Od jučer je i zvanično Irak u rukama Iračana, a posljednji američki vojnik posljednjeg dana ove godine vratiće se u Sjedinjene Države.
Šta Iračani očekuju, čemu se nadaju, od čeja strahuju?
Vojne i policijske kontrolne tačke su na gotovo svakom bagdadskom uglu. Unatoč jakim mjerama sigurnosti, nasilja i dalje ima.
Mohhmed Abbad Hussein, povrijeđen u jednom napadu, sada u bolnici, kaže:
„To nikada neće stati. Ljudi će patiti. Sve dok traje politička kriza, nasilje neće stati.“
Mnogi Iračani se plaše da u Iraku neće biti stabilnosti ako zemlju budu kontrorirale vjerske milicije.
Analitičar Reffat Marhoon ističe:
„Irak će pasti u mrak ako se Iračani fokusiraju samo na njihove osobne interese, a ne i potrebe zemlje.“
Desitne hiljada Iračana je poginulo tokom skoro devet godina dugog rata.
Jedanaestogodišnja Gohfran Yassir živjela je i živi u strahu:
„Plašim se i danas da će bomba eksplodirati, da ću poginuti, biti oteta, ubijena....“
Murthada Homadi, zaštitar lokalne zaštitarske firme, kaže da su Amerikanci donijeli slobodu, ali i nestabilbnost i dodaje:
„Sretni smo zaista zbog svrgavanja Saddama Husseina. Ali, poslije toga slijedilo je nasilje, posebno kada su teroristi al-Qaide počeli izvoditi napade.“
Nasilje, napadi i obračuni sektaških milicija doveli su Irak na ivicu građanskog rata 2006. godine. Sada pripadnici iračke armije i policije, kako izgleda, kontroliraju ulice.
Aktivistkinja za zaštitu ljudskih prva Sundus Abass kaže:
„Ja sam kao i drugi Iračani. Zabrinuta sam, iskreno zabrinuta. Nema nikoga ko bi nam pouzdano mogao reći šta će se dešavati nakon odlaska američkih snaga. Ja mislim da će biti nasilja, ali se nadam ne za duži period.“
Irak se ne može osloniti samo na političke lidere. Budućnost zemlje ovisi mnogo više o volji, htijenju i spremnosti Iračana da definiraju i ostvaruju tu budućnost.
