Projekcije agencija za ispitivanje javnog mnjenja pokazuju da Nacionalni skup krajnje desnice ima dobre šanse da po prvi put osvoji većinu u donjem domu parlamenta, ali ishod ostaje neizvjestan usljed složenog sistema glasanja.
U prvom krugu u nedjelju, Nacionalni skup je stigao naprijed sa otprilike jednom trećinom glasova. Koalicija Novog narodnog fronta, koja uključuje lijevi centar, zelene i snage tvrde ljevice, zauzela je drugu poziciju, ispred centrističkog saveza predsjednika Emanuela Makrona.
Kakav je proces?
Francuski sistem je složen i nije proporcionalan nacionalnoj podršci nekoj stranci. Zakonodavci se biraju po okruzima.
Više od 60 kandidata koji su osvojili najmanje 50% glasova izabrano je u nedjelju.
Osim toga, prva dva kandidata, zajedno sa svima ostalima koji su dobili podršku više od 12,5% registrovanih birača, kvalifikovani su za drugi krug.
U mnogim okruzima tri osobe su ušle u drugi krug, iako su neke taktike blokiranja kandidata krajnje desnice već najavljene: ljevičarska koalicija je rekla da će povući svoje kandidate u okruzima kada stignu na treće mjesto kako bi podržali druge političari koji se suprotstavljaju krajnjoj desnici. Macronova centristička alijansa također je rekla da će neki od njenih kandidata odstupiti prije drugog kruga kako bi blokirali Nacionalni skup.
To čini rezultat drugog kruga neizvjesnim, uprkos anketama koje pokazuju da stranka Nacionalni skup ima dobre šanse da osvoji apsolutnu većinu, odnosno najmanje 289 od 577 mandata.
Narodna skupština, donji dom, je moćniji od dva doma parlamenta Francuske. Ima posljednju riječ u procesu donošenja zakona nad Senatom, kojim dominiraju konzervativci.
Makron ima predsjednički mandat do 2027. godine i rekao je da se neće povući prije kraja svog mandata.
Šta je kohabitacija?
Ako Nacionalni skup ili neka druga politička snaga osim njegovog centrističkog saveza dobije većinu, Macron će biti primoran da imenuje premijera koji pripada toj novoj većini.
U takvoj situaciji - koja se u Francuskoj naziva "kohabitacija" - vlada bi provodila politike koje se razlikuju od plana predsjednika.
Moderna Francuska republika doživjela je tri kohabitacije, posljednju pod konzervativnim predsjednikom Jacquesom Chiracom, sa socijalističkim premijerom Lionelom Jospinom, od 1997. do 2002.
Premijer je odgovoran parlamentu, vodi vladu i podnosi zakone.
"U slučaju kohabitacije, politike koje se provode su u suštini politike premijera", rekao je politički istoričar Jean Garrigues.
Predsjednik je oslabljen kod kuće tokom kohabitacije, ali i dalje ima neke ovlasti nad vanjskom politikom, evropskim poslovima i odbranom jer je zadužen za pregovore i ratifikaciju međunarodnih ugovora. Predsjednik je ujedno i vrhovni komandant oružanih snaga zemlje, i on drži nuklearne kodove.
“Moguće je da predsjednik spriječi ili privremeno obustavi implementaciju određenog broja premijerovih projekata, budući da ima ovlaštenje da potpiše ili ne potpiše vladine uredbe”, dodao je Garrigues.
„Ipak, premijer ima ovlaštenje da ove uredbe i uredbe podnese na glasanje u Narodnoj skupštini, čime se prevazilazi oklevanje predsjednika“, primetio je on.
Ko vodi odbranu i vanjsku politiku?
Tokom prethodnih kohabitacija, odbrana i vanjska politika smatrane su neformalnim „rezerviranim poljem“ predsjednika, koji je obično bio u stanju da pronađe kompromise s premijerom kako bi omogućio Francuskoj da govori jednim glasom u inostranstvu.
Ipak, danas se stavovi i krajnje desnice i ljevičarske koalicije u ovim oblastima radikalno razlikuju od Macronovog pristupa i vjerovatno bi bili predmet tenzija tokom potencijalne kohabitacije.
Prema Ustavu, dok je "predsjednik šef vojske, premijer je taj koji ima na raspolaganju oružane snage", rekao je Garrigues.
"Također, na diplomatskom polju, predsjednikov perimetar je znatno ograničen", dodao je Garrigues.
Lider krajnje desnice Jordan Bardella, koji bi mogao postati premijer ako njegova stranka osvoji većinu mjesta, rekao je da namjerava “biti kohabitacijski premijer koji poštuje Ustav i ulogu predsjednika Republike, ali je beskompromisan u pogledu politike koje ćemo implementirati.”
Bardela je rekao da bi se, ako bi postao premijer, protivio slanju francuskih trupa u Ukrajinu – mogućnost koju Macron nije isključio. Bardela je takođe rekao da će odbiti francuske isporuke raketa dugog dometa i drugog oružja sposobnog da pogodi ciljeve u samoj Rusiji.
Šta se dešava ako nema većine?
Predsjednik može imenovati premijera iz poslaničke grupe sa najviše mjesta u Narodnoj skupštini - to je bio slučaj Macronovog centrističkog saveza od 2022.
Ipak, Nacionalni skup je već rekao da će odbiti takvu opciju, jer bi to značilo da bi krajnje desničarska vlada uskoro mogla biti svrgnuta glasanjem o nepovjerenju ako se druge političke stranke udruže.
Predsjednik bi mogao pokušati izgraditi široku koaliciju od ljevice do desnice, što je opcija koja zvuči malo vjerovatno, s obzirom na političke razlike.
Premijer Gabriel Attal nadao se u nedjelju da će moći imati dovoljno centrističkih zakonodavaca da izgrade "većinu projekata i ideja" s drugim "republičkim snagama", koje mogu uključivati one iz lijevog i desnog centra.
Stručnjaci kažu da bi još jedna složena opcija bila imenovanje „Vlade stručnjaka“ koja nije povezana sa političkim partijama, ali koja bi ipak morala da bude prihvaćena većinom u Narodnoj skupštini. Takva vlada bi se vjerovatno bavila uglavnom svakodnevnim poslovima umjesto da provodi velike reforme.
Ako politički razgovori potraju predugo usred ljetnih praznika i 26. jula-avg. Na 11. Olimpijadi u Parizu, Garigues je rekao da nije isključen "prijelazni period" tokom kojeg bi Makronova centristička vlada "i dalje bila zadužena za tekuće poslove", u očekivanju daljnjih odluka.
„Kako god da izgleda Narodna skupština, čini se da je Ustav 5. Republike dovoljno fleksibilan da preživi ove složene okolnosti“, rekla je Melody Mock-Gruet, stručnjakinja za javno pravo, predavač na Sciences Po Paris, u pisanoj bilješci. “Institucije su solidnije nego što se čine, čak i kada su suočene s ovom eksperimentalnom vježbom.”
„Ipak, u jednačini ostaje još jedna nepoznanica: sposobnost stanovništva da prihvati situaciju“, napisala je Mock-Gruet.
