U vrijeme kada mnogi mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu i iza sebe ostavljaju svoje običaje i tradiciju, tridesetogodišnja Holanđanka Efie Derksen snimila je dokumentarni film naziva „My borrowed Heritage“ o bogatom kulturnom naslijeđu zemalja bivše Jugoslavije, posebno Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za Glas Amerike ističe da želi cijelom svijetu da pokaže prekrasne običaje, tradicionalne igre, pjesme i instrumente iz ovih krajeva, ali da sve to na neki način i sačuva od zaborava.
Efie je odrasla uz majku koja se bavila folklorom i oca koji je svirao harmoniku. Iako su oboje rođeni Holanđani cijeli život dijelili su ljubav prema tradicionalnoj muzici, pjesmama i igrama sa Balkana.
„Tu ljubav su prenijeli na sestru i mene. Iako nemam korijene na ovom području to je dio mog života. U našoj kući su se uvijek mogle čuti pjesme sa Balkana. Slušali smo ih čak i tokom vožnje u automobilu“, priča kroz smijeh Efie Derksen.
Ona, ipak, ističe da nije riječ samo o nostalgiji iz djetinjstva, nego o posebnom osjećaju koji u njoj izaziva ova tradicionalna muzika, a koji se teško može opisati riječima.
„Kada igram tradicionalne balkanske plesove oni pokreću cijelo moje tijelo i dušu na jedan poseban način. Oduševljena sam i bogatim starim narodnim nošnjama. Zamislite koliko je truda uloženo da se ručno urade svi ti prekrasni detalji“, kaže ona.
Iako je odrasla uz kulturno naslijeđe balkanskih naroda, Efie je prvi put na prostore bivše Jugoslavije došla tek 2013. godine. Sa grupom Holanđana pohađala je kurs tradicionalnih plesova u Raškoj na jugozapadu Srbije.
„To je bilo predivno iskustvo za mene. Kao da je moj unutrašnji svijet uspostavio prvu pravu vezu sa zemljom iz koje dolazi ovaj bogati folklor“, priča Efie.
Nakon tog iskustva putovala je na različite festivale tradicionalne igre kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. U proljeće 2017. godine posjetila je KUD „Veselin Masleša“ u Banjaluci i odlučila da u ovom gradu ostane nekoliko mjeseci kako bi bila dio ansambla.
„Moj profesor Guus van Kan iz Holandije plesao je sa 'Maslešom' prije 30 godina, tako da sam krenula njegovim stopama. Tokom tih par mjeseci sam mnogo naučila i nastupala sam sa glavnim ansamblom i veteranima na pozorišnoj sceni. Članovi 'Masleše' su postali moja familija i nakon toga sam se nekoliko puta vraćala u Banjaluku kako bih mogla da igram i pjevam sa njima“, priča Efie.
Tokom boravka u Banjaluci najviše su joj se dopale podgrmečke pjesme i plesovi, koje je kasnije prezentovala i u svojoj zemlji.
“Članovi 'Masleše' su tada postavili autentične koreografije iz ove regije na scenu i srećna sam što sam bila dio toga. Tekstove pjesama sam ponijela u Holandiju i naučila sam nekoliko prijateljica da ih pjevaju. Zamislite kako nevjerovatno zvuči kada ove pjesme izvode Holanđanke pred holandskom publikom", priča ona.
Kako kaže, posebno je oduševljava gostoprimstvo i ljubav koju je doživjela od ljudi u Bosni i Hercegovini.
„Zaista su topli i osjećam se lijepo kada sam s njima u društvu. Žele sve da vam pokažu i ispričaju. Veoma su ponosni kada ste zainteresovani za njihovu tradiciju i običaje“, kaže ona ističući da ima osjećaj da ljudi u BiH, za razliku od Holanđana, više žive u trenutku.
„U Holandiji je sve organizovano, imamo mnogo više pravila i mislim da su ljudi više posvećeni tome. Znam da situacija na Balkanu nije najbolja, ali možda baš zbog toga ljudi više znaju da cijene ono što je zaista važno: porodicu, prijatelje, ljubav, muziku, ples, tradicionalne nošnje, običaje i domaću hranu“, objašnjava ona.
Sve to bio je motiv da svoja balkanska iskustva pretoči u dokumentarni film „My borrowedHeritage“. Željela je da nauči sve o balkanskom kulturnom naslijeđu, ali, kako kaže, što je više razgovarala sa ljudima na ovom području, više je osjećala njihovu tugu.
„Zabrinuti su za budućnost njihovog folklora. Mladi odlaze u veće gradove ili u inostranstvo i više niko ne želi da živi u seoskim područjima i čuva tradiciju. Uz sve to mnogi stari ljudi su sahranjeni u svojim narodnim nošnjama čime su one zauvijek izgubljene“, objašnjava Efie koja ističe da se pored toga folklor stalno mijenja i da se postavlja pitanje šta će u budućnosti zapravo biti autentični folklor.
„Ovo mogu da uporedim i sa Holandijom, jer naš autentični folklor više skoro i da ne postoji, uglavnom samo za turiste. Tako sam i počela istraživanje. Željela sam da sve što trenutno postoji snimim kamerom, jer ću na taj način sačuvati dio toga, dok ne bude suviše kasno. Neophodno je i da se bivša Jugoslavija prikaže na ovaj lijep način, kroz bogatstvo kulturnih običaja, jer je u svijetu poznata uglavnom po tužnim pričama o ratu“, kaže ona.
Efie je uspjela da pronađe mnogo više nego što je uopšte mogla da zamisli. U filmu su prikazani prekrasni predjeli, razgovori sa interesantnim ljudima, sačuvane tradicionalne nošnje, pjesme, igre i instrumenti.
Sve to publika u BiH i Holandiji trebala je da vidi ovog ljeta, međutim, zbog pandemija korona virusa premijera filma moraće da sačeka neko bolje vrijeme. Za Efie je dobra stvar što će sada uložiti još više vremena, energije i ljubavi da polako pregleda i dovrši film prije prikazivanja, jer on, kako naglašava, to i zaslužuje.
„Ne mogu da putujem u Banjaluku kako bih organizovala kompletan događaj, a i kada bih mogla nemoguće je okupiti toliko ljudi u pozorištu“, objašnjava ona i dodaje da sa nestrpljenjem očekuje dan kada će ponovo posjetiti Banjaluku.
„Želim da ponovo igram sa svojim prijateljima iz 'Masleše', da zajedno uživamo u baštama na obali Vrbasa i jedemo domaću hranu. Sada se moramo paziti i biti strpljivi, ali mnogo mi nedostaju i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti“, kaže Efie.
