Linkovi

Aktuelno

Istraživanje: Hrvatska ključna za međunarodne ambicije ukrajinskih desničara

Ilustracija: BIRN

Ukrajinski desničarski militantni pokret uspostavlja veze sa hrvatskim istomislećim političarima i ratnim veteranima, otkriva istraživanje BIRN-a.

43-godišnji Denis Šeler sjedi u jednom zagrebačkom kafiću i pali cigarete jednu za drugom. On bi bio gotovo neprimjetan, da na njegovom sivom džemperu ćirilicom ne piše AZOV.

Šeler je rođen u Zagrebu i učestvovao je u ratu u Hrvatskoj u periodu od 1991. do 1995. godine. Međutim, njegov džemper je znak jedne novije borbe, ali i njegove trajne odanosti desničarskom militantnom pokretu, čije se ideje šire Evropom.

Tokom 2014. i 2015. godine, Šeler je bio među dvadesetak Hrvata koji su se, kao dobrovoljci Azova borili protiv proruskih pobunjenika u istočnoj Ukrajini, u ratu u kome je ubijeno oko 13.000 ljudi i koji, uprkos zvaničnom primirju, i danas traje.

Što se Balkana tiče, srpski borci su, kako bi dokazali vjernost pravoslavnoj Rusiji, bili na strani pobunjenika, dok su, sa druge strane, hrvatski nacionalisti poput Šelera, zajednički cilj vidjeli u ultra desnim elementima ukrajinskog otpora Moskvi.

Ali, iako je rat u ukrajinskom pojasu čelika i uglja na granici sa Rusijom sada u fazi napetog primirja, Azov jača stvarajući veze sa ekstremistima krajnje desnice izvan granica zemlje.

U tom kontekstu se Hrvatska, najnovija članica Evropske Unije, ali država u kojoj su konzervativne struje jake, javlja kao ključna, pokazuje istraživanje BIRN-a.

Političko krilo Azova uspostavlja veze sa desničarskim hrvatskim blokom, koji je dobro prošao na evropskim izborima u maju. U septembru će pokret održati konferenciju u Zagrebu, na kojoj bi mogao da otkrije planove za „stranu legiju“ simpatizera ultra desnice. Njeno formiranje bi pomogao pomenuti hrvatski branitelj.

„Pokret Azov raste. I to brzo”, kazao je Šeler.

Šeler je još 2014. opisao rat u Ukrajini kao dio „borbe za bijelu evropsku rasu, njenu kulturu i istoriju”.

Pet godina kasnije, ambicije Azova su našle plodno tlo u Hrvatskoj, gdje će prema njegovim riječima, pokret nastaviti svoj san o izgradnji „Evrope naroda”.

Revizija Drugog svetskog rata
Kada je, nakon svrgavanja tadašnjeg proruskog predsjednika 2014. godine, došlo do anektiranja Krima i rata u istočnoj regiji Donbas, ukrajinska vojska je bila bespomoćna.

Volonterski bataljoni, među kojima i Azov, brzo su stali u odbranu zemlje. Jedinica je uskoro dobila reputaciju jedne od najodlučnijih, ali i one koja otvara vrata nepokolebljivim neonacistima.

Ultra desničarske grupe u Ukrajini dobile su na važnosti zbog uloge koju su imale u svrgavanju predsjednika Viktora Janukoviča. One su, naime, naoružavale barikade koje su sve do konačne konfrontacije sa policijom mjesecima opstajale na Trgu Nezavisnosti.

Pet godina kasnije, bataljon zvanično prerasta u puk Azov i postaje dio Nacionalne garde Ukrajine, snage žandarmerijskog tipa koja raportira Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Puk ima i političko krilo, Nacionalni korpus, paravojnu jedinicu koja nosi naziv Nacionalna milicija, omladinski korpus, sportski bar, sportske sale i „društveni centar” (Kozačka kuća) nedaleko od Majdana.

Prema anketama, političko krilo ne bi prešlo cenzus na parlamentarnim izborima u julu.

Krajna desnica u Ukrajini je u velikoj mjeri inspirisana Stepanom Banderom, komandantom ilegalne Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) iz Drugog svjetskog rata. Dosta Ukrajinaca smatra ovu organizaciju herojskom i ključnom u odbrani nezavisnosti države. Ipak, neki vodeći istoričari holokausta misle da se ovim umanjuju fašističke tendencije grupe, kao i uloga nekih njenih pripadnika u pomaganju nacističkih ubistava Jevreja.

Hrvatska se takođe bori sa revizionizmom Drugog svjetskog rata, koji je u ovoj državi postao mejnstrim, budući da se zločini počinjeni pod vođstvom fašističkih lidera kratkotrajne Nezavisne Države Hrvatske (NDH) dovode u pitanje.

Nacionalisti iz Hrvatske i Ukrajine vide mnogo toga zajedničkog u nedavnoj istoriji svojih zemalja. Za njih, borba Hrvatske za nezavisnost početkom devedesetih godina protiv srpskih pobunjenika koje je podržavala Srbija kao njen najveći susjed, ima svoj odjek u trenutnoj borbi protiv proruskih snaga u istočnoj Ukrajini.

„Na sentimentalnijem, podsvjesnom nivou, za Hrvate – Ukrajina je prijatelj”, rekao je Tomislav Sunić, hrvatsko-američki pisac koga nazivaju „intelektualnim guruom” hrvatske krajnje desnice.

„Između mora”
Pod Olenom Semenjakom, „međunarodnom sekretarkom“ Nacionalnog korpusa, Azov je organizovao niz skupova i konferencija i uspostavio razne odnose sa ekstremno desničarskim grupama širom Evrope, uključujući neonacističku Nacionalnu demokratsku partiju (NDP) u Njemačkoj i neofašistički pokret Kazapaund (CasaPound) u Italiji.

U martu ove godine, grupa Soufan (Soufan Group), organizacija sa sjedištem u Njujorku koja sprovodi bezbjednosne analize, opisala je Azov kao „kritični čvor u transnacionalnoj mreži desničarskih nasilnih ekstremista (RWE)”.

Azov je domaćin godišnje konferencije „Panevropa” za saveznike iz zapadne Evrope, kao i godišnje konferencije „Intermarijum” za zemlje centralne i istočne Evrope (uglavnom one koje su nekada bile iza Gvozdene zavjese ili dio socijalističke Jugoslavije).

Azov će u septembru, po prvi put, ovu konferenciju organizovati u Šelerovom Zagrebu.

Intermarijum, ili „Između mora”, je regionalni bezbjednosni koncept koji je početkom 1930-ih prvi razvio Jozef Pilsudski, predsjednik Poljske poslije Prvog svjetskog rata.

Aleksandra Višart, istraživačica iz Kijeva, kaže da je Azov toj ideji dao novi život, promovišući je kao „odskočnu dasku” za izgradnju istočnoevropske konfederacije desničarskih nacionalističkih „etno-država” oslobođenih od, kako smatra Azov, „kulturnog marksizma” EU i „neoboljševizma” Rusije.

Višart, koja je diplomirala na Univerzitetu u Glazgovu i Nacionalnom univerzitetu Kijevsko-moljske akademije, kaže da Hrvatska ima centralnu ulogu u planovima Azova.

„Hrvatska je ključni igrač na Balkanu i dovoljno je relevantna da pomogne da se tamo neutralizuje ruski ili EU uticaj”, rekla je Višart, koja je kao posmatrač prisustvovala Intermarijum konferenciji u Kijevu u oktobru 2018. godine.

Šeler je potvrdio da će Zagreb biti domaćin konferencije, na kojoj će se, kako je rekao, naći delegati iz Ukrajine, Poljske, baltičkih zemalja, Norveške, Danske i Švedske.

To će biti prilika da se učvrste veze između Azova i Hrvatskih suverenista, saveza krajnje desničarskih stranaka koji je, iznenađujuće, sa 8,5 posto glasova bio na trećem mjestu u Hrvatskoj na majskim izborima za Evropski parlament (EP). Savez ima jednog poslanika u hrvatskom parlamentu, ali prema anketama mogao bi dobiti skoro šest odsto na parlamentarnim izborima naredne godine.

Poslanica ovog saveza u EP je Ruža Tomašić, bivša policajka koja je sa 15 godina napustila SFR Jugoslaviju i preselila se u Kanadu. Kada su nedavno procurile fotografije na kojima ona, u fašističkoj uniformi, očigledno veliča ustaškog lidera Anta Pavelića, Tomašić se našla na svim naslovnim stranama u Hrvatskoj. Ona je potom jednom hrvatskom novinaru rekla da se „ne stidi toga“, ali da „danas ne stoji uz neke od tih stvari“.

U postu objavljenom u januaru na društvenim mrežama, na profilu koji vodi Semenjaka, kaže se da se „formira koalicija hrvatskih nacionalističkih stranaka, a da hrvatski i ukrajinski entuzijasti paralelno pripremaju sljedeću Intermarijum konferenciju”.

Šeler je izjavio da će počasni gost biti Andrij Biletski, lider Nacionalnog korpusa, političkog krila Azova, i poslanik u ukrajinskom parlamentu u koji je ušao 2014. godine kao nezavisni kandidat. Semenjaka nije potvrdila prisustvo.

Marš u Kijevu u aprilu 2019. godine. Izvor: Michael Colborne, BIRN
Marš u Kijevu u aprilu 2019. godine. Izvor: Michael Colborne, BIRN

Saveznici Azova u hrvatskim „suverenistima”
Biletski je ranije bio na čelu neonacističke organizacije Patriot Ukrajine. Optužen je za pokušaj ubistva i zbog toga proveo 28 mjeseci u zatvoru. Suđenja nije bilo, Biletski je pušten, a optužbe su odbačene na osnovu dekreta Skupštine o „političkim zatvorenicima” iz 2014. godine, nakon revolucije na Majdanu.

Biletski je koncept Intermarijuma inkorporirao u „službenu geopolitičku doktrinu” Nacionalnog korpusa.

Šeler je istakao da je cilj posjete Biletskog bio susret sa predstavnicima hrvatske desnice, posebno sa suverenistima.

Tomašić je prvobitno izjavila da nije upoznata sa planiranom posjetom Biletskog, ali je potom u razgovoru za BIRN negirala samu sebe rekavši da joj je jedan čovek, Hrvat, čijeg se imena ne sjeća, prišao u vezi sa planiranom posjetom, koja je predviđala i susret sa Tomašić i drugim političarima suverenista.

„Rekla sam ‘Dobro, voljna sam sa bilo kim da razgovaram'”, izjavila je Tomašić, koja je negirala da ima bilo kakve veze sa organizovanjem putovanja ili Intermarijum konferencijom.

Međutim, neki suverenisti se ne „stide“ toliko svojih veza sa Azovom.

Sunić, desničarski autor i prevodilac koji se kao član suverenista bez uspjeha kandidovao za poslanika u EP, za BIRN kaže da planira da prisustvuje Intermarijum konferenciji i da je u redovnoj komunikaciji sa Olenom Semenjakom.

Denis Bevanda, generalni sekretar Hrvatske konzervativne stranke, jedne od glavnih stranaka unutar suverenista, na Instagram je postavio fotografiju sa Šelerom.

U postu napisanom na engleskom i ukrajinskom jeziku, koji se odnosio na bataljon Azov, stajala je i rečenica „Slava Ukrajini!”, što je borbeni uzvik koji je OUN koristio tokom Drugog svjetskog rata, a demonstranati tokom revolucije 2014. godine. Danas je zvanični pozdrav ukrajinske vojske.

Hrvatsko-francuski nacionalistički autor Jure Vujić, sedmi na listi suverenista za EP, učestvovao je na konferenciji održanoj u Zagrebu u decembru 2017. godine. Domaćini konferencije bili Semenjaka i Leo Marić iz hrvatske identitarne grupe Generacija Obnove (“Generation Renewal”).

Marić, koji je prisustvovao brojnim konferencijama Azova u Kijevu, odbio je da da svoj komentar za potrebe ovog teksta, optužujući BIRN za „neprofesionalno novinarstvo i političku pristrasnost”, kada je u pitanju hrvatska i nacionalistička politika uopšte.

Hrvatski „Zulu” obećao pomoć
Kako je najavljeno, septembarska konferencija će vjerovatno služiti za stvaranje Strane legije ovog bataljona. Iako su detalji nejasni, Azov na svojim profilima na društvenim mrežama sugeriše da bi takve snage olakšale strancima koji žele da se pridruže njihovoj borbi u istočnoj Ukrajini.

BIRN je otkrio da je u februaru prošle godine jedan korisnik glasovne i tekstualne aplikacije Diskord (koja ima sobe za razgovor kojima se može pridružiti samo sa pozivnicom, a koja je postala popularna među bijelim suprematistima i neonacistima prije nego što je došlo do curenja informacija iz aplikacije) napisao da će Azov „u narednih 18 mjeseci ili otprilike u tom periodu osnovati stranu legiju”.

BIRN je pretražio stotine hiljada procurelih poruka i otkrio da postoje mnogi koji su privrženi Azovu. Jedan korisnik je na suprematističkom sajtu Stormfront napisao da bi „Nacional-socijalistička revolucija” mogla da počne u Ukrajini.

Sljedećeg mjeseca, u martu 2018. godine, u intervjuu sa članom neonacističkog Nordijskog pokreta otpora, Semenjaka je istakla da ukrajinska vlada spriječava Azov da dovede strane regrute za rat protiv proruskih pobunjenika. „Ali mi se nadamo da ćemo u budućnosti stvoriti stranu legiju. Tamo ćemo moći glasno i jasno da objavimo kada budemo tražili volontere“.

Nakon što je inicijalno odgovorila na zahtjev za komentar, Semenjaka nije odgovarala na dalja pitanja.

Nakon skoro 18 mjeseci, jedinica će možda dobiti svoju formu – u Zagrebu.

Bruno Zorica, penzionisani oficir hrvatske vojske i bivši pripadnik francuske Legije stranaca, više puta je pomenut u postovima Azova na društvenim mrežama kao ključna figura za formiranje jedinice.

Poznat pod nadimkom Zulu, on je tokom rata komandovao Frankopanskim bataljonom, jedinicom specijalnih snaga Hrvatske vojske. Ova jedinica se borila protiv srpskih pobunjenika koji su, nakon raspada Jugoslavije početkom devedesetih godina, imali podršku Beograda. Za vrijeme rata, Zorica je zajedno sa drugim veteranima francuske Legije stranaca, obučavao regrute, a za Vašington Post je 1991. izjavio: „Mi učimo ove regrute da rat nisu Rambo filmovi… Moji ljudi mnogo manje ginu u borbama od ostalih. Oni znaju kada treba da se bore, a kada da kopaju“.

On je 2001. godine uhapšen u policijskoj akciji raskrinkavanja lanca osumnjičenih za krijumčarenje oružja. Iako nije evidentirano da je on ikada optužen ili osuđen, mediji su prenosili da bi on mogao biti vođa tog lanca koji je navodno transportovao oružje u vrijednosti od milion eura iz Hrvatske u Evropsku uniju, a naročito u Francusku.

Na profilima Azova na mrežama objavljeno je da je Zorica obećao da će „pomoći razvoju ukrajinske legije stranaca” i da će ta saradnja „dostići novi nivo”.

Iako je Zorica inicijalno pristao da govori za BIRN, on je odložio planirani intervju, potom se nije pojavio, a na kraju potpuno prekinuo komunikaciju.

U oktobru 2018. godine, Zorica je održao govor na posljednjoj Intermarijum konferenciji u Kijevu. Tom prilikom je rekao da je u „bliskoj komunikaciji” sa šefom vojne škole Azova. „Spremni smo da podijelimo svoje iskustvo i znanje sa ukrajinskom vojskom”, rekao je on.

Naljepnica Votanjugenda u Kijevu, april 2019. godine. Izvor: Michael Colborne, BIRN
Naljepnica Votanjugenda u Kijevu, april 2019. godine. Izvor: Michael Colborne, BIRN

Veze Azova sa stranim ultra-desničarima
U februaru 2019. godine, istraživački sajt Belingket (Bellingcat), objavio je detalje o tome da Azov aktivno traži desničarske ekstremiste.

Među njima je i norvežanin Joakim Furholm, koji za sebe kaže da je „nacional-socijalistički revolucionar”. (Autor teksta je sarađivao sa Belingketom, ali nije bio uključen u izvještaj iz februara 2019. godine).

Nacionalni korpus Azova je 2018. godine zadužio Furholma da pokuša da dovede strane regrute, ponudivši mu stan izvan Kijeva. U jednom dokumentarnom filmu, Furholm je rekao da bi se njegov posao mogao opisati sintagmom „teroristički posrednik”, i istakao da će, kada napusti Ukrajinu targetirati svoju vladu „svim neophodnim sredstvima”.

Osim veza sa njemačkim i italijanskim ekstremistima, Azov je takođe blizak sa bivšim članovima francuske grupe Bastion Social, za koju se vezuje korišćenje nasilne retorike i antisemitizma. Ovu grupu je francuska vlada formalno zabranila u aprilu 2019. godine. Nordijski pokret otpora, Poljski šturmovci i estonska ekstremno desna stranka EKRE, takođe su u prijateljskim vezama sa Azovom.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Azov je blizak sa pripadnicima nasilnog pokreta Rajs abov (Rise Above-RAM), ali i sa bijelim nacionalistom Gregom Džonsonom, koji je posetio Kijev u oktobru 2018. godine.

Azov je takođe otvoreno pozdravio i ohrabrio neonacističke elemente u svojim redovima. Među njima su Aleksej Levkin, ruski neonacista, „politički ideolog” u Nacionalnoj miliciji Azova i jedan od lidera neonacističke grupe iz Kijeva, Votanjugend (Wotanjugend).

Na internet stranici Votanjugenda nalazi se i ruski prevod onlajn manifesta Brentona Taranta, koji je ubio 51 osobu u džamiji na Novom Zelandu u martu 2019. godine.

Uobičajeni neonacistički simbol koji je Tarant koristio u svom manifestu, a koji je imao i na rancu za vreme napada – sonnenrad ili crno sunce – isti je kao onaj iz logotipa Azova.

Michael Colborne je kanadski novinar koji boravi u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Piše o međunarodnim društveno-političkim problemima, a posebno je fokusiran na nacionalizam i ekstremnu desnicu.


Ovaj članak nastao je u okviru projekta Resonant Voices Initiative, a finansiran je iz fonda za unutrašnju bezbjednost Evropske unije. Sadržaj ove priče potpuna je odgovornost BIRN-a i ne predstavlja stavove Evropske unije.

See all News Updates of the Day

BiH Statistike za 2019: Pao izvoz, povećan uvoz

ilustracija

Izvoz iz BiH za devet mjeseci 2019. u poređenju sa prošlogodišnjim u padu je. Također, uvoz je u toj usporedbi u porastu, govore podaci Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Uzrok povećanja uvoza prema mišljenju Nihada Bajramovića iz vanjsko-trgovinske komore je rezultat privredne aktivnosti u zemlji tj. povećanog obima domaće potrošnje.

Vanjsko-trgovinski deficit povećan je za 8.9 % i dostiže 6 milijadi KM.

Početak 2019. pokazao je pozitivan razvoj u Italiji koja je izašla iz recesije dok su ekonomije Francuske i Španije ostvarile rast, 0.3 i 0.7 %.

Što se tiče BiH zbog neprovođenja sporazuma o slobodnoj trgovoni smanjen je izvoz u Tursku a zbog trgovinskog rata za više od 90 % opao izvoz na Kosovo.

Glavni vanjsko-trgovinski partner BiH je Evropska Unija a unutar nje Hrvatska. Što se tiče ekonomskih odnosa sa Srbijom, po prvi put je dosegnut stepen pokrivenosti uvoza izvozom od 50 %. To jedina zemlja iz sporazuma CEFTA sa kojom BiH ne ostvaruje suficit.

Opao je i izvoz hrane, za oko 5% i iznosi 615 miliona KM. Zemlje u koje BiH najviše izvozi agroindustrijske proizvode su Njemačka, Hrvatska, Italija, Srbija, Slovenija, Austrija i Crna Gora.

Globalne političke tenzije, rast protekcionizma, američko-kineski trgovinski rat, daju negativne konotacije trgovini, što za posljedicu ima smanjenje prognoze rasta eurozone, usporavanje ekonomske aktivnosti i opreznije investiranje, što se odražava i na BiH kao izvozno orijentisanu zemlju, stav je iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Ambasador SAD za vjerske slobode u posjeti Potočarima: Vjera treba da okuplja ljude

U.S. Ambassador-at-Large for International Religious Freedom Sam Brownback presents the 2018 International Religious Freedom Report at the State Department in Washington, June 21, 2019.

Ambasador Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode Sam Brownback posjetio je u utorak Memorijalni centar Potočari kod Srebrenice.

„Ovdje se desilo nešto strašno. Došlo je do brutalnog ubijanja. Hiljade ljudi su ovdje brutalno ubijeni. Zbog onoga što jesu, zbog njihove vjere. To je tragedija“, kazao je Brownback.

On je rekao i kako vjera treba da okuplja ljude zajedno.

Prethodno je iz State Departmenta saopšteno da će Sam Brownback boraviti od 10. do 20.novembra u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i Holandiji.

Nakon posjete Srebrenici i Sarajevu, ambasador će otputovati u Prištinu 14. novembra, gdje će govoriti na događaju koji organizuje ambasada SAD na Kosovu, na temu vjerskog pluralizma mladih iz različitih vjerskih zajednica. Ambasador Braunbek će se takođe sastati sa vjerskim liderima", stoji u saopštenju.

Takođe, 15. novembra ambasador će posjetiti i Podgoricu kako bi se sastao sa lokalnim vjerskim liderima.

Od 18. do 19. novembra, ambasador Brownback će biti u Tirani u Albaniji, gdje će govoriti na konferenciji "Religija kao instrument mira".

Albanija je domaćin ove regionalne konferencije koja za cilj ima unaprijeđenje vjerskih sloboda u regionu.

Putovanje će završiti u Hagu u Holandiji, gdje će učestvovati na sastanku Međunarodne kontakt skupine za vjersku slobodu na kojem će razgovarati o Međunarodnom savezu vjerske slobode s istomišljenicima, zaključuje se u saopštenju.

State Religious Freedom
State Religious Freedom

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

Zašto Amerikanci žive u sve većim kućama?

Amerikance oduvijek privlače veliki, otvoreni prostori tako da, možda, nije iznenađujuće što kuće koje se grade u Sjedinjenim Državama spadaju u neke od najprostranijih na planeti. A postaju - sve veće.

Prosječna američka kuća danas je više nego dvostruko veća u odnosu na one građene 1950-ih. Prosječna veličina nove, porodične kuće 2019. iznosila je 240 kvadratnih metara, prema podacima Nacionalnog udruženja građevinara.

Snažna osjećanja Amerikanaca prema posjedovanju sopstvene kuće vjerovatno imaju korjene u prošlosti pionira "divljeg zapada" koji su sticali vlasništvo nad zemljom od vlade, pod uslovom da je obrađuju.

“Privlačnost porodične kuće za Amerikance, još od početka 20. vijeka, je što je označavala autonomiju. Svaka kuća je - zamak", kaže Luis Hajman, istoričar i asistent na univerzitetu Kornel. “Zato one označavaju nečiju nezavisnost i dostignuće."

Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.
Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.

Federalna vlada snažno je podržavala ideju da je američki ideal - nacija kućevlasnika. Kada je 1934. otvorena Federalna uprava za stambena pitanja (FHA), to je unijelo revoluciju u proces kupovine kuća. Uspostavljanjem federalnog sistema kredita za kuće, koji Amerikanci koriste i danas, FHA je olakšala kupovinu kuće milionima ljudi. U to vrijeme, većina Amerikanaca je živjela u iznajmljenom prostoru a 40% su bili vlasnici kuća. Do 2001, ta cifra je porasla na 68 procenata.

1940-ih, predsjednik Frenklin Ruzvelt je vlasništvo nad kućom poistovjetio sa državljanstvom, navodeći da je "nacija kućevlasnika, ljudi koji imaju stvaran udio u svojoj sopstvenoj zemlji, nepobjediva."

Danas, broj kućevlasnika u Americi stoji na oko 65 procenata. Kod mnogih Amerikanaca, mogućnost da investiraju u kupovinu kuće pomogla je da se zamaskira ekonomska stagnacija. Iako je stopa nezaposlenosti rekordno niska, realne plate američkih radnika - broj robe i usluga koje mogu da se kupe zarađenim novcem, decenijama se nisu promijenile.

Dok Amerikanci vide da njihove plate stagniraju poslije 1970-ih, mogu da zarade novac investiranjem u kuće", ističe Hajman. "Kuće su postale način za prosječne Amerikance da profitiraju. Ne postoji drugi način za Amerikance da steknu dodatni prihod mimo svojih kuća. Ako ste obična osoba, ne možete da to ostvarite na berzi, tako da je to način da se, praktično, bavite špekulacijama na stambenom tržištu.

Za neke Amerikance, posjedovanje velike kuće je statusni simbol, fizički dokaz da su uspjeli u životu.

Klasični primjer velike kuće u predgrađu je već decenijama veoma moćan simbol", kaže istoričar arhitekture Vilijam Ričards. "Ljudi ponekad žele da određene sobe imaju specifičnu namjenu - da imaju veliko predsoblje na ulazu u kuću sa mjestom za cipele i kapute, posebne spavaće sobe za svako dijete i goste, poseban vešeraj."

A prostrane kuće se danas mogu lakše kupiti nego nekada. "U dizajnu i izgradnji postoji veća efikasnost iz raznih razloga, zbog čega je danas manje skupo sagraditi veliku kuću", kaže Ričards.

Ali da li velike kuće čine ljude srećnijim? Ne - prema nedavnom post-doktorskom istraživanju koje je obavio Klement Bele, profesor pri Evropskoj školi biznisa INSEAD.

“Iako su porodične kuće sve luksuznije od 1980, zadovoljstvo kućevlasnika je ostalo na istom nivou u američkim predgrađima", napisao je Bele.

Ljudi koji žive u većim kućama su, međutim, zadovoljniji svojom imovinom ali to zadovoljstvo opada kad se u blizini sagrade još veće kuće.

Trump: Saslušanja o opozivu su "sramotna"

Predsjednik Donald Trump pred novinarima na Južnom travnjaku Bijele kuće u Vašingtonu, 8. novembra 2019.

Predsjednik SAD Donald Trump ponovo je u nedelju napao prošlonedeljna saslušanja o opozivu koja su ciljala njega, nazivajući ih "sramotnim" i prigovarajući da demokrate blokiraju svjedoke koje republikanci žele da saslušaju.

On je rekao da "korumpiran političar" Adam Šif, predsjedavajući Odborom Predstavničkog doma za obavještajne službe, koji predvodi aktivnosti u vezi sa istragom o opozivu, i predsjedavajuća Predstavničkim domom Nensi Pelosi, žele da zvaničnici Bijele kuće svjedoče u "sramotnom lovu na vještice".

Trump je na Tviteru napisao da Šiv "neće da dopusti advokata Bijele kuće, niti će dozvoliti BILO KOGA od svjedoka koje smo zahtjevali". To je, nastavio je, po prvi put u ovom procesu i istoriji Kongresa.

Pod pravilima saslušanja o opozivu, koje je usvojio Predstavnički dom pod kontrolom demokrata, Trumpu će biti dozvoljeno da ima pravnika koji ga predstavlja kad Odbor za pravosuđe zaokruži moguće dokumente o opozivu protiv njega u narednim nedeljama i, ukoliko ga Predstavnički dom u punom sastavu opozove, na suđenju u Senatu u kome većinu imaju republikanci.

Ali, pravila ne zahtjevaju pravno zastupanje Trumpa na saslušanjima pred Komitetom Predstavničkog doma za obavještajne službe koja počinju u srijedu.

Dvojica zvaničnika američkog State Departmenta, Viljem Tejlor i Džordž Kent, spremni su da svjedoče da je Trump tražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da otvori istragu kako bi politički profitirao u trenutku kada je Ukrajini uskratio 391 milion dolara američke vojne pomoći koju je Kijev očajniči želio kao pomoć u borbi protiv proruskih separatista na istoku zemlje.

"Poziv ukrajinskom predsjedniku bio je SAVRŠEN", napisao je Trump na Tviteru. "Pročitajte transkript! NIJE rečeno ništa što na bilo koji način nije u redu. Republikanci, nemojte da vas uhvate u zamku za budale govoreći da nije savršen, već da je za opoziv. Ne, mnogo je jači od toga. NIŠTA LOŠE NIJE URAĐENO!"

Trump je nedeljama negirao da je Zelenskom krajem jula uputio "quid pro quo" (usluga za uslugu) poziv - vojna pomoć u zamjenu za istragu o jednom od njegovih glavnih demokratskih izazivača 2020. godine, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena, rad njegovog sina Hantera za ukrajinsku gasnu kompaniju - i odbacio teorije o ukrajinskoj umiješanosti u izbore u SAD 2016. na kojima je Trump pobijedio.

Trump je odobrio vojnu pomoć Ukrajini u septembru, iako Kijev nije započeo istragu.

Šif je pozvao republikance da dostave spisak svjedoka koje žele da ispituju, ali je odbio svjedočenje dvije najistaknutije ličnosti sa republikanske liste želja: Hantera Bajdena i neimenovanog uzbnjivača koji je isprovocirao napore demokrata za opoziv, iznoseći zabrinutost po pitanju Trumpovog zahtjeva Zelenskom u julu.

Prema američkom zakonu, identiteti uzbunjivača koji dolaze iz unutrašnjih strutura vlasti zaštićeni su od otkrivanja.

Međutim, Trump je zatražio da uzbunjivač bude imenovan i rekao da bi trebalo da mu bude omogućeno da se konfrontira sa osobom koja ga optužuje.

Demokrate su izrazile zabrinutost po pitanju zaštite bezbjednosti uzbunjivača i napomenule da su veliki dio onoga što je on naveo potvrdili vladini zvaničnici koji su čuli Trumpov poziv, ili kojima je bilo naloženo da traže od Ukrajine istragu protiv Bajdenovih. Uz to, u grubom transkriptu Trumpovog razgovora sa Zelenskim, koji je objavila Bijela kuća, citira se Trumpa kako traži "uslugu".

Šif je rekao da bi pozivanje uzbunjivača na svjedočenje bilo "suvišno i nepotrebno".

"Odbor ... neće olakšavati napore predsjednika Trumpa i njegovih saveznika u Kongresu da prijete, zastrašuju i svete se uzbunjivaču koji je hrabro podigao inicijalnu uzbunu", rekao je Šif u pismu lideru republikanaca u Odboru za obaveštajne službe, kongresmenu Devinu Nansu. "...Uzbunjivač ima pravo prema zakonima koje podržava ovaj odbor da ostane anoniman i da bude zaštićen od štete."

Šif je rekao da je nakon nekoliko nedjelja svjedočenja iza zatvorenih vrata njegova istraga "prikupila sve veći broj dokaza - od svjedoka i dokumenata, uključujući i riječi predsjednika u njegovom pozivu od 25. jula - koji ne samo da potvrđuju, već i daleko prevazilaze početne informacije u pritužbi uzbunjivača... U svjetlu predsjednikovih prijetnji, nastup tog pojedinca pred nama samo bi bi dovelo u ozbijan rizik njegovu (uzbunjivačevu) ličnu bezbjednost".

Šif je rekao da javna saslušanja o opozivu "neće služiti kao sredstvo" za ono što je nazvao "lažnom istragom protiv Bajdenovih ili opovrgavanjem zavjera o miješanju u američke izbore 2016, koje je predsjednik Trump pritisnuo na Ukrajinu da sprovede u njegovu ličnu političku korist".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG