Ekipa Glasa Amerike obišla je južni deo Texasa gdje je razgovarala sa aktivistima koji traže okončanje kontroverzne prakse, kao i sa migrantima koji su bili dovoljno sretni da ostanu zajedno.
Političko natezanje u Washingtonu svelo se na traumu širom doline rijeke Rio Grande, gdje je ogroman broj roditelja pritvoren zbog ilegalnog prelaska granice i razdvojen od svoje djece. Predsjednik Donald Trump ističe da postoje samo dvije opcije.
“Ili možemo da pustimo sve porodice ilegalnih imigranata i djecu koja se pojave na granici iz Centralne Amerike ili da uhapsimo odrasle zbog federalnog krivičnog djela – ilegalnog ulaska u zemlju. To su jedine dvije opcije: potpuno otvorene granice ili krivično gonjenje zbog kršenja zakona.”
Zbog politike “nulte tolerancije” Trumpove administracije, svako ko ilegalno prelazi granicu rizikuje da bude pritvoren, uključujući azilante i roditelje maloljetnika. Pošto djeca ne mogu da budu u pritvornim centrima, ona se odvajaju od roditelja, bez riječi o tome kada i kako mogu ponovo da se sa njima ujedine. Pa ipak, migrantske porodice i dalje preuzimaju taj rizik.
U razgovoru sa migrantskim porodicama u McAllenu u Texasu postoji zajednička spona među njihovim pričama. Bez obzira koliko su užasavajuće okolnosti, alternativa je – kažu oni – gora.
“Ovaj mladić me je rasplakao. Suze mi teku jer je rekao da su došli ovdje jer su bande htjele njegovu kćerku da primoraju na prostituciju. Zakucali su na njegova vrata”, kaže Luis Guerreo, volonter Katoličkih humanitarnih organizacija.
“Majku, čije dijete pati, ništa neće spriječiti da spasi svog sina. Nije važno šta ovdje radimo, nažalost djeca pate da bi se majke spriječile da dođu. Ako njen sin pati, to je ogroman rizik, ali one će svejedno spasiti svoju djecu ako mogu”, kaže Norma Pimentel, izvršna direktorica Katoličkih humanitarnih organizacija.
Roditelji koji su osumnjičeni za ilegalni ulazak u zemlju se registruju i potom šalju u pritvorni centar, dok su njihova djeca odvajaju i šalju u zasebne federalne objekte. Advokat Michaell Avenatti opisuje razgovore sa nekim od tih majki.
“Svaka majka kojoj je dijete oduzeto, kaže da su ih lagali kada su to uradili. Niko iz imigracione i carinske službe, niti bilo ko drugi, nije rekao majkama šta se zbilja dešava, što znači da su im uzimali djecu koju nisu vidjeli danima, nedjeljama, mjesecima.”
Sestra Norma Pimental naziva porodice koje su ušle u Sjedinjene Države ilegalno, ali nisu razdvojene,“sretnicima”- jer šefovi Pogranične patrole imaju diskreciono pravo, nekada čisto zbog velikog broja ljudi u pritvornim centrima, da dozvole nekim porodicama da dokažu da postoji opravdani strah od povratka i da zatraže azil. Međutim, čak i porodice koje nisu razdvojene strahuju zbog iskustva drugih.
“Čula sam brojne žene kako kažu da je mlada žena navodno izvedena pred sud i da su je doveli ovdje na 36 sati, ali je nisu odveli tamo gdje su rekli da će je odvesti… već u zatvor, a kada je stigla njen sin više nije bio tu”, kaže Lucija, imigrantkinja iz Gvatemale.
