Drugo iznenađenje: Rasuvši se iz svog terenskog štaba, komunikacijski radnici Finskog signalnog korpusa i ostali unutra razbili su američke marince — označene protivnike Finaca u vježbi NATO-a i članove američkih profesionalnih i vodećih ekspedicionih snaga — u lažnoj vatrenoj borbi koja je uslijedila.
Finska kamuflaža za arktički snijeg, žbunje i sipine vjerovatno je spriječila Amerikance da uopšte shvate da je komandno mjesto bilo tamo kada su sletjeli, pretpostavio je finski zapovjednik potpukovnik Mikko Kuoka.
"Za one koji će u godinama koje dolaze sumnjati u to, to se zapravo dogodilo", napisao je Kuoka na blogu fokusiranom na pješadiju o događaju koji je kasnije potvrdio za The Associated Press.
Kao što je vježba jasno pokazala, NATO-ovo priključenje Finske i Švedske — koje predsjednik Joe Biden naziva "našim saveznicima na visokom sjeveru" — donijelo bi vojne i teritorijalne prednosti zapadnom odbrambenom savezu. To je posebno izraženo zato što brzo otapanje Arktika zbog klimatskih promjena budi strateška rivalstva na vrhu svijeta.
Sofisticirani partneri
Za razliku od širenja NATO-a na bivše sovjetske države kojima su bili potrebni veliki poticaji u decenijama nakon Hladnog rata, alijansa bi dovela dvije sofisticirane vojske i, u slučaju Finske, zemlju sa izvanrednom tradicijom nacionalne odbrane. I Finska i Švedska nalaze se u regionu na jednoj od evropskih linija fronta i na mjestima susreta sa Rusijom.
Braneći se od invazije Sovjetske Rusije uoči Drugog svjetskog rata, Finska se oslanjala na borce na krpljama i skijama, stručnu snježnu i šumsku kamuflažu i irvase koji su prevozili oružje.
Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu krajem februara, zajedno s njegovim jasnim podsjetnikom na nuklearni arsenal Kremlja i njegovim stalnim pozivanjem na široke teritorijalne zahtjeve koji potiču iz vremena Ruskog carstva, potaknuli su sadašnje nacije NATO-a da ojačaju svoju kolektivnu odbranu i priključe nove članove.
Finska — do 1917. velika kneževina u tom carstvu — i Švedska, napustile su dugogodišnju nacionalnu politiku vojne nesvrstanosti. Prijavili su se da dođu pod nuklearni i konvencionalni kišobran NATO-a i da se pridruže 30 drugih država članica u moćnom paktu međusobne odbrane, koji propisuje da je napad na jednu članicu napad na sve.
Putin je opravdao svoju invaziju na zapadnu Ukrajinu odbijanjem NATO-a i Zapada koji su, kako je rekao, sve bliže zadirali u Rusiju. NATO koji uključuje Finsku i Švedsku došao bi kao krajnji ukor za Putinov rat, jačajući odbrambeni savez u strateški važnom regionu, koji okružuje Rusiju u Baltičkom moru i Arktičkom okeanu, i gura NATO na zapadnu granicu Rusije na više od 1.300 kilometara (800 milja).
"Proveo sam četiri godine svog mandata pokušavajući da ubijedim Švedsku i Finsku da se pridruže NATO-u", rekao je ovog ljeta bivši generalni sekretar NATO-a Lord Džordž Robertson. "Vladimir Putin je to uspio za četiri nedjelje."
Biden je bio dio dvostranačkog američkog i međunarodnog navijanja za kandidature dvije zemlje. Rezerve koje su po tom pitanju izrazile Turska i Mađarska sprječavaju da odobrenje NATO-a bude zaključano.
Rusija se posljednjih godina "naoružavala na sjeveru, sa naprednim nuklearnim oružjem, hipersoničnim projektilima i više baza", rekao je ovog mjeseca generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. "Ruske prijetnje i jačanje ruske vojske znače da NATO jača svoje prisustvo na sjeveru."
Finska i Švedska bi donijele mnogo u taj miks. Ali nisu bez mana.
Obe zemlje su smanjile broj svojih vojnika, smanjile finansiranje odbrane i zatvorile baze nakon raspada Sovjetskog Saveza smirivši strahove iz doba hladnog rata. Do prije samo pet godina, cjelokupna švedska nacionalna odbrambena snaga mogla je stati na jedan od stokholmskih fudbalskih stadiona, primijetio je jedan kritičar.
Ali kako je Putin postajao sve više konfrontirajući, Švedska je ponovo uvela regrutaciju i krenula u obnovu svoje vojske. Švedska ima sposobnu mornaricu i visokotehnološke zračne snage. Kao i Finska, Švedska ima cijenjenu domaću odbrambenu industriju; Švedska je jedna od najmanjih zemalja na svijetu koja proizvodi vlastite borbene avione.
Finski zimski rat
U međuvremenu, odbrambene snage Finske su ušle u legendu.
1939. i 1940. godine, malene, jadno opremljene snage Finske, koje su se borile same u onome što je postalo poznato kao Zimski rat, učinile su naciju jednom od rijetkih koje su preživjele potpuni napad Sovjetskog Saveza sa netaknutom nezavisnošću. Tokom izuzetno, smrtonosno hladne zime, finski borci, ponekad ogrnuti bijelim čaršavima radi kamuflaže i obično krećući se nevidljivo pješice, na krpljama i skijama, izgubili su dio teritorije od Rusije, ali su protjerali osvajače.
Finci su bili odgovorni za do 200.000 smrtnih slučajeva među invazivnim snagama u odnosu na procijenjenih 25.000 izgubljenih Finaca, rekao je Iskander Rehman, saradnik u Johns Hopkins-ovom Henry A. Kissinger Centru za globalna pitanja.
To je pomoglo u podizanju finskog nacionalnog stava i tvrdoglavosti. Finski veterani Zimskog rata su regrutovani za zimsku ratnu obuku američke vojske, napomenuo je Rehman.
Prema finskom Ustavu okupljanje za nacionalnu odbranu obavezuje svakog građanina. Finska kaže da može prikupiti borbene snage od 280.000 vojnika, izgrađene na gotovo univerzalnoj muškoj regrutaciji i velikoj, dobro obučenoj, rezervi, opremljenoj modernom artiljerijom, ratnim avionima i tenkovima, većinom američkim.
SAD i NATO će vjerovatno povećati svoje prisustvo oko Baltika i Arktika pristupanjem dvije skandinavske zemlje.
"Samo gledajući kartu, ako dodate Finsku i Švedsku, u suštini pretvarate cijelo Baltičko more u NATO jezero", sa samo dva manja dijela Rusije koji ga obrubljuju, rekao je Zachary Selden, bivši direktor Komiteta za odbranu i sigurnost Pralamentarne skupštine NATO-a koji je sada stručnjak za nacionalnu sigurnost na Univerzitetu Florida.
Isto tako, Rusija će postati jedina nečlanica NATO-a među državama koje imaju pretenzije na arktičku teritoriju i jedina ne-NATO članica Atlantskog vijeća, osmočlanog međunarodnog foruma kreiranog za pitanja Arktika.
Selden predviđa veće prisustvo NATO-a na Baltiku kao rezultat toga, možda s novom regionalnom komandom NATO-a, zajedno sa američkim vojnim rotacijama, iako vjerovatno ne bilo kakvom stalnom bazom.
Rusija svoje vojno prisustvo na Arktiku vidi kao ključno za svoju evropsku strategiju, uključujući podmornice sa balističkim projektilima koje joj daju mogućnost drugog udara u bilo kom sukobu s NATO-om, kažu analitičari.
Arktik se zbog klimatskih promjena zagrijava mnogo brže od Zemlje u cjelini, otvarajući nadmetanje za pristup i arktičke resurse kako arktički led nestaje.
Rusija gradi svoju flotu ledolomaca na nuklearni pogon, sa ciljem da isprati očekivani budući komercijalni brodski saobraćaj kroz Arktik koji se topi, "kao način da se stvori ovaj put sa naplatom putarine za tranzit", rekla je Sherri Goodman, bivša prva zamjenica američkog podsekretara odbrane, sada u Polarnom institutu Wilson centra i u Centru za klimu i sigurnost.
Goodman ukazuje na buduće prijetnje sa kojima će NATO morati da se nosi sa otvaranjem Arktika koji se topi, kao što je vrsta sjenkovitih, nezvaničnih snaga koje je Rusija koristila na Krimu, u Africi i drugdje, kao i povećani rizik od ruske nuklearne pomorske nesreće kojom je teško rukovati.
Strategija NATO-a će sve više uključivati stratešku prednost koju bi Finska i Švedska donijele takvim scenarijima, kažu analitičari.
