškom slikom, koja zahtijeva priključenje na respirator. Kory je opisao ivermektin kao "čudesan lijek" protiv COVID-19, a videosnimke njegovih izjava postale su viralne na društvenim mrežama. To je korišteno kao „dokaz” da vlade I zvanične medicinske institucije kriju lijek protiv COVID-19.

Pregledni članak Koryja, Paula E. Marika i drugih o efikasnosti ivermektina, koji je privremeno prihvaćen za objavljivanje u časopisu Frontiers Media, naknadno je odbijen zbog, kako je izdavač rekao, "niza snažnih, nepodržanih tvrdnji koje su temeljene na studijama s nedovoljnom statističkom značajnošću". Ovo znači da članak nije ponudio objektivan i balansiran naučni doprinos ocjeni ivermektina kao potencijalnog liječenja za COVID-19.

Korištenje ivermektina u terapiji COVID-19 zagovara grupa koja sebe naziva "Frontline COVID-19 Critical Care Alliance" (FLCCC). Oni kažu da su na čelu "globalnog pokreta za premještanje ivermektina u mainstream". Ovo je postalo viralno na društvenim mrežama, gdje su ga prihvatili poricatelji opasnosti COVID-a, protivnici vakcinacije i teoretičari zavjere.

Nekoliko zemlja, uključujući Češku, Slovačku i Sjevernu Makedoniju (odobrile su ivermektin za COVID-19 i kupile zalihe ovog lijeka bez dovoljno dokaza o njegovoj sigurnosti i efikasnosti u ovom protokolu. Nije tajna ni da su ljekari u našem regionu među sobom dijelili naučno neutemeljne protokole davanja ivermektina pacijentima niti da je pacijentima nuđen ovaj lijek.

Priča o ivermektinu kao lijeku za COVID-19 se zasnivala na nekoliko studija na ćelijskim kulturama in vitro ili na informatičkim modelima (in silico), ali u medicini baziranoj na dokazima, ovakve studije predstavljaju najslabiji dokaz. Bez kliničkih randomiziranih dvostruko slijepih kontrolisanih studija koje uključuju kontrolnu grupu i grupu ljudi koji zaista primaju određenu supstancu, kakva je bila kolombijska studija, neki lijek se ne smije koristiti niti tvrditi da je efikasan. Studija koja je in vitro pokazala kako se smanjuje broj virusnih čestica kada se kultura tretira ivermektinom, nije uzela u obzir da je ljudski organizam daleko kompleksniji od ćelijske kulture. Mnoge supstance su efikasne u kulturama in vitro, ali u pretkliničkim studijama na životinjama podbace. Ili se čak pokažu dobre na laboratorijskim životinjama, ali u kliničkim studijama na ljudima ne daju očekivane rezultate.

Priča o ivermektinu kao „čudesnom lijeku“ podsjetnik je na to koliko se mora biti oprezan pri tvrdnjama da je nešto lijek za neku bolest te kako briče bez dovoljno dokaza vode stanju konfuzije i jačanju teorija zavjera da se nešto krije od običnih ljudi.

Komentari

XS
SM
MD
LG