Linkovi

Fizičar Anton Zeilinger: vjerujem da je budućnost čovječanstva svijetla


Anton Zeilinger

Profesor Anton Zeilinger je austrijski fizičar koji se bavi teorijom kvantne mehanike, član Austrijske akademije nauka. Dao je veliki eksperimentalni i teorijski doprinos oblasti kvantne fizike i razvoju polja kvantnih kompjutera. Predaje na Univerzitetu u Beču i radi pri Institutu za kvantnu optiku i kvantnu informaciju.

U martu ove godine Zeilinger je bio gost-predavač na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a intervju s njim, koji je uradila naučna novinarka Jelena Kalinić prenosimo tek sad, zbog priroriteta koji su nastupili usljed epidemije COVID-19 u proteklom periodu.

Profesore Zeilinger, dobrodošli u Sarajevo! Pregledala sam nekoliko Vaših predavanja na Youtube. Koja je vaša motivacija da izlažete ovako kompleksnu materiju, materiju koja djelomice spada i u domen filozofije, poput kvantne fizike, na jedan relativno razumljiv i vrlo uzbudljiv način. Zapravo vas nije tako teško pratiti iako mi kao laici nikada nećemo razumjeti ove fenomene i problematiku onako kao vi?

Jedan moj prijatelj, fizičar, rekao je kako je razlog zašto je odabrao da studira fiziku to što se u fizici ne mora ništa učiti, nego se samo treba razumjeti. To znači da na nekom problemu radim tako dugo dok ga ne počnem shvatati na jednostavan način. I onda shvatim da je to tako interesantno i uzbudljivo i da želim to podijeliti sa svijetom.

Jedna od metafizičkih, filozofskih implikacija razmišljanja na temu fenomena kvantne fizike, jeste i to da se počnemo pitati da li je slučajnost zaista slučajnost. Einstein to nije htio prihvatati, ali danas ovaj čudni kvantni svijet ne posmatramo kao deterministički nego kao probabilistički. Ipak - da li su probabilnost i slučajnost samo nešto što još ne možemo dokučiti, a da zapravo postoji neki red i determinizam?

Kada govorimo od probabilnosti, to je jedan bazičan koncept, koji naučna zajednica prihvata, a pod njim mislimo kako postoji slučajnost u individualnim događajima i ništa ne može objasniti slučajnost. Nalazim da je to jedan od najinteresantnijih fenomena nauke uopšte.

Da li se radi o tome da mi još uvijek ne razumijemo nešto, nemamo spoznaju nekog pravila, nečega dubljeg ili se zaista radi o slučajnosti?

Stari koncept slučajnosti je da je to neka informacija koja još uvijek nedostupna nama ili nam bar nije zamislivo kako ta informacija postoji. Za individualne kvantne događaje, ideja kako postoji objašnjenje, kako postoji dodatna informacija koja daje objašnjenje, danas je u kontrastu sa opservacijama.

Na ovo se jednostavno mora nadovezati i pitanje koja je Vaša omiljena interpretacija kvantne mehanike? Dakle - ne koja je interpretacija tačna, to se ne bih ni usudila pitati, nego koja se Vama najviše sviđa i najubjedljivija je po Vama?

Originalna kopenhagenška interpretacija je moja omiljena. Dobra interpretacija podrazumijeva korištenje što je moguće manje ili nikako suvišnih pretpostavki. Primjerice, ako pretpostavite da postoji neka čestica s njenim svojstvima, a bez načinjenih opservacija, to je primjer suvišne pretpostavke.

Mene su učili da se fenomeni kvantne mehanike tumače na nivou kvantnih čestica. Ipak, stalno nailazim na ljude i slučajeve koji pokušavaju neke stvari iz našeg makrokosmosa objasniti kvantnim fenomenima za koje su tek načuli. Još gore, pojedinci posuđuju termine iz jedne tako lijepe oblasti kao što je kvantna mehanika i od njih prave mambo-džambo, šarlatanizam. Recimo, primjer toga je kvantna medicina. Ili pokušavaju tumačiti telepatiju fenomenom prepletenih čestica. Koja je vaša reakcija na ovu pseudonauku?

Uh, jako je loše što se kvantna fizika tako zloupotrebljava. Stvar je vrlo jednostavna – kada nešto ne znate, upotrijebite termine iz kvantne fizike jer ni drugi ne razumiju kvantnu fiziku. Želim ovdje reći nešto važno, jer nemam priliku s ljudima često govoriti o tome: ponekad kada pričam s ljudima, kažem kako je njihova slika, njihovo poimanje osnova kvantne teorije izuviše jednostavno, naivno. Ljudi su često iznenađeni kako je kvantna fizika čudna – čudnija je od svega onoga što mislite, zamišljate, čudnija je od telepatije. Jedan moj kolega je znao reći da, ako kažete da razumijete kvantnu mehaniku, to znači da imate kamenje u glavi.

Tako nešto je govorio i Feynman...Imate li neku posebnu metaforu, način objašnjavanja kojim biste laicima objasnili EPR paradoks (op. a. Einstein–Podolsky–Rosen paradoks) i Bellovu teoremu? Kvantna prepletenost je interesantan fenomen da kada jedna čestica promijeni neko svojsto, i druga ga promijeni, bez obzira koliko daleko bila – Einstein niikako nije volio ovu ideju jer bi to značilo da postoji nešto brže od svjetlosti u vakuumu, ali ipak je dokazano kako ovaj fenomen postoji. Da li u objašnjavanju ovog fenomena koristite nešto ljudima poznato, nešto slikovito, što bi onima koji nisu iz ove oblasti i nisu fizičari dalo neku sliku fenomena?

Možete ljudima kvantnu prepletenost pokušati objasniti pomoću priče o jednojajčanim blizancima. Oni su povezani, pravi blizanci dijele isti set gena, a „kvantno prepleteni jednojajčani blizanci“, kada ih posmatrate, nema razlike koja ih definiše. Oni mogu imati suprotna svojstva, a mogu imati ista, ali kao da su vezani nekom kvantnom pupčanom vrpcom, „kvantnim“ genima. Mogu imati ista kvantna svojstva, ali suprotnih smjerova. Recimo, možete imati blizance s istom bojom kose – oboje da imaju plavu kosu ili oboje crnu, ali u svijetu kvantne prepletenosti nema ništa što određuje zašto su oni baš plavi ili crnokosi, to je u potpunosti slučajno.

I najzanimljiviji dio svega - ljude, nažalost ne zanimaju često ovakvi fenomeni ili ih izvrću, ali uvijek pitaju „a kako će to koristiti čovječanstvu". Uvijek postoji ta ljudska potreba da se znanje iz bazične nauke stavi u aplikaciju i možemo to razumjeti.

Prilikom svojih predavanja nisam stekao takav utisak – ljudi su se jako interesovali za kvantnu mehaniku i ne nužno za to kakva je korist od nje. Međutim, svakako su interesantne aplikacije kvantne mehanike i osobina čestica, takve stvari bi mogle donijeti revoluciju za čovječanstvo. Dakle, jedna od aplikacija kvantnog fenomena stanja superpozicije bi bili kvantni kompjuteri, a druga kvantna kriptografija. Kako bi kvantna kriptografija funkcionisala? Ja bih mogao poslati Vama informaciju, a da niko drugi ne može provaliti naš komunikacijski kanal i otkriti informaciju, jer je potreban poseban ključ za dešifrovanje, koji imamo samo mi. To je budućnost, a ja sam veoma optimističan što se tiče budućnosti i stvari koje ona donosi, bez obzira na trenutnu situaciju, na pojavu pandemije. Smatram da je budućnost čovječanstva svijetla.

XS
SM
MD
LG