Tih se dana, kako kaže, sa ograničenom logistikom i nedostatkom osoblja, borio sa vatrom na više lokacija u gradu. Dojavljeno je da je zapaljena i gradska Vijećnica.
Cacan koji se rodio i odrastao u neposrednoj blizini Vijećnice, vjeruje da se ona mogla spasiti da nije bilo otežavajućih okolnosti.
„Mi smo čak i lokalizovali požar, ali smo u posljednjim trenucima ostali bez vode. Vijećnica je tada bila spašena, ali su je onda dodatno granatirali, mi bez vode, a ljudi umorni. Na kraju je došlo do urušavanja unutrašnjosti. Zbog vlastite bezbjednosti smo se povukli da bi spasili ovo što se još dalo spasiti“, prisjeća se Cacan.
U noći 25. augusta 1992. godine, tadašnja JNA i Vojska Republike Srpske (VRS), kontinuiranim granatiranjem sa položaja oko grada, okomila se na sarajevsku Vijećnicu.
Sa plamenom su se tu noć borili vatrogasci, građani i uposlenici Nacionalne univerzitetske biblioteke (NUB) koja je decenijama bila smještena u toj zgradi.
Procjenjuje se da je vatra uništila više od dva miliona knjiga od čega je veliki dio literarutre koja svjedoči o bosanksohercegovačkoj historiji. Ali, kolika je zaista vrijednost u pitanju, gotovo je nemoguće procijeniti.
Za ministra civilnih poslova BiH, Adila Osmanovića, 25. august je jedan od najtužnijih dana iz nedavne prošlosti koji se ne smije izbrisati iz pamćenja.
„Moramo se stalno vraćati ovom tragičnom događaju, najeklatantnijem primjeru kulturocida u Evropi na kraju 20. stoljeća, i upravo takvim primjerom mlade generacije učiti šta se sve može desiti kada poremećeni ljudski umovi, lišeni svih moralnih vrijednosti dobiju moć da ruše, pale, razaraju u ime mračnih ideologija“, napominje ministar.
Obnova Vijećnice trajala je više od deset godina, a za njenu rekonstrukciju je utrošeno blizu 25 miliona konvertibilnih maraka (KM). U svoj svojoj raskoši i neiskorištenom prostoru, Vijećnica danas nije dom Nacionalnoj univerzitetskoj biblioteci BiH (NUB).
Direktor biblioteke, Ismet Ovčina, koji se godinama bori da se ona vrati u svoju staru zgradu, kaže da NUB, bez obzira na neriješen pravni status i sa desetak posto spašenog knjižnog fonda, ipak radi dobro.
„U 72 godine postojanja, NUB je preživjela granatiranje, paljenje, nehumane uslove rada, smanjen broj uposlenika, neredovna primanja. Biblioteka je opstala i radi za dobrobit svojih korisnika, kulturne i akademske zajednice BiH i vrlo smo ponosni na to“, kaže Ovčina.
I Ministar Osmanović smatra da je Nacionalnoj biblioteci mjesto u Vijećnici.
„Mišljenja sam da onaj dio nacionalnog blaga kojeg čuva NUB, bude smješten u prostorije Vijećnice. Biblioteka Narodne Republike BiH je bila smještena ovdje i to je jasan pokazatelj da je ovo hram znanja i kulture u BiH“, navodi Osmanović.
Sarajevska glumica Jasna Diklić, koja je biblioteci donirala knjige svoga muža, kaže da je njegova želja bila da se te vrijedne knjige nađu u Nacionalnoj biblioteci, sa pretpostavkom da će ona ponovo biti smještena u Vijećnicu.
„Rodila se ponovo jedna ljepota koja je iz pepela, kao feniks, izrasla u nešto što bi trebalo da traje jer ne znam ko bi ponovo mogao da je ranjava i uništava onako kao 1992. godine“, kaže Diklić.
Tada mladi vatrogasac, a danas rukovodilac spasilačko-vatrogasne službe aerodroma u Sarajevu, Kemal Cacan, od njenog paljenja 1992. godine pa do danas nije ušao u sarajevsku Vijećnicu.
„Vidim da je Vijećnica mnogo ljepša jer sam je vidio u nekom mračnom okruženju punog dima i vatre. Ponosan sam što se grad sjetio da ipak postoji vatrogasna brigada koja je ovdje dala nemjerljiv doprinos u pokušaju da se spasi Vijećnica“, poručuje Cacan.
