Kupovna moć građana u Bosni i Hercegovini iz dana u dan opada. Najniža penzija je oko 160 eura, a prosječna plata nešto malo veća od 400. U takvoj situaciji, najveći broj ljudi u samoposlugama ili na pijacama, primjerice, više ne kupuje na kilogram, već na gram.
Tome svjedoče i Ružica Mišić i Zoran Cvijanović, koji na pijaci u Doboju prodaju voće i povrće.
"Svijet ne radi, sve je malo skupo za naša primanja, koliko su radnici iskorišteni, rade po 13 ili 14 sati za neku malu platu. Ne može sebi priuštiti ni dadžbine da plati. Vjerujte, ima ljudi koji kupuju po jednu mrkvu, jednu glavicu luka, jednu papriku", pojašnjava Ružica.
"Svega ima samo nema naroda i nema para. Dok se plate obaveze, borimo se da isplivamo", kaže Zoran.
Za preživjeti mjesec dana sa prosječnim bh. primanjima ili minimalnim penzijama i čarobni štapić nije od pomoći. Penzionerka Milena Đurić i radnik Šefik Mušinović o tome kažu:
"Ostane mi 50 maraka, od desetog do desetog u mjesecu. Željna sam svega", navodi Milena.
"Imam platu 800 maraka. Od toga, dok platiš hranu i prevoz, šta ti ostane - od toga živiš", kaže Mušinović.
Ekonomskih reformi nema, a 23 godine nakon rata vlasti se i dalje bave nacionalnim pitanjima, umjesto onim od kojih bi ovdašnji svijet trebao da živi.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić kaže kako je cjelokupna ekonomska situacija u zemlji rezultat neznanja, a da su posljedice toga velike, zbog čega najviše trpe građani.
"Pogledajte programe stranaka. To je sve licitiranje deset mera, pet mera, šest ciljeva, a nigde kako i na koji način će neko napraviti inventuru u ovoj državi, pa reći - evo ovo nam je stanje, daj da vidimo kako ćemo dalje. Zbog svega toga je sve veće raslojavanje između onih koji imaju, i koji su zaseli na takve pozicije da mogu da imaju, i onih koji nemaju i ostaju u trajnom siromaštvu bez nade da prekorače taj prag siromaštva i mogu da pokriju svoje mesečne troškove", ocjenjuje Cenić.
Zbog katastrofalne ekonomske situacije sve veći broj ljudi odlazi van bh. granica. Prema posljednjim podacima Unije za održivi povratak BiH (nevladine organizacije sa specijalnim konsultativnim statusom pri Ekonomskom i socijalnom savjetu UN), samo u prvih šest mjeseci ove godine je otišlo 18.000 osoba, i to ne samo mladih, već i kompletne porodice, koje "trbuhom za kruhom", život dostojan čovjeka, pokušavaju naći u zemljama na zapadu Evrope.
Prema riječima ekonomskog analitičara Damira Miljevića, ostaju oni koji su ostavljeni na milost i nemilost sadašnjim ekonomskim politikama.
"A te ekonomske politike uglavnom se svode na stalno povećanje javne potrošnje, odnosno prelijevanje sredstava od građana i privrede prema budžetima, i sa druge strane, nikakvih ozbiljnih poticaja za ekonomiju nema, tako da niti nam dolaze inostrani investitori, niti su domaći privrednici spremni da nešto investiraju. Prema tome, situacija je jako loša, a nema ni naznaka da će se nešto ozbiljno raditi u tom pravcu", navodi Miljević.
U oktobru ove godine biće održani opšti izbori, a da ovdašnji građani još uvijek nisu čuli da političke stranke nude ekonomske i socijalne programe. Umjesto toga i dalje je sve prepuno izjava u kojem se 'brane' nacionalni interesi naroda, i na osnovu kojih ovdašnje stranke misle da i dalje mogu dobiti glasove birača.
No, oni, kako vjeruje analitičar Damir Miljević, imaju izbor, kao i ekonomija Bosne i Hercegovine, ukoliko bi se ispunilo nekoliko uslova.
"Oni koji ostaju ovdje imaju priliku da na opštim izborima nešto promijene. Nije nikakvo vrijeme za depresiju, jer mi smo sebi uzeli izgovor da se ništa ne može uraditi. Može se jako puno uraditi u vrlo kratkom vremenu pod tri uslova - jedan je obračun sa kriminalom i korupcijom, drugi je vladavina prava i treći je stvarno posvećivanje ekonomskim i socijalnim reformama", zaključuje Miljević.
