Američko-britanski novinar i autor Christopher Hitchens vjerojatno je jedan od najkontroverznijih osoba na svjetskoj medijskoj sceni. Jedan njegov kolega nedavno je napisao kako Hitchens neće mirovati sve dok sa svakim stanovnikom našeg planeta ne bude imao bar jedno pitanje o kojem se ne slaže. Njegova podrška ratu u Iraku ili napadi na Majku Terezu samo su dio stavova koji su mu priskrbili reputaciju "vječitog kontraša". Upravo je objavio memoare koji izgleda nisu ništa manje polemični. Naslov knjige Hitch-22: sjećanje.
Knjiga sjećanja Christophera Hitchensa mogla bi se podijeliti u tri sloja – književni, osobni i politički. Neki dijelovi Hitcha-22 čitaju se poput političkog trilera, drugi pak na vrlo privatan način opisuju događaje koji su utjecali na njegov život, dok treći registriraju njegovo komuniciranje s mnogim poznatim osobama u politici i medijima. Nedavno je u razgovoru za američki Nacionalni javni radio opisao jednu od takvih anegdota kad se upoznao s bivšom konzervativnom britanskom premijerkom Margaret Tatcher, nakon što je o njoj napisao da, unatoč uvriježenom mišljenju, ima određenu karizmu vrlo seksualne prirode.
"U svakom slučaju izgleda da je znala tko sam kad su me predstavili i počela je na neki način koketirati. Potom je došlo do svađe o Zimbabveu, koju sam ja izazvao. Da bih priznao njen argument, malo sam se naklonio. A ona je rekla – još uvijek čujem njene riječi - "Ne, naklonite se niže". Napustila me sva snaga, poklonio sam se niže i potom uspravio. Ona je rekla "Ne, ne, puno niže". Dakle, opet sam se zatekao kako se saginjem. Postoje svjedoci tog događaja, kako sam napisao u knjizi. Ona je za to vrijeme smotala neki parlamentarni dokument u cijev. To se dogodilo na prijemu gdje smo se sreli u Gornjem domu Parlamenta, prišla mi je i udarila me s papirom po stražnjici. I dok sam se nekako ponovno uspravio, ona je odlazila njišući bokovima – kunem se – i osvrnula se natrag i rekla "Zločesti dečko". I kad sam se vraćao u svoj stan preko Westminstarskog mosta mislio sam kako ta žena ima nešto u sebi i kako je nevjerojatno da ljudi to ne vide."
U vrijeme kad je bivši američki predsjednik Bill Clinton studirao na britanskom Sveučilištu Oxford, tamo se nalazio i Christopher Hitchens. U knjizi opisuje kako je bivši američki predsjednik bio alergičan na duhanski dim i kako je ona danas glasovita izjava da je Clinton pušio marihuanu, ali "da nije uvlačio dim" najvjerojatnije točna. Međutim, kaže da je Bill Clinton imao afinitet prema kolačićima s tijestom u koje je bila umiješena marihuana.
U svojim sjećanjima autor ide i dalje – u jednom dijelu čak sugerira da je bivši američki predsjednik prijavljivao njega i njegove prijatelje CIA-i zbog protivljenja ratu u Vijetnamu. Među događajima koje opisuje u svojim memoarima jest i trenutak kad je skoro bio ubijen u Sarajevu, te osjećaja koje je taj incident izazvao u njemu. Opisuje i druge prijelomne trenutke kao što su tragična smrt majke i odluka da 2007. godine postane američki državljanin. U jednom nedavnom interviewu Hitchens je rekao kako ispočetka nije želio pisati memoare, ali ga je jedan bizarni splet okolnosti na to naveo.
"Pa mogu reći kad su me prvi put tražili da napišem knjigu sjećanja, nisam bio skroz siguran da to želim učiniti. A onda sam ušao u šezdesetu godinu što je bio puno ozbiljniji trenutak negoli sam to mislio da će biti. I nekako u to vrijeme imao sam priliku također čitati o svojoj smrti i to zahvaljujući pogrešci koja je učinjena u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu, gdje se nalazila moja fotografija u čijem se potpisu o meni govorilo kao o pokojnom Christopheru Hitchensu. I moram vam nešto priznati: ništa ne zaokuplja misli više od toga kao kad o sebi čitate u prošlom vremenu."
Naslov knjige Hitch-22 parafrazira naslov kultnog romana apsurda Josepha Hellera iz šezdesetih godina Catch-22 – Kvaka 22. Hitch-22: sjećanje Christophera Hitchensa objavila je izdavačka kuća Twelve.
