Predloženi novi zakoni u Iranu bi ograničili pristup kojeg žene imaju kontracepciji I radnim mjestima, navodi organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International. Cilj prijedloga zakona je zaustaviti sve manju stopu rađanja I sve manji broj stanovnika u toj zemlji, što vlada u Teheranu smatra glavnom prijetnjom budućnosti zemlje. Naš novinar Henry Ridgwell razmatra demokrafske izazove koji stoje pred Iranom.
Amnesty International navodi da, ako se predloženi zakoni usvoje, ženama u Iranu bi bilo ograničeno korištenje kontraceptivnih sredstava, I bile bi isključene sa tržišta rada. Grupa navodi da iranska vlada nastoji žene pretvoriti u mašine za pravljenje djece, a ne ljudska bića.
Iranske vlasti prije svega nastoje zabraniti dobrovoljnu sterilizaciju, odnosno hiruršku trajnu kontracepciju, koja je, interesantno je, drugi najučestaliji metod kontrole rađanja u Iranu nakon kontraceptivne pilule. Oni također ograničavaju pristup informacijama vezanim za seksualno I reproduktivno zdravlje, I metode kontracepcije, kaže Raha Bahreini, iz organizacije Amnesty International.
Ona dodaje da bi takva ograničenja mogla imati mnogo veće posljedice po zdravlje majki.
Žene neće imati izbora nego da nastave neželjene trudnoće, iako to nije njihov izbor, ili da prekinu trudnoću putem ilegalnih metoda abortusa koji nisu bezbjedni.
Teškoće usljed iransko iračkog rata 80tih godina, zajedno sa vladinom politikom čiji je cilj smanjenje obitelji, doveli su do naglog pada nataliteta, kaže Shareen Hussein sa Kraljevskog koledža u Londonu.
Pad nataliteta u Iranu nije bio počeo sve do kraja 80tih godina. Ali je tada počeo naglo da pada, kaže Shareen Hussein.
Današnja stopa nataliteta je oko 1.8, što je ispod takozvanog nivoa zamjene. Broj sklopljenih brakova opada, a razvoda raste. I to sve doprinosi sve manjem broju stanovnika, kaže Shareen Hussein.
Ne radi se samo o kontracepciji I planiranju obitelji, već I dinamici braka, stopi razvoda, ponovnom sklapanju braka, starosnoj dobi kada je u pitanju brak. Sve to, zajedno sa ekonomskim poteškoćama, uveliko je otežalo ljudima da započnu obitelji I imaju djecu.
Amnesty International navodi da bi drugi predloženi zakon ukorjenio diskriminaciju davanjem prioriteta kod upošljavanja muškarcima, I ženama koje već imaju djecu. Mlade žene bez djece bi se nalazile na dnu liste prioriteta.
To znači da bi žene bile dodatno isključene sa tržišta rada u Iranu. Također bi se otežalo dobijanje dozvole za razvod. Žene se već suočavaju sa mnogim preprekama kada je u pitanju dobijanje razvoda, I one nemaju ista prava na razvod kao muškarci, kaže Raha Bahreini.
Cilj iranske vlade je boriti se protiv sve starijeg, I sve manjeg broja stanovnika. Ali Shareen Hussein kaže da bi takva politika također dovela do dodatnih kratkoročnih ekonomskih poteškoća.
Imati više djece bi moglo biti rješenje na duže staze. Ali to se opet veže za veću ekonomsku cijenu, osobito kratkoročno, kada imate veću potražnju za zdravstvenim I obrazovnim uslugama, smatra Shareen Hussein.
Ona dodaje da se demokrafski izazovi osjećaju u cijelom regionu dok sve starija populacija stavlja sve veći pritisak na vladine usluge.