Ubojstvom pukovnika Moamera Gadaf ija okončana je mjesecima duga borba s pobunjenicima. Do samog kraja Gadafi je odbio odstupiti s vlasti, što predstavlja tvrdoglavost koja je obilježila četrdesetak godina njegove diktature.
Moamer Gadafi bio je tek dvadeset sedmogodišnji vojni časnik kad je preuzeo vlast 1969. godine u vojnom udaru protiv libijskog kralja Idrisa. Ubrzo je stekao reputaciju glasnog kritičara Zapada. Više nije nosio vojnu uniformu, naglašavao je svoj arapski ponos i pokušavao ujediniti arapski svijet. Kasnije, njegovi upadljiv izgled, opširni govori i ženski tjelohranitelji učinili su ga ekscentričnim čelnikom na svjetskoj pozornici.
Jerrold Post direktor je programa političke psihologije pri Sveučilištu George Washingto. "Obično se koncentriramo na njegovo ekscentrično ponašanje, ali rekavši to, treba reći i da je veći dio vremena bio prilično djelotvoran, posebno na međunarodnim platformama, mogao je biti šarmantan, no u svakom slučaju bio je vrlo čudan".
Gadafi je stvorio društveni, politički i ekonomski sustav nazvan Džamahirija, arapski termin za državu masa. Naznačivao je tu filozofiju u svojoj glasovitoj Zelenoj knjizi. Pozivao je na državu bez institucija, koju vode ljudi, a predvodi on. Daniel Serwer s Instituta za Srednji istok kaže da to nikad nije funkcioniralo na taj način. "On je podučavao Libijce da formiraju vijeća kako bi upravljali samima sobom. Nije im dopuštao da upravljaju sami sobom. Bila je to vladavina jednog čovjeka".
Serwer kaže da su libijska nafta i plin omogućivali Gadafiju utjecaj kod kuće i u inozemstvu. On je gomilao bogatstvo za sebe i svoje najbliže saveznike. "Postao je također simbol libijskog jedinstva, koje je na neki način skrpano iz različitih dijelova".
Gadafijeve veze s terorizmom zasjenile su njegov imidž na međunarodnom planu. Sjedinjene Države su ga optužile za postavljanje bombe u jednom njemačkom noćnom klubu 1986. kad su ubijena dva američka vojnika.
Godine 2003. Gadafi je poduzeo korake na pomirenju sa Zapadom. Priznao je odgovornost za podmetanje bombe u Pan Americanov zrakoplov na letu 103 koji se srušio iznad Lockerbija u Škotskoj pri čemu je poginulo 270 osoba. Osudio je također oružja za masovno uništavanje i terorizam. Zauzvrat Sjedinjene Države su mu uklonile komponente libijskog nuklearnog programa iz zemlje, ukinule sankcije i uspostavile diplomatske odnose.
Međutim, kod kuće početkom ove godine tisuće Libijaca pobunilo se protiv Gadafijeve autoritarne vladavine. Pridružili su se Arapskom proljeću i zatražili da siđe s vlasti. On je odgovorio s kampanjom nasilja. Uskoro se veći dio svijeta okrenuo protiv njega. Ujedinjeni narodi su uveli sankcije. NATO savez je započeo sa zračnim udarima, međutim, Gadafi je odbijao napustiti vlast. "Postoji zavjera da se kontrolira libijska nafta, da se kontrolira libijska zemlja i da se Libija ponovno kolonizira. To je nemoguće, nemoguće i borit ćemo se do posljednjeg muškarca i žene da obranimo Libiju".
Uvijek je on bio u središtu – kažu Daniel Serwer i Jerrold Post:Imao je taj unutarnji imidž o sebi, vjerojatno drugi način da kaže kako je njegova najveća publika ogledalo na njegovom zidu. I on je govorio 'Ogledalce, ogledalce, reci mi tko je najveći pan-afrički musliman i čelnik trećeg svijeta od svih?' I pronašao je način da se uvjeri kako mu ogledalo odgovara, 'Ti si najveći od svih'" - kaže Post.
Daniel Serwer kaže da Gadafi iza sebe ostavljanasljeđe autokracije i otpora demokraciji. "Istinske ludosti i neurotične ludosti za mnoge ljude".
Na kraju, Moamer Gadafi mladi časnik čiji su roditelji bili nomadi i koji se hvalisao da je ujedinitelj, ujedinio je mnoge Libijce protiv sebe.