Jedan od provokativnijih geopolitičara današnjice u Sjedinjenim Državama je George Friedman, osnivatelj i glavni direktor organizacije za političko-ekonomska predviđanja Stratfor, sa sjedištem u Austinu, u saveznoj državi Teksas. U svojoj novoj knjizi, George Friedman osvrće se na desetljeće koje dolazi, i navodi da će američki predsjednički položaj biti ključan faktor u određivanju tijeka stvari u Sjedinjenim Državama.
U svojoj posljednjoj knjizi, objavljenoj prije dvije godine, George Friedman obradio je sljedećih 100 godina i izradio obrise uspona i padova različitih zemalja. U svom novom djelu, naslovljenom The Next Decade, “Sljedeće desetljeće,” on je više usredotočen na skorije probleme. Kaže da će tijek događaja vrlo vjerojatno ovisiti o vodstvu onoga tko će biti na predsjedničkom položaju u Sjedinjenim Državama.
Friedman kaže da bi vodstvo potrebno zemlji trebalo biti temeljeno na idealizmu, kao i na snažnom razumijevanju američke uloge u svijetu kao jedine supersile. On Sjedinjene Države uspoređuje s drevnim Rimom, čija je republika doživjela propast uslijed širenja carstva. Friedman kaže da bi se većina Amerikanaca radije usredotočila na domaće probleme i pustila svijet na miru, no dodaje da je za to prekasno:
"Čini se da je svijet postao jedan velik - i nezahvalan - teret. Postoji osjećaj da možemo zadržati sve što trenutno imamo bez da se uključimo u svjetska događanja, ali problem je u tome što je takvo povlačenje nemoguće."
Ovih se dana puno govori o usponu Kine, zemlje koja u rukama ima veliki dio američkog duga. Međutim, Friedman odbacuje ideju da će Kina uskoro zamijeniti Sjedinjene Države kao najmoćnija zemlja svijeta.
"Prisjetimo se da nam Kinezi drage volje posuđuju novac, odnosno – da budem precizniji – oni će radije ulagati u američke kratkoročne državne obveznice, sa skoro nikakvim kamatama, nego u samu Kinu. Kina je vrlo nestabilna zemlja."
George Friedman kaže da veliki postotak brojnog kineskog stanovništva živi u siromaštvu te tvrdi da će ovu ogromnu azijsku naciju u godinama koje dolaze progutati domaća kriza. Friedmanov pogled na američku povijest možda se neće svidjeti mnogim povjesničarima.
U knjizi “Sljedeće desetljeće” on kaže da su najbolje vodstvo pokazali predsjednici koji bi ponekad prekršili američki Ustav. On također tvrdi da iskrenost nije uvijek najbolji način vodstva. To ilustrira na primjerima Abrahama Lincolna, Franklina Roosevelta i Ronalda Reagana, trojice američkih predsjednika koji su bili uspješni koristeći se pragmatičnim, no često okrutnim tehnikama ocrtanim u djelu talijanskog renesansnog autora Niccola Machiavellija:
"Makijavelski predsjednik je onaj koji u srži ima moralnu namjeru i u potpunosti razumije da je puno lakše govoriti o moralu nego prakticirati moć u potrazi za moralom. Svaki od njih mogao je, da tako kažem, podragati tigra i preživjeti. Oni su bili izvrsni predsjednici, no ne može se za nijednog reći da je bio iskren i otvoren, niti da je uvijek postupao u okvirima zakona."
Dok neki kritičari propituju određene aspekte Friedmanove analize, njegovu će knjigu sigurno rado pročitati i proučavati stručnjaci za vanjsku politiku i drugi koji se oslanjaju na Friedmana i njegov tim u Stratforu za pružanje smjernica u današnjem nesigurnom svijetu.
