Linkovi

JOSEPH ZA RSE: Promjena granica pogubna po BiH, Makedoniju i Srbe južno od Ibra


Edward Joseph, Johns Hopkins

Sjedinjene Države naivno vjeruju da bi se promjenom granica Srbije i Kosova konačno riješio ovaj problem – ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Edward Joseph, profesor Univerziteta John Hopkins, koji je bio u međunarodnim misijama na Balkanu tokom i nakon rata.

Prema njegovim riječima, izjavama poput savjetnika američkog predsjednika Donalda Trumpa, Johna Boltona, da je na Beogradu i Prištini da se dogovore, zapravo se ohrabruje i opcija promjene granica.

Joseph procjenjuje da će ideja o razmjeni teritorija kao rješenje – dobiti na zamahu.

"Drugo je pitanje da li se Beograd i Priština mogu konkretno dogovoriti koje bi teritorije bile dio tog sporazuma. Takođe, postavlja se veoma ozbiljno pitanje da li se mogu preduprijediti negativni efekti takvog rješenja po Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Srbe južno od Ibra. Smatram da će biti potrebno dodatno angažovanje međunarodne zajednice, uključujući i Washingtona, da bi se spriječile takve posljedice", smatra Edward Joseph.

Boltonova izjava nalik na Baker-ovu 1991.

RSE: Kako komentarišete izjavu savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost Johna Boltona da, ako Beograd i Priština mogu da se dogovore o teritorijalnim korekcijama, Washington ne isključuje tu opciju?

Joseph: To je veoma ozbiljna izjava koja nagovještava raskid sa dosadašnjom američkom i međunarodnom politikom prema Balkanu. To je najvažnija izjava jednog američkog zvaničnika o ovoj regiji otkako je 1991. godine tadašnji američki državni sekretar James Baker kazao, kada se Jugoslavija raspadala, da "to nije naš problem" (we don’t have a dog in that fight), odnosno da Washington nema poseban interes tamo i ne podržava posebno nijednu stranu. Bolton, u osnovi, ponavlja isti stav, naglašavajući da Sjedinjene Države ne mare kako će Beograd i Priština da riješe to pitanje. To je naivna i kratkovida izjava jer ne uzima u obzir posljedice takvog rješenja.

RSE: Da li je to lični Boltonov stav ili on odražava i šire stanovište američke administracije?

Joseph: Bolton je veoma visoki zvaničnik. Naravno, povremeno se čuju oprečni stavovi iz Bijele kuće i State Departmenta. Međutim, u ovom slučaju, vidjeli smo prošlog mjeseca i twitt američkog ambasadora na Kosovu sa istim stavom. Nakon toga, ambasada je ubrzo pokušala da to opovrgne. Međutim, stav ambasadora je bio nagoveštaj ovoga što je uslijedilo.

Trump se distancira od Clintonove politike na Balkanu

RSE: Šta je u pozadini ovog zaokreta u odnosu na stav od završetka ratova 1990-ih da nema promjene granica. Izjava Boltona sada sugeriše prešutno slaganje sa teritorijalnim korekcijama, čak i njihovo ohrabrivanje.

Joseph: Postoje dva objašnjenja. Naravno, niko osim Boltona, ili nekog njemu bliskog zvaničnika, ne može sa sigurnošću reći šta je u pozadini ovog stava. Prva opcija je da to ima veze sa Rusijom i politikom prema njoj. Međutim, odbacujem tu mogućnost jer je i sam Bolton bio čvrst u stavovima prema Moskvi, kao i cijela Trampova administracija, prije svega oko Ukrajine koja je veoma važno pitanje za Vladimira Putina.

Na primjer, za razliku od Barcka Obame, Trump je obezbijedio Ukrajini ofanzivno oružje. Doduše, ostalo je mnogo neodgovorenih pitanja o čemu su Trump i Putin razgovarali u Helsinkiju, gdje, osim Boltona, nije bio više nijedan američki zvaničnik. Međutim, da ponovim, sumnjam da postoji tajni sporazum ili razumijevanje sa Rusijom oko granica Srbije i Kosova.

Smatram da je realnije drugo objašnjenje da se radi o autentičnoj, ali pogrešnoj procjeni situacije u regionu. Riječ je o želji da se napravi otklon od dosadašnje, standardne američke politike, naročito ako je povezana sa Billom i Hillary Clinton, kao i Demokratskom partijom u cjelini. Dakle, riječ je o pogrešnom nastojanju da se distancira od dosadašnje politike u regionu za koji Bijela kuća smatra da Sjedinjene Države nemaju preveliki interes.

RSE: Međutim, tu raniju politiku su slijedili i George W. Bush i njegovi republikanci.

Joseph: To je tačno. Riječ je o politici kontinuiteta, mada ne treba zaboraviti da je za vrijeme Busha Balkan dramatično pao na listi američkih prioriteta. Ali je politika prema ovoj regiji ostala ista. Takođe, i za vreme Trumpa – sve do Boltonove izjave – radi se o politici kontinuiteta. Sjedinjene Države su djelovale aktivno iza scene u rješavanju spora između Skoplja i Atine oko imena Makedonije.

Takođe, bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara Brian Hoyt Yee imao je u Beogradu veoma težak razgovor sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem poručivši mu da ne može da sjedi na dvije stolice, odnosno da tvrdi da želi da uđe u Evropsku uniju (EU), a, istovremeno, približava se Moskvi.

Rusija nije uticala na promjenu američkog stava

RSE: Šta je bila prekretnica? Šef srpske diplomatije Ivica Dačić nedavno se sreo sa Boltonom u Washingtonu.

Džozef: Ne znamo. Niko ne zna šta je Bolton imao na umu. Kao što sam rekao, ne vjerujem da je to dil sa Rusijom, mada se ništa ne može isključiti, imajući u vidu i da se Trump sastao privatno sa Putinom u Helsinkiju. No, da ponovim, i sadašnja američka administracija veoma oštro nastupa prema Rusiji u mnogim pitanjima. Čak je i Trump kritikovao Moskvu i Berlin zbog dogovora o gasu (Sjeverni tok).

Doduše, ima u toj politici Bijele kuće dosta nekonzistentnosti, pa i čudnih stvari. Trump često hvali Putina i negira bilo kakvu umiješanost Rusije u američke izbore 2016. Istovremeno, politika Sjedinjenih Država u pojedinim oblastima je veoma oštra prema Moskvi. Dakle, prije će biti u pitanju djelimično preispitivanje američke politike prema dijelu svijeta u kome nema izražene interese. Moguće je da postoji i izvjesna sklonost prema Srbiji kao i očigledno većim simpatijama u Srbiji prema Trumpu nego prethodnim američkim predsjednicima.

RSE: Šta sa tom promjenom politike Sjedinjene Države žele da postignu na Balkanu?

Joseph: Ne znamo da li postoji u ovom slučaju strateška procjena. Možda su u Washingtonu jednostavno zaključili da se pregovorima, kao do sada, veoma teško može doći do sporazuma i uzajamnog priznanja Srbije u Kosova. Stoga su naivno pomislili da je aranžman o teritorijalnim korekcijama lakši put za izlazak iz tog ćorsokaka.

RSE: O dijalogu Beograda i Priština su razgovarali u ponedjeljak veče i Donald Trump i Angela Merkel, osim o drugim pitanjima kao što je Sirija. Stiče se utisak kao da je njemačka kancelarka ublažila svoje protivljenje promjeni granica.

Joseph: Sama činjenica da je Angela Merkel još jednom odgovorila na pitanje o razmjeni teritorija, pokazuje da ono sve više dobija na značaju. Ona je ponovo jasno iskazala svoje protivljenje toj ideji, mada je otvorila vrata u najmanju ruku za debatu o njoj.

Posljedice po Srbe južno od Ibra

RSE: Međutim, ne samo Bolton i, makar, dio američke administracije, već i pojedini evropski sadašnji i bivši političari smatraju da bi to bilo najcjelishodnije rješenje. Tako nekadašnji evropski izaslanik na Balkanu Wolfgang Petrisch smatra da bi manje teritorijalne korekcije u opštinama Bujanovac i Mitrovica – bile korisne.

Joseph: To nije nova ideja i ona je na prvi pogled privlačna. Međutim, ljudi ne uviđaju posljedice. Čak iako se Beograd i Priština dogovore o veličini teritorije koju treba razmijeniti, moramo da imamo u vidu konsekvence po Makedoniju kao i Bosnu i Hercegovinu. Zašto Albanci u Makedoniji, koji čine najmanje 25 odsto stanovništva u toj državi, ne bi željeli da se priključe ostalim Albancima u albanskoj državi – u slučaju razmjene teritorija između Srbije i Kosova?

Postavlja se pitanje šta bi bilo sa Srbima na Kosovu južno od Ibra? Zato otac Sava i nevladine organizacije upozoravaju na negativne posledice jer znaju da u slučaju razmjene teritorija, obaveze koje je Priština preuzela u zaštiti srpske manjine – više neće važiti. Onda je i pitanje sudbine Dečana, Gračanice, Srba u Štrpcu. Takođe, ako dođe do podele Kosova, u čijem većem delu isključivo žive Albanci – zašto se treba i dalje pridržavati Ahtisarijevih principa koji su dio Ustava.

Vučić i Tači ne žele da otkriju karte

RSE: Ima mnogo nejasnoća. Na primer, Hašim Tači govori o teritorijalnim korekcijama, da će u Briselu iznijeti zahtjev albanskih lidera iz Preševske doline o priključenju ove oblasti Kosovu. Istovremeno, kaže da nije spreman da se odrekne ni djelića teritorije Kosova. Na koji način bi se onda realizovala ta korekcija granica?

Joseph: To je potpuna misterija i nema nikakvog smisla reći da želiš dodatne teritorije ali da nisi spreman ničega da se odrekneš. To samo stvara konfuziju, jer zašto bi se Beograd odrekao dijela teritorije a da, zauzvrat, ništa ne dobije.

RSE: Istovremeno, Vučić je izjavio da ako ne bude sporazuma, za neku deceniju Srbija će se braniti kod Vranja. Međutim, ni on nije precizirao šta ta teritorijalna korekcija podrazumijeva.

Džozef: Naravno. Niko ne želi da to precizira zato što o granicama konkretno još nije ni pregovarano. Niko nije spreman da otkrije svoje karte, odnosno koje bi teritorije željeli da dobiju, a šta su spremni da zauzvrat daju. Dakle, taktiziraju, paze se da ne otkriju svoje planove, kako ne bi narušili pregovaračku poziciju. Istovremeno, lansiraju ideju o razmjeni teritorija kako bi za nju dobili podršku od domaće javnosti ali i međunarodne zajednice.

Status kvo ne ide u prilog ni Srbiji ni Kosovu

RSE: U Srbiji se toj ideji protivi Srpska pravoslavna crkva ili barem jedan njen dio, zatim opozicione partije. Čini se da se Tači suočava sa još većim protivljenjem. Tako je premijer Ramuš Haradinaj rekao na samitu balkanskih lidera u Draču da treba poštovati postojeće granice. Zašto Tači insistira na teritorijalnim korekcijama. Da li to čini i iz unutrašnjo-političkih razloga da bi ojačao svoju poziciju?

Joseph: Uvijek postoji ta unutrašnjo-politička kalkulacija, šta god političari radili, naročito na Balkanu. Međutim, u ovom slučaju, malo je vjerovatno da se radi samo o dnevno-političkim razlozima. Navodno je bilo više privatnih susreta Vučića i Tačija.

Imam utisak da obojica razmatraju tu opciju o teritorijalnim korekcijama. Vučić je, na neki način, utvrdio temelje takve politike u tekstu od prije godinu dana u kome je postavio pitanje "šta želimo da ostvarimo na Kosovu jer ne možemo da ovako nastavimo". Dakle, status kvo ne ide u prilog ni jednoj strani. Srbija ne može da uđe u EU, a Kosovo ni u EU niti u Ujedinjene nacije (UN) – bez međusobnog sporazuma.

Neobična riječ 'korekcija'

RSE: Pod pretpostavkom da se postigne sporazum o promjeni granica, šta će on podrazumijevati? Da li razmjenu Preševske doline za četiri opštine na sjeveru Kosova ili manje korekcije, o kojima govori Wolfgang Petrisch, tačnije nekoliko sela u opštinama Bujanovac i Mitrovica?

Džozef: Ne znamo. Međutim, postoji nagovještaj u riječi "korekcija". To je veoma neobična riječ. Naime, "korekcija" implicira da je postojala istorijska greška koju sada hoćete da ispravite. Može se pretpostaviti da se radi o teritorijalnoj organizaciji za vreme Tita (Josip Broz), kada su neke opštine sa srpskom većinom pripojene Kosovu, a druge sa albanskom većinom priključene Srbiji.

Tito je strahovao zbog privlačnosti Kosova za Albaniju, Makedonije za Bugarsku, kao i Vojvodine za Mađarsku. To je jedini razlog zašto Vojvodina i Kosovo nisu dobili status republika, iako su imali sve atribute, uključujući i interne granice.

Mnogo veći ulog od nekoliko sela

RSE: Možda imate u vidu teritorijalne promjene 1959. kada su odlukom tadašnjih vlasti u Srbiji srezovi Leposavić i Lešak – priključeni Mitrovici odnosno Kosovu. Kao obrazloženje se navodilo da taj deo gravitira ka Mitrovici zbog rudnika, u kome je radila većina stanovnika tog kraja. Prethodno je u drugoj polovini 19. veka, kada je srpska vojska potisnula tursku, iz topličkog kraja proterano oko 50.000 Albanaca. Mislite na ispravljanje tih rješenja, ili nedavnu korekciju granice Kosova i Crne Gore, a koja je izazvala velike tenzije među političarima u Prištini?

Joseph: To je interesantno pitanje, na koje takođe nemamo odgovor. To će u mnogome zavisiti od unutrašnjih okolnosti, tačnije za koje rješenje Vučić i Tači mogu da izdejstvuju podršku i ubijede opoziciju ali i svoje sljedbenike. Međutim, malo je vjerovatno da je ovde riječ samo o razmjeni nekoliko sela kao u slučaju granice Kosova sa Crnom Gorom i Makedonijom. Zašto bi u Srbiji iko pomislio da je nešto suštinski dobila ako joj se pripoji samo nekoliko sela.

Ko bi kontrolisao autoput kod Preševa

RSE: Šta bi Srbija suštinski dobila ako joj se u toj razmjeni teritorija pripoji četiri opštine na severu Kosova, ako za to treba da ustupi Preševsku dolinu koja je strateški veoma važna jer omogućava kontrolu Vardarske doline i pristup luci u Solunu koja je vitalna za Beograd?

Joseph: Zbog ovog ali i drugih razloga, ideja o razmjeni teritorija je naivna. Najprije se postavlja pitanje da li dvije strane mogu uopšte da postignu sporazum. Naime, postavlja se pitanje ko bi kontrolisao strateški veoma važan koridor, odnosno autoput (od Beograda ka Makedoniji), od koga Albanci u Preševskoj dolini veoma zavise. Bez njega, Albanci u tom dijelu sveli bi se na istočnu provinciju Prištine. Ni Srbi takođe nisu spremni da se tek tako odreknu kontrole nad tako važnom saobraćajnicom.

RSE: Doduše, gradonačelnici Preševa i Bujanovca se zalažu za pripajanje Kosovu. S druge strane, možda Vučić vidi interes Srbije u dobijanju bogatog rudnika Trepča i veštačkog jezera Gazivode.

Joseph: Moguće je i to. Naravno, pitanje je šta je u tom smislu za Srbiju važnije – rudnik ili koridor, ili će možda graditi novi autoput ka Makedoniji.

Od teritorije važnije deblokada članstva u EU i UN

RSE: Kada je riječ o Kosovu, da li je za njega manje bitna sama razmena teritorija, recimo sjeverni deo za Preševsku dolinu, već prije svega da na taj način konačno izdejstvuje priznanje Srbije, odnosno deblokadu članstva u UN-u i drugim međunarodnim institucijama?

Joseph: Naravno, jedini razlog za ovakav sporazum bio bi deblokiranje puta za obje zemlje za ostvarivanje međunarodnih aspiracija. Oni mogu cio dan da razgovaraju o nekom selu, rudniku ili putu. Međutim, jedini razlog jeste politički sporazum koji to prati. Zašto bi, inače, Kosovo to radilo? Samo da bi dobilo Preševo, Bujanovac a da, pri tom, i dalje ostane izolovano? To ne bi imalo nikakvog smisla.

Dakle, jedini razlog za tu opciju bio bi uklanjanje prepreka koje obje zemlje imaju na putu ka međunarodnim integracijama: Srbija da postane članica EU, što se odnosi i na Kosovo, s tim što bi mu se omogućio i prijem u UN.

RSE: Da li je to dovoljan podsticaj za obje strane da konačno postignu sporazum?

Joseph: To je jedini podsticaj – ne znam da li je dovoljno jak ili slab – ali je jedini da se razmatra i opcija o korekciji granica. Da Srbija može da pregovara istom dinamikom kao Hrvatska o članstvu u EU, ne bi ni razmatrala sporazum sa Kosovom o granicama. Međutim, Vučić ima problem jer ne može da napreduje u evropskim integracijama sa trajnom preprekom koja se zove Kosovo. Postoji formalni kriterijum o dobrosusjedskim odnosima. Pregovori o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine u Briselu pretvorili su se u šou i takvom dijalogu je isteklo vrijeme, jer se našao u ćorsokaku.

RS ne bi ostala u BiH ako se sever Kosova priključi Srbiji

RSE: Ako je to podsticaj za obe strane, da li će se na kraju dogovoriti oko promjene granice?

Joseph: Ne nužno. Postoji mnoštvo prepreka, protivljenje na raznim stranama, uključujući i njemačke kancelarke Angele Merkel. Nismo mnogo govorili o situaciji u Bosni i Hercegovini. Zašto bi Milorad Dodik i Republika Srpska (RS) ostali u BiH, ako bi međunarodna zajednica dozvolila odvajanje sjevera Kosova, imajući u vidu i da ovoj zemlji prijeti politička kriza nakon izbora na jesen. Ko će to da spriječi? Po kojoj logici će se reći da sjeverni dio Kosova može da se priključi Srbiji, a RS ne može?

Promjena granica Srbije i Kosova bi ohrabrila i druge na Balkanu. Dodik je već povukao neke poteze, kao što su najava referenduma o statusu RS-a. Naravno, ako se ona otcijepi od Bosne i Hercegovine, onda će otići i Hrvati. Kakva će onda biti reakcija Bošnjaka? Da li će tek tako dozvoliti da im se zemlja raspadne bez borbe? Radi se o veoma ozbiljnim komplikacijama.

Pojedini zapadni političari ohrabruju promjenu granica

RSE: Na Forumu u Alpbahu u Austriji, proteklog vikenda, na kome su učestvovali i Vučić i Tači, stekao se utisak da evropski zvaničnici, mislim na austrijskog predsjednika Aleksandra Van der Belena (Alexander Van der Bellen) i komesara Johanesa Hana (Johannes Hahn), sa razumijevanjem pa i simpatijama gledaju na ideju o promjeni granica. Evropska komisija je saopštila u ponedeljak da treba omogućiti Beogradu i Prištini prostor da se dogovore. Doduše, međunarodni zvaničnici naglašavaju da bi to rješenje jedinstveno (sui generis) i ne bi se moglo primjeniti na druge situacije. Međutim, i proglašenje nezavisnosti Kosova je tretirano kao jedinstven slučaj, ali je ohrabrio secesionizme, pre svega u BiH, a Vladimir Putin je to iskoristio kao izgovor za intervenciju u Gruziji i kasniju aneksiju Krima.

Joseph: Mnogi Srbi u RS-u ne doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju, niti osećaju lojalnost prema prijstonici Sarajevu. Čak iako bi Vučić i Tači saopštili da se sporazum o promjeni granica Srbija i Kosova odnosi samo na taj slučaj, zašto bi to spriječilo Srbe u RS-u da agituju za nezavisnost? Ovdje nije reč o Moldavcima i Pridnjestrovlju ili nekoj drugoj udaljenoj zemlji, već o Srbima, istom narodu. Dakle, zašto njihovi sunarodnici sa Kosova mogu da se priključe Srbiji, a oni ne mogu bez obzira na različite okolnosti, formalna saopštenja da je takav sporazum jedinstven.

Isto se odnosi i na Albance u Makedoniji. Takođe, u toj varijanti Kosovo bi se neizbežno ujedinilo sa Albanijom. Dakle, promjena granice Kosova i Srbije odmah bi se negativno odrazila na manjinska prava. Pomenuo sam Srbe južno od Ibra, jer bi prestao da važi Athisarijev plan (Martti Ahtisaari) koji počiva na pretpostavci da na Kosovu postoji značajna srpska manjina čija prava treba garantovati.

RSE: Da li je Bolton svojom izjavom samo otvorio vrata – kao i oni evropski političari koji pokušavaju da po svaku cijenu konačno dođu do nekog sporazuma oko Kosova – da se Vučić i Tači eventualno dogovore o promjeni granica ili međunarodni zvaničnici u tome i aktivno učestvuju?

Joseph: Nemam uvid u bilo kakav konspirativni angažman ili skrivenu agendu. Zato su važne pomenute zvanične izjave. To znači da je promijenjena zvanična politika i dato zeleno svijetlo drugima da operacionalizuju taj novi pristup.

Dakle, jedino su bili tajni na početku susreti Vučića i Tačija, ali i to je objelodanjeno. No, kada čujete zvanične izjave Boltona, Hana i drugih "zašto da ne" – mislim na promjenu granica – time se ohrabruju drugi da to realizuju u praksi. Na taj način ova nova politika dobija zamah.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG