Linkovi

Aktuelno

Pilsel: Treći entitet je paravan za kriminal

Croatia - Drago Pilsel, journalist.

Može se dogoditi čudo u BiH, kao što se već pomalo događa u Hrvatskoj, da dođu ljudi koji su stekli neko iskustvo u nevladinim organizacijama i da se odluče na formiranje politčkih stranaka, kaže novinar Drago Pilsel

Ugledni hrvatski novinar, teolog i urednik portala Autograf.hr Drago Pilsel u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori o tome kako mir na Balkanu nema alternativu, te objašnjava zašto su priče o otcjepljenju i stvaranju trećeg entiteta u BiH paravan za kriminal, i na koji način će poslijeratnu nacionalističku paradigmu u BiH pobijediti nove generacije političara. Pilsel pojašnjava i zašto je važno doći do istine, te se osvrće i na svoje knjige "Argentinski roman" i "Povratak Adolfa Pilsela" koje govore o tome kako se i sam suočio s tamnom prošlošću.

RSE: Autor ste dvije knjige u kojima svjedočite o životu vas i vaše obitelji u hrvatskom iseljeništvu u južnoj Americi, te o tome kako ste od pobornika ustaške idelogije postali istaknuti antifašista. Postavili ste pitanje kako je moguće da je ovakav preobražaj uspio vama, ali ne i vašim vršnjacima. Na koga ste pri tome mislili?

Pilsel: U prvom redu mislim na moje bivše prijatelje u Argentini. Ja sam otišao iz Argentine i došao u Hrvatsku 1989. godine, sa idejom da postanem svećenik i da se vratim kako bih svoj život uložio među našim ljudima i, naravno, Argentincima. Kako se rat dogodio, uvidio sam da se ne mogu poistovjetiti s nekim motivima ili pojavama, poput Gojka Šuška ili činjenice da je moja brigada završila u BiH. Pa smo onda vidjeli Franju Tuđmana kako izlazi iz helikoptera na Kupres, a pred njim su postrojene jedinice Hrvatske vojske, i on viče: "Pozdrav domovini". Dakle, nalaze se na teritoriji BiH i, bez obzira što se pozivaju na dogovor Izetbegovića i Tuđmana iz Splita, ja to nisam mogao prihvatiti. I već tada se osjetilo, između mene i mojih prijatelja, da ne govorimo isti jezik.

Postoji moralna krivica Srba za Slobodana Miloševića ili Radovana Karadžića i njihova nedjela, Hrvata za nedjela Gojka Šuška...

Čudne su to kontradikcije, jer ne može se, s jedne strane, biti ponosan na papu Franju, a preskakati njegovu rečenicu da se mora saznati istinu o Drugom svjetskom ratu (...) I ljudi koji nas čitaju, bilo u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, pred istim su iskušenjem. Ili ostati u komotnijim pozicijama, gdje nas neće ugrožavati tuđa istina, ili ćemo se suočiti sa istinom koja je kompleksna i koja ponekad zahtjeva određena odricanja, pa i da se ljudi naljute na nas.

Nisam očekivao maminu reakciju, kad je optuživala sve Srbe za nestanak moga brata u Domovinskom ratu, i govorio sam joj da je katolkinja, a da Katolička crkva ne prihvaća kolektivnu krivnju. Postoji nešto u Karla Jaspersa, u "Pitanju krivice" iz 1946., kad se obraća njemačkom narodu, postoji pitanje moralne krivice određenog naroda. Postoji moralna krivica Srba za Slobodana Miloševića ili Radovana Karadžića i njihova nedjela, Hrvata za nedjela Gojka Šuška...

RSE: Primjećujete li primjere koji potvrđuju postojanje moralne krivice na ovim prostorima nakon proteklog rata? Smatrate li da je taj osjećaj, zaista, zaživio?

Plsel: Imao sam priliku nedavno biti u Ahmićima i osjetiti sram. Pamtim i gestu Ive Josipovića koji je došao u Ahmiće, u pratnji Vinka Puljića i Mustafe Cerića. Otišao je i u Križančevo Selo, te je pokušao biti posrednik u jednoj politici pomirbe. Bilo je trenutaka kada je do izražaja došla svijest o postojanju moralne krivice. Primjerice, gesta bosanskih franjevaca 2000. godine, kad su po uzoru na papu Ivana Pavla II, koji moli za oprost za teške propuste Katoličke crkve, išli do te mjere da za oprost mole čak i radništvo u BiH, jer, kažu, nisu bili u stanju prepoznati ugrožena radnička prava.

Ne moramo ići jako daleko, nego tri godine unazad, kad je papa Franjo bio u Sarajevu, i kada Husein Kavazović, Vinko Puljić, Jakob Finci i vladika Grigorije izgovaraju iste riječi koje govore o moralnoj krivici. Dakle, ne može se reći da nije bilo tih gesti, a odgovornost nas novinara je da one ne budu zaboravljene i da ih bude više, te da interpeliramo političare kada prepoznamo da kod njih preovladava manipuliranje nacionalisitčkim osjećajima, iznad potrebe da se brani opće dobro. Mir je opće dobro i nema alternativu. Papa Ivan Pavao II rekao je, na zagrebačkom Hipodromu, da mir nije utopija, nego se nameće kao izraz povijesnog realizma, te je nužnost kao što se rijeke na Balkanu nužno spajaju.

RSE: Koliko je takav mir održiv u postojećem ambijentu u BiH. Već godinama ovom zemljom vladaju politike koje produbljuju nacionalne podjele, a, nakon posljednjih izbora, ponovno sklapaju savezništva?

Pilsel: Smatram da su obični ljudi oguglali na nacionalističku retoriku. Uostalom, koliko je Hrvata izašlo glasati za opciju Dragana Čovića? Relativno malo. I, što govori podatak da nije uspio postati član Predsjedništva BiH? Da je jako malo ljudi izašlo glasati, a od onih koji su to uradili manjina je glasala za njega. Dakle, ljudi pomalo shvaćaju. Postoji i tragičan dio ove priče, a to je da ljudi iz naših zemalja ne odlaze samo zato što računaju na nekih 2.500 ili 3.000 eura u Dublinu ili negdje drugo, nego su više, naprosto, bolesni od te nacionalističke retorike i žele živjeti u pomirenim sredinama. Možda sam ja u krivu i možda je mir za te mlade ljude utopija i ne mogu ga perciprati. Možda sam ja promašeni idealist, ali ću radije biti i to nego kukavica pred zadatkom da kažem istinu, koliko god ona koštala, i da se suprotstavim demagozima svih vrsta.

RSE: O Hrvatskoj govorite kao o zemlji koja umara, dok se, s druge strane, može steći dojam da idealizirate BiH?

Pilsel: To je točno. Nisam objektivan, jer sam u BiH vidio toliko patnje da sam slab na nju, a pogotovo što su mi bake i djed iz Bosne. Naravno da nisam objektivni promatrač BiH, niti je dovoljno poznajem. Međutim, živio sam tu tri vrlo teške poratne godine, kada su Sarajevo i BiH liječili ratne rane i moje iskustvo je takvo da su tu ljudi izuzetno tolerantni. Ja sam očekivao narod pun gnjeva, destrukcije, mržnje i želje za osvetom, a to u Sarajevu nisam doživio. Otud dolazi moja optimistična slika i pogled na Bosnu.

RSE: Da li su tolerantnost i strpljivost, o kojima govorite, postali kontraproduktivni za narode u BiH? Postoje mišljenja da je i to održalo postojeće politike na vlasti?

Pilsel: Naravno, strpljivost se ne smije pretvoriti u glupost. Ne smiješ dozvoliti da te jašu i naravno da postoji potreba za otporom. Međutim, ja prihvaćam otpor Martina Luthera i Mahatme Gandhija i to su moji uzori. Da se danas dogodi iskušenje da uzmem pušku, ne bih to više nikad ponovio. Ne vjerujem u oružje.

RSE: Ipak, nije rijetkost da ovdašnji političari koriste retoriku koja ima prizvuk zveckanja oružjem. Smatrate li to realnom opasnošću?

Pilsel: Ne, okruženi smo NATO paktom. Hrvatska je u NATO, volio bih i da BiH uđe... Mislim da se ovdje više nikome ne ratuje, barem ne za naših života, a i NATO kišobran bi to zaustavio za 15 minuta. Zašto se to nije dogodilo 1992. godine, to je druga priča. Danas je rat naprosto neizvediv, nema više te tehnike i nema raspoloženja kod ljudi. Mladi ljudi nikada na to ne bi pristali i ja sam, ipak, optimista kad gledam na BiH.

RSE: Kako gledate na priče o otcjepljenju i stvaranju novog entiteta, koje se u BiH godinama potenciraju?

Pilsel: To je sve trgovački uvjetovano, da bi se zaštitili neki gospodarski interesi. U ovom slučaju, priča o trećem entitetu paravan je za veliki kriminal koji se događa u "Aluminiju" Mostar, gdje su Rusi s jednom nogom unutra i tu će se, po mom skromnom mišljenju, ponoviti scenarij "Agrokora". Tako da, polako s trećim entietom, niti će to EU dopusti, niti Hrvatska kroz Parlament potvrditi. Mogu oni usvajati deklaracije, ali one nemaju nikavu snagu. One su razmontirane i ja sam ih na svome portalu, i kroz pera Ive Komšića i drugih analitičara, rastavio u komade i pokazao pravu stranu te licemjerne HDZ-ovske politike. Zamislite, oni se jako uzbude ako predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani kaže: "Živjela talijanska Istra i Dalmacija", a oni rade istu stvar braneći šestorku, praveći od njih heroje, i negirajući pravomoćnu presudu Haškog tribunala. Oni potvrđuju zločinačku politiku HDZ-a i posezanje HDZ-a za teritorijem u tuđoj državi.

RSE: Vidite li, trenutno, neku političku opciju koja bi mogla promijeniti postojeće stanje u BiH?

Pilsel: Nisam siguran, ali i nemam vremena to svakodnevno pratiti. Znam samo kamo ide ovaj dio svijeta, koji kapital ulazi, i kako su se Rusi, Kinezi, Amerikaci i Turci odlučili pozicionirati, te mogu pretpostaviti što bi ovo moglo biti za deset godina. Smatram da može biti samo bolje nego ovo, s dobro napravljenim cestama koje će povezati ljude, sa infrastrukturnim projektima od značaja, s jednom novom generacijom koja će doći. Može se dogoditi čudo, kao što se već pomalo događa u Hrvatskoj, da dođu ljudi koji su stekli neko iskustvo u nevladinim organizacijama i da se odluče na formiranje politčkih stranaka.

RSE: Vi smatrate da će oni moći zamijeniti nacionalističku paradigmu koja je dominantna nakon rata?

Pilsel: Možda ne zamijeniti, ali neutralizirati ili pobijediti. Da, to se može dogoditi. Podržavam, recimo, diskurs Željka Komšića jer mi se čini da je taj čovjek sposoban gledati unaprijed. Dakle, građanski koncept BiH mi se čini kao jedini mogući. Ili BiH, koja će za deset ili 15 godina ličiti na Švicarku, tako uređenu s kantonima, to mi se čini sasvim moguće. Naravno, uz predispoziciju EU, SAD-a i UN-a da se stvori preduvjet za tako nešto. Jer ne vjerujem da će mladima do kraja biti simpatično da se voze ovim cesticama punim rupa, da gledaju rijeku prepunu smeća. Ne znam tko može u tome uživati.

RSE: Mladi u tome odavno ne uživaju i zbog toga masovno iseljavaju. Međutim, ne čini li Vam se da ih se pred izbore uvijek uspijeva moblilizirati pričama o strahu i nacionalnoj ugroženosti?

Pilsel: Dobro, ali doći će trenutak kada će ljudi reći: "Neću glasati za tebe, jer si došao i pokrio 20 rupa na mojoj cesti. Hoću nešto drugo". U Hrvatskoj se to sada događa. Formiraju se političke stranke koje možda na ovim izborima neće, ili će jedva preći, izborni prag, ali će za deset godina nešto značiti. Proces urušavanja HDZ-a, nedostajanje kredibiliteta u njegovom diskursu, kao i proces urušavanja u SDP-u, dovodi do formiranja novih snaga... Kao što je Podemos promijenio političku sliku Španjolske, tako će se i u Hrvatskoj nešto dogoditi i već se događa. Bit će protestnih glasova, kao što imamo Živi zid u Hrvatskoj, premda on za mene ima neprihvatljiv program izlaska iz EU i NATO. Dakle, protestni glasovi će se na neki način dogoditi i u BiH, jer to su tendencije i tako će oslabiti i SDA i HDZ BiH i Dodikova stranka.

See all News Updates of the Day

BiH Statistike za 2019: Pao izvoz, povećan uvoz

ilustracija

Izvoz iz BiH za devet mjeseci 2019. u poređenju sa prošlogodišnjim u padu je. Također, uvoz je u toj usporedbi u porastu, govore podaci Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Uzrok povećanja uvoza prema mišljenju Nihada Bajramovića iz vanjsko-trgovinske komore je rezultat privredne aktivnosti u zemlji tj. povećanog obima domaće potrošnje.

Vanjsko-trgovinski deficit povećan je za 8.9 % i dostiže 6 milijadi KM.

Početak 2019. pokazao je pozitivan razvoj u Italiji koja je izašla iz recesije dok su ekonomije Francuske i Španije ostvarile rast, 0.3 i 0.7 %.

Što se tiče BiH zbog neprovođenja sporazuma o slobodnoj trgovoni smanjen je izvoz u Tursku a zbog trgovinskog rata za više od 90 % opao izvoz na Kosovo.

Glavni vanjsko-trgovinski partner BiH je Evropska Unija a unutar nje Hrvatska. Što se tiče ekonomskih odnosa sa Srbijom, po prvi put je dosegnut stepen pokrivenosti uvoza izvozom od 50 %. To jedina zemlja iz sporazuma CEFTA sa kojom BiH ne ostvaruje suficit.

Opao je i izvoz hrane, za oko 5% i iznosi 615 miliona KM. Zemlje u koje BiH najviše izvozi agroindustrijske proizvode su Njemačka, Hrvatska, Italija, Srbija, Slovenija, Austrija i Crna Gora.

Globalne političke tenzije, rast protekcionizma, američko-kineski trgovinski rat, daju negativne konotacije trgovini, što za posljedicu ima smanjenje prognoze rasta eurozone, usporavanje ekonomske aktivnosti i opreznije investiranje, što se odražava i na BiH kao izvozno orijentisanu zemlju, stav je iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Ambasador SAD za vjerske slobode u posjeti Potočarima: Vjera treba da okuplja ljude

U.S. Ambassador-at-Large for International Religious Freedom Sam Brownback presents the 2018 International Religious Freedom Report at the State Department in Washington, June 21, 2019.

Ambasador Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode Sam Brownback posjetio je u utorak Memorijalni centar Potočari kod Srebrenice.

„Ovdje se desilo nešto strašno. Došlo je do brutalnog ubijanja. Hiljade ljudi su ovdje brutalno ubijeni. Zbog onoga što jesu, zbog njihove vjere. To je tragedija“, kazao je Brownback.

On je rekao i kako vjera treba da okuplja ljude zajedno.

Prethodno je iz State Departmenta saopšteno da će Sam Brownback boraviti od 10. do 20.novembra u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i Holandiji.

Nakon posjete Srebrenici i Sarajevu, ambasador će otputovati u Prištinu 14. novembra, gdje će govoriti na događaju koji organizuje ambasada SAD na Kosovu, na temu vjerskog pluralizma mladih iz različitih vjerskih zajednica. Ambasador Braunbek će se takođe sastati sa vjerskim liderima", stoji u saopštenju.

Takođe, 15. novembra ambasador će posjetiti i Podgoricu kako bi se sastao sa lokalnim vjerskim liderima.

Od 18. do 19. novembra, ambasador Brownback će biti u Tirani u Albaniji, gdje će govoriti na konferenciji "Religija kao instrument mira".

Albanija je domaćin ove regionalne konferencije koja za cilj ima unaprijeđenje vjerskih sloboda u regionu.

Putovanje će završiti u Hagu u Holandiji, gdje će učestvovati na sastanku Međunarodne kontakt skupine za vjersku slobodu na kojem će razgovarati o Međunarodnom savezu vjerske slobode s istomišljenicima, zaključuje se u saopštenju.

State Religious Freedom
State Religious Freedom

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

Zašto Amerikanci žive u sve većim kućama?

Amerikance oduvijek privlače veliki, otvoreni prostori tako da, možda, nije iznenađujuće što kuće koje se grade u Sjedinjenim Državama spadaju u neke od najprostranijih na planeti. A postaju - sve veće.

Prosječna američka kuća danas je više nego dvostruko veća u odnosu na one građene 1950-ih. Prosječna veličina nove, porodične kuće 2019. iznosila je 240 kvadratnih metara, prema podacima Nacionalnog udruženja građevinara.

Snažna osjećanja Amerikanaca prema posjedovanju sopstvene kuće vjerovatno imaju korjene u prošlosti pionira "divljeg zapada" koji su sticali vlasništvo nad zemljom od vlade, pod uslovom da je obrađuju.

“Privlačnost porodične kuće za Amerikance, još od početka 20. vijeka, je što je označavala autonomiju. Svaka kuća je - zamak", kaže Luis Hajman, istoričar i asistent na univerzitetu Kornel. “Zato one označavaju nečiju nezavisnost i dostignuće."

Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.
Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.

Federalna vlada snažno je podržavala ideju da je američki ideal - nacija kućevlasnika. Kada je 1934. otvorena Federalna uprava za stambena pitanja (FHA), to je unijelo revoluciju u proces kupovine kuća. Uspostavljanjem federalnog sistema kredita za kuće, koji Amerikanci koriste i danas, FHA je olakšala kupovinu kuće milionima ljudi. U to vrijeme, većina Amerikanaca je živjela u iznajmljenom prostoru a 40% su bili vlasnici kuća. Do 2001, ta cifra je porasla na 68 procenata.

1940-ih, predsjednik Frenklin Ruzvelt je vlasništvo nad kućom poistovjetio sa državljanstvom, navodeći da je "nacija kućevlasnika, ljudi koji imaju stvaran udio u svojoj sopstvenoj zemlji, nepobjediva."

Danas, broj kućevlasnika u Americi stoji na oko 65 procenata. Kod mnogih Amerikanaca, mogućnost da investiraju u kupovinu kuće pomogla je da se zamaskira ekonomska stagnacija. Iako je stopa nezaposlenosti rekordno niska, realne plate američkih radnika - broj robe i usluga koje mogu da se kupe zarađenim novcem, decenijama se nisu promijenile.

Dok Amerikanci vide da njihove plate stagniraju poslije 1970-ih, mogu da zarade novac investiranjem u kuće", ističe Hajman. "Kuće su postale način za prosječne Amerikance da profitiraju. Ne postoji drugi način za Amerikance da steknu dodatni prihod mimo svojih kuća. Ako ste obična osoba, ne možete da to ostvarite na berzi, tako da je to način da se, praktično, bavite špekulacijama na stambenom tržištu.

Za neke Amerikance, posjedovanje velike kuće je statusni simbol, fizički dokaz da su uspjeli u životu.

Klasični primjer velike kuće u predgrađu je već decenijama veoma moćan simbol", kaže istoričar arhitekture Vilijam Ričards. "Ljudi ponekad žele da određene sobe imaju specifičnu namjenu - da imaju veliko predsoblje na ulazu u kuću sa mjestom za cipele i kapute, posebne spavaće sobe za svako dijete i goste, poseban vešeraj."

A prostrane kuće se danas mogu lakše kupiti nego nekada. "U dizajnu i izgradnji postoji veća efikasnost iz raznih razloga, zbog čega je danas manje skupo sagraditi veliku kuću", kaže Ričards.

Ali da li velike kuće čine ljude srećnijim? Ne - prema nedavnom post-doktorskom istraživanju koje je obavio Klement Bele, profesor pri Evropskoj školi biznisa INSEAD.

“Iako su porodične kuće sve luksuznije od 1980, zadovoljstvo kućevlasnika je ostalo na istom nivou u američkim predgrađima", napisao je Bele.

Ljudi koji žive u većim kućama su, međutim, zadovoljniji svojom imovinom ali to zadovoljstvo opada kad se u blizini sagrade još veće kuće.

Trump: Saslušanja o opozivu su "sramotna"

Predsjednik Donald Trump pred novinarima na Južnom travnjaku Bijele kuće u Vašingtonu, 8. novembra 2019.

Predsjednik SAD Donald Trump ponovo je u nedelju napao prošlonedeljna saslušanja o opozivu koja su ciljala njega, nazivajući ih "sramotnim" i prigovarajući da demokrate blokiraju svjedoke koje republikanci žele da saslušaju.

On je rekao da "korumpiran političar" Adam Šif, predsjedavajući Odborom Predstavničkog doma za obavještajne službe, koji predvodi aktivnosti u vezi sa istragom o opozivu, i predsjedavajuća Predstavničkim domom Nensi Pelosi, žele da zvaničnici Bijele kuće svjedoče u "sramotnom lovu na vještice".

Trump je na Tviteru napisao da Šiv "neće da dopusti advokata Bijele kuće, niti će dozvoliti BILO KOGA od svjedoka koje smo zahtjevali". To je, nastavio je, po prvi put u ovom procesu i istoriji Kongresa.

Pod pravilima saslušanja o opozivu, koje je usvojio Predstavnički dom pod kontrolom demokrata, Trumpu će biti dozvoljeno da ima pravnika koji ga predstavlja kad Odbor za pravosuđe zaokruži moguće dokumente o opozivu protiv njega u narednim nedeljama i, ukoliko ga Predstavnički dom u punom sastavu opozove, na suđenju u Senatu u kome većinu imaju republikanci.

Ali, pravila ne zahtjevaju pravno zastupanje Trumpa na saslušanjima pred Komitetom Predstavničkog doma za obavještajne službe koja počinju u srijedu.

Dvojica zvaničnika američkog State Departmenta, Viljem Tejlor i Džordž Kent, spremni su da svjedoče da je Trump tražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da otvori istragu kako bi politički profitirao u trenutku kada je Ukrajini uskratio 391 milion dolara američke vojne pomoći koju je Kijev očajniči želio kao pomoć u borbi protiv proruskih separatista na istoku zemlje.

"Poziv ukrajinskom predsjedniku bio je SAVRŠEN", napisao je Trump na Tviteru. "Pročitajte transkript! NIJE rečeno ništa što na bilo koji način nije u redu. Republikanci, nemojte da vas uhvate u zamku za budale govoreći da nije savršen, već da je za opoziv. Ne, mnogo je jači od toga. NIŠTA LOŠE NIJE URAĐENO!"

Trump je nedeljama negirao da je Zelenskom krajem jula uputio "quid pro quo" (usluga za uslugu) poziv - vojna pomoć u zamjenu za istragu o jednom od njegovih glavnih demokratskih izazivača 2020. godine, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena, rad njegovog sina Hantera za ukrajinsku gasnu kompaniju - i odbacio teorije o ukrajinskoj umiješanosti u izbore u SAD 2016. na kojima je Trump pobijedio.

Trump je odobrio vojnu pomoć Ukrajini u septembru, iako Kijev nije započeo istragu.

Šif je pozvao republikance da dostave spisak svjedoka koje žele da ispituju, ali je odbio svjedočenje dvije najistaknutije ličnosti sa republikanske liste želja: Hantera Bajdena i neimenovanog uzbnjivača koji je isprovocirao napore demokrata za opoziv, iznoseći zabrinutost po pitanju Trumpovog zahtjeva Zelenskom u julu.

Prema američkom zakonu, identiteti uzbunjivača koji dolaze iz unutrašnjih strutura vlasti zaštićeni su od otkrivanja.

Međutim, Trump je zatražio da uzbunjivač bude imenovan i rekao da bi trebalo da mu bude omogućeno da se konfrontira sa osobom koja ga optužuje.

Demokrate su izrazile zabrinutost po pitanju zaštite bezbjednosti uzbunjivača i napomenule da su veliki dio onoga što je on naveo potvrdili vladini zvaničnici koji su čuli Trumpov poziv, ili kojima je bilo naloženo da traže od Ukrajine istragu protiv Bajdenovih. Uz to, u grubom transkriptu Trumpovog razgovora sa Zelenskim, koji je objavila Bijela kuća, citira se Trumpa kako traži "uslugu".

Šif je rekao da bi pozivanje uzbunjivača na svjedočenje bilo "suvišno i nepotrebno".

"Odbor ... neće olakšavati napore predsjednika Trumpa i njegovih saveznika u Kongresu da prijete, zastrašuju i svete se uzbunjivaču koji je hrabro podigao inicijalnu uzbunu", rekao je Šif u pismu lideru republikanaca u Odboru za obaveštajne službe, kongresmenu Devinu Nansu. "...Uzbunjivač ima pravo prema zakonima koje podržava ovaj odbor da ostane anoniman i da bude zaštićen od štete."

Šif je rekao da je nakon nekoliko nedjelja svjedočenja iza zatvorenih vrata njegova istraga "prikupila sve veći broj dokaza - od svjedoka i dokumenata, uključujući i riječi predsjednika u njegovom pozivu od 25. jula - koji ne samo da potvrđuju, već i daleko prevazilaze početne informacije u pritužbi uzbunjivača... U svjetlu predsjednikovih prijetnji, nastup tog pojedinca pred nama samo bi bi dovelo u ozbijan rizik njegovu (uzbunjivačevu) ličnu bezbjednost".

Šif je rekao da javna saslušanja o opozivu "neće služiti kao sredstvo" za ono što je nazvao "lažnom istragom protiv Bajdenovih ili opovrgavanjem zavjera o miješanju u američke izbore 2016, koje je predsjednik Trump pritisnuo na Ukrajinu da sprovede u njegovu ličnu političku korist".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG