O ovoj, za mnoge Sarajlije neobičnoj pojavi, razgovarali smo s Draženom Kotrošanom, kustosom ornitologom iz Zemaljskog muzeja i predsjednikom Udruženja „Naše ptice“.
Klimatske promjene vjerovatan uzrok dolaska galebova
Galebovi su počeli ulaziti dublje u kontinent, preko planine Ivan. Do prije nekoliko godina, Ivan im je bio granica, mogli su se vidjeti u kanjonu Neretve, a onda su se pojavili i oko rijeke Željeznice pa i u samom Sarajevu, i to prvo pojedinačne jedinke, a zatim i čitava jata.
„Konkretno vrsta koja se viđa u Sarajevu je Larus michahellis ili galeb klaukavac. Ova vrsta, bar kada je Sarajevo u pitanju, do prije 5-6 godina je uglavnom bila vezana uz zimski period i toplije zime kada bi dolazila na Bosnu i Željeznicu. Rijetko koji prelet bi bio preko Ivana tokom ranog proljeća iil jeseni, ali stalnog zadržavanja nije bilo izuzev zimi“, kaže Kotrošan.
Međutim, prije nekoliko godina, situacija se izmijenila.
„Oko 2016. po prvi put je veća skupina u uočena kod Vogošće da se zadržava cijelu godinu. Tokom narednih godina brojnost ove vrste se znatno povećala i danas je prisutna i u samom centralnom dijelu grada“, dodaje Kotrošan.
Nije još jasno koji su razlozi dolaska ovih ptičijih gostiju, ali jedan od njih bi mogle biti i klimatske promjene. „Uzroke možemo tražiti i u klimatskim promjenama koje su uvjetovale pogodnu klimu tokom cijele godine, ali i izvoru hrane i njihovoj prilagođenosti. Naime, ova vrsta je i veliki smetljar pa je recimo izuzetno brojna na smetljištu kod Mostara“, dodaje Dražen Kotrošan.
Galebovi se često vide kako krstare i oko nekoliko visokih zgrada u Novom Sarajevu. Oni se prirodno gnijezde na stijenama, te se postavlja pitanje da li se oni možda i razmnožavaju ovdje.
„Još uvijek nemamo materijalni dokaz njihovom gniježđenju u području Sarajeva, a nažalost teško da mi ornitolozi imamo slobodan pristup krovovima zgrada da pregledamo. Zato možda pomoć stanara da prate ima li neko gnijezdo je dobrodošla jer sve je moguće“.
No, između domaćih vrana i galebova se počeo razvijati suparnički odnos. Vrane su manje, a galebovi se u gradovima hrane slično kao one.
„Vrane i galebovi prirodno nisu u istoj ekološkoj niši, ali ulaskom u gradove obje vrste se prilagodile ishrani na smetljištima i tu postaju kompetitori jedni drugima. Lično nisam vidio nekog većeg sukoba između njih na tim mjestima pa ni na rijeci gdje su često zajedno bude čarki, ali ne velikog sukoba. Obje vrste mogu biti opasnost za ptiće i jaja patki s obzirom da su i vrlo grabežljive.“
Pojava čaplji
Još jedna ptica se pojavila u urbanim dijelovima Sarajeva i moguće ju je, uz malo sreće, vidjeti.
„Za sivu čaplju poznata je velika kolonija na ulazu u Visoko, ali i primjerci sa drugih dijelova rijeke Bosne zalaze u Sarajevo. Inače, Sarajevsko polje je nekada bilo raj za ptice i skoro dvije trećine od 251 zabilježenih vrsta u BiH su zabilježene ovdje“, objašnjava Kotrošan.
Promjene nastale drugom polovinom prošlog vijeka su djelovale na smanjenje kako broja vrsta ptica tako i brojnosti pojedinih vrsta u Sarajevu. Novi uslovi života nerijetko uslovljavaju pticama da se prilagođavaju i postaju sve češće dio urbanih sredina tako se pojedine vrste „vraćaju" i opet postaju viđenije u našem kraju.
„Nažalost, tome nije uzrok da su nam rijeke čiste i ima ribe već što ptice sve više izvore hrane nalaze u našem otpadu kojim zagušujemo našu životnu sredinu“, za kraj zaključuje Kotrošan.
