Umjetnost i kultura često mogu biti učinkovito sredstvo globalne diplomacije. One mogu premostiti političke i ekonomske različitosti i razgaliti ljude širom svijeta. Jedan od najuspješnijih američkih napora javne diplomacije krajem 20.-og stoljeća bio je program poznat kao “Jazz Ambassadors,” Ambasadori jazza, a glazba i je i danas važan dio nastojanja Sjedinjenih Država da se putem kulture približi svijetu. Jedna nova izložba u Washingtonu proslavlja važnu prekretnicu u glazbenoj diplomaciji.
Za Hladnog rata, jazz je bio snažan instrument američke kulturne diplomacije. Preobrazio je odnose između velesila i pomogao oblikovati sliku demokracije u svijetu, posebno za one koji su živjeli pod sovjetskim komunističkim režimom te za narode Istočne Europe. Program pod pokroviteljstvom američke vlade slao je “ambasadore jazza” po cijelom svijetu. Među njima su bili poznati glazbenici poput Louisa Armstronga, Dizzyija Gillespieja, Bennyja Goodmana, Dukea Ellingtona i Davea Brubecka. U vremenu od pedesetih do sedamdesetih, obišli su preko 35 zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, Istočne Europe, Srednjeg istoka, Afrike i Azije.
Njihova je glazba dramatično utjecala na percepciju Sjedinjenih Država u svijetu tako što je promicala pozitivnu sliku Amerike i smanjivala napetosti među zemljama za vrijeme Hladnog rata. "Tada nitko nije putovao. Tko bi se 1956. godine ukrcao na avion za Burmu ili Tajland? To se nije događalo. Te su lokacije za većinu ljudi bile vrlo egzotične. Zbog toga su ambasadori jazza bili jako popularni i pozdravljeni kao američki glazbeni diplomati. Njihova ostavština još je uvijek dragocjena" - kaže Curtis Sandberg, zamjenik direktora Centra Meridian International u Washingtonu i kustos izložbe pod naslovom “Jam Session".
Ova će izložba, čiji je pokrovitelj američko Državno tajništvo, putovati oko svijeta tijekom sljedeće tri godine. Sastoji se od 100 fotografija iz 22 godine programa Ambasadori jazza. "Ti su dečki bili nevjerojatni. Prkosili su opasnostima i bolestima. Nisu to bile nimalo lake turneje. Često bi izbivali do tri mjeseca i to pod vrlo napornim uvjetima. Bili su pravi junaci" - kaže Curtis Sandberg.
Naslijeđe izvornih Ambasadora jazza živi kroz današnji program Državnog tajništva pod nazivom “Rhythm Road,” Cesta ritmova, koji ujedinjuje različite glazbene žanrove – od jazza i bluesa do Cajuna i hip-hopa. Misija tog programa je podijeliti s drugima jedinstveni američki doprinos svijetu glazbe i promicati razumijevanje među kulturama.
Maura Pally, visoka dužnosnica pri Uredu Državnog tajništva za obrazovanje i kulturu, kaže da je kulturna diplomacija izrazito važna u svijetu i danas: "Kulturna diplomacija nam pruža jedinstveni način povezivanja s ljudima s kojima se inače ne bi povezali. Umjetnost, pogotovo glazba, premošćuje vjerske razlike na samo njoj svojstven način."
Kako glazba ostaje važnim segmentom američke diplomacije, na jazz sceni pojavila se najnovija generacija glazbenika. Devetogodišnji Geoffrey Gallante počeo je svirati kad mu je bilo pet godina. Svirao je s Orkestrom Dukea Ellingtona i najmlađi je jazz instrumentalist koji je ikada nastupio u washingtonskom Centru za scenske umjetnosti Kennedy te u Bijeloj kući. "Svirao sam s osobnim klavijaturistom američkog predsjednika. Nisam nastupio za samog predsjednika Busha jer mislim da je tada bio na putu u Iraku. Taj tip glazbe je stvarno ‘cool’ i želio bih ga i dalje svirati" - kaže Geoffrey Gallante.
Ova nova generacija jazz umjetnika nastavit će nositi baklju međusobnog razumijevanja u svijetu – koju je naslijedila od Ambasadora jazza.