Dugo najavljivani novi paket ekonomskih i socijalnih reformi – Reformska agenda dva, i kada se usvoji, neće biti provedena ako su njeni nosioci osobe koje su odgovorne za ekonomsku i političku krizu i koji su u stvari i kreirali sve probleme, naglašava Gavran.
RSE: U Izvještaju Svjetske banke, koji je objavljen prije nekoliko dana o ekonomijama Zapadnog Balkana, navodi se da je nastavljen ekonomski rast koji se u BiH za 2018. godinu procjenjuje na tri procenta, dok se do 2020. očekuje rast od 3,4 do 3,9 posto posto. Da li su za vas ovi parametri očekivani i šta oni u suštini govore?
Gavran: Iako sam lično izrazito skeptičan prema prognozi pozitivnog trenda u narednom periodu, jer ne opažam nikakve naznake realizacije odavno obećanih ekonomskih reformi, a isti izvještaj Svjetske banke najavljuje negativan trend globalnih ekonomskih kretanja (čak je i sam podnaslov dokumenta "Darkening Skies" depresivan i nagovještava "tamne oblake"). S obzirom na to da je najuspješniji dio naše ekonomije izvozno orijentisan i da nepovoljna ekonomska kretanja na izvoznim tržištima mogu dovesti u pitanje njegove buduće performanse, jedini osnov za prognozirani rast bi moglo biti najavljeno pokretanje izgradnje infrastrukturnih projekata poput novih dionica autoputa. Ponovno prethodno iskustvo neostvarenih najava dovodi u pitanje ovakva očekivanja, a ni blago povećanje vrijednosti stranih ulaganja u devet mjeseci 2018. godine ne mijenja ovu sliku, jer se najveći dio odnosi na reinvestiranje dobiti i povećanja kapitala postojećih ulagača, a ne na dolazak novih.
U svakom slučaju, ako se ovakve prognoze ipak ostvare, potrebno je pojasniti da su i takve stope rasta daleko niže od potrebnih za održiv ekonomski rast i razvoj bh. ekonomije i nadomještanje višegodišnjeg zaostajanja. Potvrda toga je da isti dokument prognozira više stope rasta npr. i za područje Kosova od oko 4,5%, ali i višestruko više stope rasta za ekonomski izrazito nerazvijene afričke zemlje hroničnog siromaštva i bijede (skoro devet posto za Etiopiju, osam za Ruandu, sedam posto za Tanzaniju...).
RSE: Za vrijeme posjete BiH evropskog komesara za proširenje i politiku susjedstva, Johannesa Hahna 28. marta ove godine, predstavnici 19 političkih partija i pored najave, nisu potpisali izjavu pod nazivom „Pismeno opredjeljenje Bosne i Hercegovine: Na putu prema novoj agendi za socioekonomske reforme". Međutim, ni prethodna reformska agenda za period 2015-2018. godina nije u cijelosti ispunjena. Kako ocjenjujete njeno provođenje?
Gavran: "Uspjeh" tzv. Reformske agende najbolje ilustrira sam tekst ove izjave, jer da je bilo stvarnih ekonomskih reformi i njihovih efekata onda ne bi bilo potrebe za najvećim dijelom njenog teksta. Naime, u izjavi koja je pripremljena a nije potpisana, govori se o iseljavanju građana (naročito mladih), o preslabom privatnom sektoru, o korupciji... Sve to i mnogo više je ova tzv. Reformska agenda trebala već izmijeniti, ali očigledno nije, iako su praktično isti potpisnici i navodni implementatori bili odgovorni i tada i sada. Ne samo što nije bilo obećanog rasterećenja privrede već su naprotiv i ukinute neke olakšice koje su ranije postojale (poput onih za izvoznike u Zakonu porezu na dobit). Vjerovatno najbolji primjer apsurdnosti tzv. reformi je bilo uvođenje katastrofalnih izmjena Zakona o akcizama kojima je drastično povećano opterećenje na promet naftnih derivata, što je automatski dovelo i do povećanja cijena goriva, te dalje cijena prijevoza i još nekih proizvoda. Obećana izgradnja autoputeva nije se ostvarila, a povećani budžetski prihodi nisu iskorišteni za bilo šta produktivno. Ukratko, sve je najvećim dijelom ostalo na deklarativnim obećanjima reformi, a izmjene zakonodavstva su bile uglavnom na štetu privrede i građana kao u navedenim primjerima.
RSE: Šta bi bilo najvažnije za Reformsku agendu 2, kako bi popravila svakodnevni život ljudi?
Gavran: Bilo bi najvažnije unaprijediti uslove poslovanja privrede, što podrazumijeva pored ostalog i smanjenje opterećenja porezima i doprinosima, pojednostavljenje administrativnih i proceduralnih prepreka a što bi stvorilo uslove za novo zapošljavanje i povećanje primanja većeg broja građana, veću potrošnju i ukupan privredni i ekonomski rast i razvoj. Naravno, uz istovremeno smanjenje nerazumno visokih troškova neproduktivnog javnog sektora i pogubne korupcije na svim nivoima i u svim oblastima. Uspostava funkcionalnog pravnog poretka također je preduslov za sve navedeno.
RSE: Reforme su važne ali su važniji ljudi koji će ih provesti. Kako vidite taj problem?
Gavran: Problem je upravo u samim potpisnicima i onima koji su bili odgovorni za provedbu aktuelne i ove najavljene nove "agende". Riječ je o onima koji su odgovorni za ekonomsku i političku krizu i koji su u stvari i kreirali sve probleme koje sada kao trebaju rješavati i koji u reformisanom uređenom društvu ne bi imali prostora niti bi mogli opstati, dakle niti je njihova namjera iskrena niti su sposobni za provedbu ozbiljne reforme - prethodne godine pa i decenije su to jasno pokazale a ponavljati iste postupke i očekivati drugačiji ishod jedna je od definicija ludila. Ono što ovaj problem čini praktično beznadežnim jeste to da je teško reći "novi ljudi bi mogli provesti reforme", ako smo u državi u kojoj postepeno nestaje i formalna opozicija i skoro sve političke partije se utrkuju ko će se dublje utopiti u vlast na bilo kojem nivou i ostvariti privatne interese. Tako, jedva da ima alternativnih "novih" ljudi koji bi mogli biti drugačiji od dokazano nesposobnih. A oni ljudi koji bi mogli provesti reforme - uspješni, sposobni, obrazovani, poduzetni... su prinuđeni na iseljavanje. Bez takvih ljudi nije samo pitanje ko će provesti reforme nego i za koga?
RSE: Pored ostalog, u pripremljenom tekstu Izjave o nastavku reformi, naglašava se potreba uspostave jedinstvenog tržista u BiH. Šta su prepreke zbog kojih se to nije do sada postiglo?
Gavran: Ništa nije sramotnije nego u jednoj državi reformom smatrati "uspostavu jedinstvenog tržišta". Postoji li država (osim očigledno BiH) koja nema jedinstveno tržište? To je elementarna činjenica u svakoj normalnoj državi i tragično je da mi nemamo jedinstveno tržište i nažalost nimalo ne vjerujem u njegovu uspostavu ni u okviru ovih tzv. reformi. Sistem direktnih poreza je potpuno odvojen, sistem doprinosa, penziono, socijalno i zdravstveno osiguranje... pa čak i u jednom entitetu nemamo konzistentan pristup nego se dalje dijeli po kantonima, imali smo i potpuno iracionalne propise koji su različito tretirali robu iz jednog entiteta u drugom, itd. Prepreka što se to ranije nije postiglo je ista kao i što se sada neće postići - upravo isti ti potpisnici i prethodne i narednih reformskih agendi, jer nemaju ni volje ni želje ni sposobnosti da provedu takve reforme.
RSE: Ako se ponovo vratimo predviđanjima o ekonomskom rastu koje je iznijela Svjetska banka, kako ih vidite s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi BiH?
Gavran: Ukratko, navedene prognoze djeluju preoptimistično za aktuelno stanje u bh. ekonomiji, s obzirom na izostanak ekonomskih reformi, političku nestabilnost i očekivano usporavanje globalne ekonomije, ali čak i ako se u potpunosti ostvare nisu dovoljne za ekonomski zaokret i održivi razvoj, niti mogu dovesti do značajnijeg unapređenja životnog standarda građana. Bosna i Hercegovina treba brži i obuhvatniji razvoj temeljen na rastu realnog sektora privrede i stvaranju nove vrijednosti, za koji je neophodno unaprijediti uslove poslovanja i provesti a ne samo obećavati ekonomske reforme. Također je potrebno i povoljno ekonomsko okruženje, koje bi poticajno djelovalo i na izvoz i na ulaganja (domaća i strana).
