Koliko nam je poznato, nitko još nije rangirao zemlje u svijetu po njihovom stupnju grljenja. No, kad bi takva ljestvica postojala, pretpostavlja se da Sjedinjene Države ne bi ušle među prvi deset. Brojne su studije, naime, pokazale da se Amerikanci općenito klone ležernih fizičkih kontakata, čak i kad se, recimo, slučajno dotaknu, a kamoli da zagrle nekog koga jedva poznaju. Pitamo se da li bi nas netko mogao tužiti ako ga zagrlimo… Zbog toga tražimo dopuštenje.
Pa ipak, široki, spontani zagrljaj smatra se terapeutskim činom koji smanjuje stres i depresiju te usrećuje obje osobe koje se u njemu nađu. Osim toga, na zagrljaj se ne plaća porez. On ni ne zagađuje okoliš. A niti ne deblja. Jedan autoritet na polju grljenja inzistira da zagrljaji pomažu imunom sistemu, navodno zbog toga što na radostan način šire klice. Jedan pak čovjek pruža VIRTUALNE zagrljaje svakome tko mu pošalje poruku preko interneta.
A jedan web sajt inzistira na tome da su nam potrebna četiri zagrljaja dnevno da bi preživjeli, osam za održivost, i dvanaest za rast! O ovom fenomenu napisana je i knjiga, Umjetnost grljenja. Ona obrađuje vrste i načine grljenja: koliko moraju biti dugi, koliko blizu…S obzirom na očitu potrebu Amerikanaca za takvim uputama, ne bi nas začudilo da do sada nije izdana i knjiga - Zagrljaji za glupane, iz serije “…for Dummies.”
Pored poznatog ‘medvjeđeg zagrljaja,’ tu je i grupni zagrljaj, zagrljaj obraz-uz-obraz, i jedan nazvan ‘zagrljaj u obliku slova A.’ To je usiljen zagrljaj s pristojne razdaljine – onaj u kojem se naglo nagnete naprijed, s ciljem da fizički kontakt smanjite na minimum. On je savršen za, recimo, vašeg šefa ili daljnjeg rođaka.
Po nekima, bilo kakav zagrljaj bolji je od nikakvog. Podsjetimo se samo riječi autora H. Jacskona Browna Juniora. On je, naime, jednom podsjetio Amerikance koji se ustručavaju drugoga obdariti zagrljajem da, “bez obzira kako čvrsto zagrlili svoj novac, on vam vaš zagrljaj nikad ne uzvrati.”