Američki učitelji i nastavnici pod sve su većim pritiskom da u svoj nastavni dan uguraju što više standardizirane obuke. Za prirodne znanosti to često znači – manje praktične nastave. Međutim, jedan jedinstveni program u Vermontu – koji provodi prava mala vojska dobrovoljaca – osigurava da učenici u više od stotinu javnih i privatnih osnovnih škola i dalje istražuju tajne prirode.
Kad je u cilju učenja i predstavljanja znanosti na zabavan način, onda Lisi Purcell ništa nije teško, pa ni imitirati glasanje sove. To joj je, uostalom i posao: Lisa Purcell je direktorica Instituta prirode Četiri vjetra. Ovog jutra, ona obučava dobrovoljce iz tri gradića u Vermontu kako će pripremiti radionicu za osnovnoškolce sa sovama kao glavnom temom.
Purcell i nekoliko njezinih kolega osnovalo je Institut prirode Četiri vjetra 2006. po uzoru na isti takav program koji je od sedamdesetih godina prošlog stoljeća vodio Institut za prirodne znanosti savezne države Vermont. Purcell je godinama radila za taj institut kao nastavnica prirodno-znanstvenih predmeta. No, kako je Institut morao fokusirati svoju energiju u gradnju svog novog sjedišta, tako su Purcell i ostali njeni kolege osnovali Četiri vjetra kako bi osigurali nastavak jakih programa nastave prirodnih znanosti.
Gotovo šest godina kasnije, Institut prirode Četiri vjetra ima 1500 dobrovoljaca koji rade u četiri savezne države na sjeveroistoku Sjedinjenih Država, pružajući učenicima sadržaje usklađene s državnim obrazovnim standardima za nastavu prirodnih predmeta. Škole koje žele sudjelovati u programu plate po 3200 dolara, što pokriva osam treninga za dobrovoljce i prateći nastavni materijal.
Lisa Purcell kaže da osoblje vrlo naporno radi da bi materijal bio relevantan: "Znamo da želimo da djeca uče praktički, da sami otkrivaju stvari u vlastitim dvorištima. Veseli nas kad je to nešto kraj čega su prolazili godinama bez da ga zamijete, a sad ih to obraduje. Razmišljamo i o načinima na koje ćemo određeno gradivo učiniti što zanimljivijim. Recimo, što bi trebalo uključiti u lutkarsku igru da bi učenici shvatili životni ciklus ose šišarice."
Kelli Bates, učiteljica u školi Barstow Memorial, u Chittendenu, kaže da je upravo kreativni pristup ono što čini program Četiri vjetra toliko popularnim kod učenika: "Jedne smo godine nešto učili u vezi s drvećem i djeca su glumila pojedine dijelove drveta. Oni koji su bili korijenje ležali su na podu i tragali za hranjivim tvarima. Oni koji su bili grane borili su se za sunčevu svjetlost da im obasja listove. Takav izravan pristup približio im je znanstvene teorije, učinio ih shvatljivijima njihovom uzrastu i zainteresirao ih da saznaju još više."
Što se sova tiče i tu je pristup Lise Purcell – koja ne samo trenira dobrovoljce, nego i sama vodi nastavu – više nego izravan: imitiranje sovinog glasanja tek je početak. Nakon toga, njen prirodoslovni pomladak se baca na proučavanje onoga što sova jede. Kako? Tako da pregledaju neprobavljene kuglice koje sova izbaci nakon što je sve iskoristivo pojela. No, u današnje doba interneta, ni do sovljih se otpadaka ne dolazi traganjem po prirodi nego ih se naruči od specijalizirane online tvrtke. No, kuglice su prave i u njima se vidi što je sovino glavno jelo i što ne može probaviti.
Sedmogodišnje Gracie Stahura i Sophia Husack uzbuđene su svojim nalazom – majušnim koštanim ostacima poljskog miša. Blistavim očima jedna drugoj govore kako će od sada gledati pod drveće ne bi li i same našle takve kuglice. Lisa Purcell ih gleda i zadovoljstvo joj se čita u očima: njezini su učenici uzbuđeni vlastitim znanstvenim otkrićima. Dakle, misija je izvršena!