Linkovi

General Mladić: Lik i zlodjelo


General Mladić: Lik i zlodjelo
General Mladić: Lik i zlodjelo

Dejtonski sporazum kojim je okončan rat u BiH potpisan je krajem 1995. godine. General Mladić je u oktobru naredne godine razriješen dužnosti zapovjednika Vojske Republike Srpske, a zatim penzioniran ukazom tadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić.

Kao komandant vojske bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini, general Ratko Mladić je odgovoran za najveći zločin u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata – genocid nad hiljadama bosnjačkih civila u Srebrenici, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda.

Mladić se takođe tereti za trogodišnje bombardiranje Sarajeva, od sredine 1992. do sredine 1995. godine. To je bila najduža opsada nekog grada u povijesti modernog ratovanja. Gotovo svakog dana tokom tokom tog perioda, stanovnici Sarajeva bili su meta vojske bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića.

Ratko Mladić je rođen u selu Božinovići kod Kalinovika 12. marta 1943. Odrastao je u Titovoj Jugoslaviji i pohađao vojnu akademiju u Beogradu, gdje je „dogurao“ do pukovničkog čina.

Daniel Serwer iz američkog Instituta za mir, ne dvoji da je Mladić osramotio svoj oficirski čin.

“Sa teškoćom izgovaram oficirski čin ispred njegovog imena jer su njegove akcije bile neprofesionalne i apsolutno ubilačke.“

Na početku rata na prostoru nekadašnje Jugoslavije Mladić je prekomandovan u Knin, gdje je zapovijedao Kninskim korpusom.

Godinu dana kasnije, 1991, vanredno je unaprijeđen u čin general-pukovnika, a nedugo potom je preuzeo zapovjedništvo nad snagama bosanskih Srba.

Analitičari se slažu u ocjeni da će general Mladić ostati upamćen po napadu na Srebrenicu i genocidu nad Srebreničanima 1995. godine.

Edward Jopseph, ekspert za Balkan podsjeća da su snage pod Mladićevim zapovjedništvom zauzele Srebrenicu, grad u kojem su desetine hiljada bosanskih izbeglica potražile sklonište i dodaje:

"Jula 1995. te snage su zauzele Srebrenicu, bez obzira na to što je grad bio pod zaštitom UN-a. Tamo su bili holandski vojnici i postojala je opcija da se naredi bombardiranje avionima NATO saveza. Međutim, izvedeni su samo neznatni zračni napadi, a holandske snage nisu bile u stanju zaštititi civile. Žene i djeca su većinom protjerani, autobusima odvezeni izvan Srebrenice, dok je više od 7 hiljada starijih i mlađih muškaraca pogubljeno u roku od nekoliko dana.”

Novinar Duško Doder bio je izvan Srebrenice u to vrijeme i prisjeća se da je prve informacije o genocidu čuo od starije žene koja se izvukla iz grada:

“Dok sam je vozio pričala mi je da su skupljali hiljade ljude na stadionu i da su ih ubijali. Nisam mogao da vjerujem, mislio sam da pretjeruje. U prvim člancima koje sam pisao, navodio sam da je ubijeno na stotine civila, jer nisam mogao da povjerujem da je tako nešto moglo da se dogodi.”

Tužiteljstvo Haškog tribunala je prvu optužnicu protiv Ratka Mladića i lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića podiglo 25. jula 1995. godine, stavljajući im na teret ratne zločine u BiH, uključujući i genocid. Tokom rata u BiH oko 100.000 osoba je izgubilo živote, dok je više od milion ostalo bez krova nad glavom.

Dejtonski sporazum kojim je okončan rat u BiH potpisan je krajem 1995. godine. General Mladić je u oktobru naredne godine razriješen dužnosti zapovjednika Vojske Republike Srpske, a zatim penzioniran ukazom tadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić.

Po prestanku aktivne vojne službe Mladić je dugi niz godina živio u Beogradu, gdje je, kako neki analitičari smatraju, bio pod zaštitom tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Kada je Milošević uhapšen i izručen Haškom tribunalu, Mladićev trag se izgubio.

Edward Joseph smatra da je general Mladić morao imati podršku srbijanske vojske i tajne službe kako bi bio u stanju da se skriva toliko vremena:

“Jasno je da ne možete da se skrivate, pogotovo ako ste toliko upadljivi, a da nemate nekakvu pomoć. Drugo, a mislim da to treba napomenuti, kao bivši vojni zapovjednik, pogotovo general, Mladić je imao veliki broj saradnika i duboku i snažnu podršku među stanovništvom, mnogo jaču nego što je imao Radovan Karadžić.”

Charles Kupchan, analitičar nevladinog Vijeća za spoljnopolitičke odnose smatra da je hapšenje ratnih zločinca prvi korak u procesu pomirenja i jačanja dobrih odnosa među etničkim grupama u regionu, i ističe:

“Ako posmatrate situaciju na duge staze i ako stavite do znanja šta je bitno da se učini kako bi se došlo do pomirenja, ovakva hapšenja i suđenja optuženika za ratne zločine imaju veoma važnu ulogu za svakog pojedinca, jer se time pruža osećaj da je zadovoljena pravda i da će okrivljeni za zločine protiv humanosti odgovarati za svoje postupke.”

Analitičari se slažu da je sa hapšenjem generala Mladića, i ranijim izručenjem Radovana Karadžića Haškom tribunalu, uklonjena velika prepreka koja je do sada Srbiji stajala na putu ka evropskim integracijama.

XS
SM
MD
LG