Linkovi

Analize i istraživanja

Europol srušio balkanski kartel koji je snabdijevao Evropu kokainom

1.2 tons of cocaine

Nakon dosad neviđene međunarodne operacija organa za provedbu zakona iz osam zemalja podnesene su prijave protiv 61 pripadnika balkanskog narkokartela koji Evropu opskrbljuje kokainom, objavilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Hrvatske.

Od njih 61, uhapšeno je 23 (13 u Španjolskoj i 10 u Sloveniji), zaplijenjeno je 2,6 tona kokaina, 324 kilograma marihuane, 612.000 eura u gotovini, te devet luksuznih vozila i pet motora.

Protekle godine je proveden niz akcija u okviru Operativne radne grupe između Španjolske, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Sjedinjenih Država i Kolumbije, uz koordinaciju aktivnosti koju je vodio Europolov Evropski centar za teški i organizirani kriminal.

Ova izrazito mobilna zločinačka organizacija imala je aktivne ogranke u nekoliko evropskih zemalja, a činili su je uglavnom kriminalci iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Slovenije, navodi MUP.

Europol je Operativnu radnu grupu osnovao u julu 2020. godine s ciljem povezivanja svih uključenih zemalja u koordinaciji zajedničke strategije usmjerene na razbijanje cijele mreže. Od tada Europol kontinuirano osigurava najnovije obavještajne podatke i analize, kao pomoć istražiteljima na terenu.

U okviru obavještajnih aktivnosti koje su proveli zajedno sa svojim međunarodnim kolegama, španjolski su istražitelji došli do pouzdanih obavještajnih podataka da je ovaj kartel za proljeće ove godine pripremao uvoz ogromnih količina kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Poduzete su posebne mjere nadzora kriminalaca tokom njihovih višestrukih putovanja između Španjolske i Južne Amerike kako bi organizirali završne pojedinosti uvoza više od 1,25 tone kokaina.

Istraživanje je dobilo zamah u martu ove godine kada su vođe tog kartela otputovali u Španjolsku kako bi se pripremili za dolazak pošiljke kokaina. Te dvije osobe - koje je Europol smatrao visokovrijednim metama, do tada su izbjegavale lično prisustvovati sastancima kako bi izbjegle policiju.

Po ovom saznanju rano ujutro 10. marta 2021. godine pripadnici španjolske nacionalne policije (Policía Nacional) izvršili su istodobne racije u gradovima Tarragoni, Barceloni, Geroni i Valenciji te uhapsili trinaest osoba, uključujući dva narkobosa i policijskog službenika koji je sarađivao sa zločinačkom organizacijom.

Španjolski istražitelji također su razbili alternativne izvore prihoda kartela, kao što su proizvodnja i trgovina marihuanom i prodaja luksuznih vozila.

U naknadnoj akciji, u maju 2021. godine, slovenska nacionalna policija nadležnim tijelima prijavila je 48 ostalih pripadnika organizovane kriminalne grupe zbog uključenosti u raspačavanje kokaina i marihuane u Evropi. Od toga je do sada uhapšeno ukupno 10 osumnjičenih.

See all News Updates of the Day

Izvještaj CPJ: Ubice novinara i dalje nekažnjene

Said: Zabrinjava situacija u Avganistanu
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:14 0:00

Ubice novinara i dalje ostaju nekažnjene, suština je izvještaja nevladinog Komiteta za zaštitu novinara, koji ta organizacija objavljuje jednom godišnje. Istraživanje je pokazalo da u 81 odsto slučajeva niko nije odgovarao za ubistva novinara u dvanaest zemalja svijeta tokom posljednjih deset godina.

Gulnoza Said, predstavnica te organizacije, rekla je intervjuu Glasu Amerike da u nekažnjivosti ubica novinara prednjači Somalija, ali i da se situacija drastično pogoršava u Afganistanu.

Ubistvo novinara je najefikasnija forma ušutkivanja. Time se prekida izvještavanje ili istraživanje tog novinara. A, to istovremeno predstavlja značajan udar na slobodu medija”, kaže Gulnoza Said – predstavnica Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), u razgovoru za Glas Amerike povodom izvještaja te njujorške nevladine organizacije o nekažnjivosti ubistava novinara širom svijeta.

CPJ je objavio podatke prema kojima u 81 odsto slučajeva niko nije odgovarao za ubistva novinara u dvanaest zemalja tokom posljednjih deset godina: Somaliji, Siriji, Iraku, Južnom Sudanu, Afganistanu, Meksiku, Filipinima, Brazilu, Pakistanu, Rusiji, Bangladešu i Indiji. Kao i da je tokom prethodne dekade smrt 226 od ukupno 278 novinara povezana sa istraživanjem ili izvještavanjem o korupciji, organizovanom kriminalu, ekstremističkim grupama, ili nepočinstvima vlasti – ostala nekažnjena.

Lista država koje prednjače u nekažnjavanju ubica novinara
Lista država koje prednjače u nekažnjavanju ubica novinara

Zato blisko pratimo stanje u zemljama u kojima novinari stradaju zbog posla kojim se bave. Naravno, ubistvo nije jedino sredstvo ušutkivanja novinara. Postoje brojne metode koje upotrebljavaju autoritarni režimi, ali i pojedine tradicionalne demokratije: poput nadzora ili praćenja. Naravno, tu spadaju fizičko maltretiranje, uznemiravanje preko interneta, ili pak pritvaranje –što spada u tradicionalnije metode koje vlade upotrebljavaju protiv nezavisnih novinara”, kaže u intervjuu programska koordinatorka za Evropu i centralnu Aziju Komiteta za zaštitu novinara.

Ubistvo novinara je najefikasnija forma ućutkivanja: Gulnoza Said
Ubistvo novinara je najefikasnija forma ućutkivanja: Gulnoza Said

Podvlačeći da, prema njihovom istraživanju, u osam od deset slučajeva ubice novinara ostaju nekažnjene – Said ukazuje da medijski poslenici ne stradaju samo u autoritarnim režimima - već i u demokratskim.

Ipak, u svemu tome, kako kaže, trenutno u svijetu prednjači Somalija.

Ti slučajevi se ne istražuju, ili pak niko za to ne odgovara. Sve to oličava potpunu nekažnjivost – jer je pravda nedostižna. Somalija prednjači po broju neriješenih ubistava novinara u odnosu na sve druge zemlje zbog tamošnje političke situacije. Ukoliko bacimo pogled na listu slijede Sirija, Irak, Južni Sudan i Afganistan. Naravno, okolnosti u vezi sa Afganistanom bi se mogle dodatno pogoršati nakon povlačenja koalicije koju su u toj zemlji predvodile Sjedinjene Države”, kaže Said – ukazujući da je riječ o zemljama razorenim ratom sa krhkim pravosudnim i političkim sistemom.

Glas Amerike: Pominjali ste Afganistan. Da li ste vi i vaše kolege uvidjele neku vrstu deteorizacije u izvještavanju i novinarskih sloboda uopšte – tokom posljednjih meseci od kada su talibani preuzeli vlast?

Said: Situacija je veoma zabrinjavajuća. Prvo načinom na koji se koalicija predvođena SAD-om povukla iz Afganistana. Nije se vodilo računa o novinarima koji su sarađivali sa brojnim međunarodnim medijima, uključujući i američke. Takođe, to je učinjeno bez razmišljanja o njihovoj bezbjednosti pod talibanskom vlašću. Očekivano, brojni novinari pohrlili su da napuste Afganistan strahujući za svoje i živote članova porodica. Komitet za zaštitu novinara angažovan je u pružanju pomoći onima koji su željeli da pobjegnu iz te zemlje i započnu život negdje drugdje. Taj rad se nastavlja jer ima još ljudi, ne samo međunarodnih nego i lokalnih medija, pripadnika manjina i žena. Brojni su izazovi pred njima. Situacija u Afganistanu u pogledu medijskih sloboda je mnogo gora. Kolege koje pokrivaju Afganistan izvijestile su o brojnim napadima talibana na novinare – što ćemo nastaviti da pratimo i upozoravamo javnost.

Glas Amerike: Kako se u izvještaju kotira Rusija?

Said: Rusija je država sa veoma visokim brojem ubijenih novinara koji su neriješeni i niko nije priveden pravdi. Slučaj je htio da zbog metodologije i proteka vremena – Rusija bude plasirana na tek desetoj poziciji. Prije desetogodišnjeg perioda, koji je obuhvaćen izvještajem, novinari su u Rusiji češće bili žrtve ubistava. Ruske vlasti se, međutim, sada koriste drugačijim metodama kako bi ih ušutkivali. Upotrebljavaju takozvani Zakon o stranim agentima – koji nezavisnim medijima onemogućava slobodan rad i između ostalog izvještavanje o progonu novinara. Rusija je jedan od najvećih tamničara medijskih radnika u regionu – odmah iza Turske i Bjelorusije, sudeći prema jednom od mojih preliminarnih istraživanja. U prošlosti ste vjerovatno čuli za slučajeve ubistva Ane Politikovske ili Natalije Estemirove, progone izvještača Nove gazete čiji je glavni urednik Dmitrij Miratov nedavno dobio Nobelovu nagradu – uz filipinsku novinarku Mariju Rešu. Prije nekoliko dana čuli smo i da je Evropski sud za ljudska prava presudio u slučaju novinara Maksima Maksimova – ubijenog 2004. godine. Ali nam to ne daje mnogo nade - jer smo uvjereni da je ruske vlasti neće uvažiti - iako smo ponosni na to.

Glas Amerike: Sudeći prema izvještaju Meksiko je veoma nebjezbedna zemlja za novinare. Nekoliko neriješenih ubistava počinjeno je u posljednje dvije godine. Šta se tačno dešava u Meksiku?

Said: Meksiko je oduvijek bila zemlja izazova jer rizici za nezavisne novinare ne dolaze samo od pripadnika vlasti – već i iz redova organizovanog kriminala i kartela. Ubistva izvještača su učestala, kao i prijetnje koje im se upućuju. U tom smislu – Meksiko je jedna od najsmrtonosnijih država za novinare. Ne nalazi se među prve tri države našeg indeksa jer je u posljednje vrijeme ostvaren napredak u razrješavanju slučajeva ubijenih novinara.

Glas Amerike: U izvještaju se pominju i dvije evropske zemlje: Maltia i Slovačka. Dvoje istraživačkih novinara tamo je ubijeno – Dafne Karuana Galicija i Jan Kucijak. Da li tamo bilo nekog napretka u vezi sa tim slučajevima, ali i položajem novinara?

Said: Malta i Slovačka pomenute su kao države u kojima su stradali novinari. Bilo je nekakvog napretka u istragama tih zločina. Potpunu pravdu potrebno je ostvariti u oba slučaja. Uvideli smo izvjestan napredak u sudskim procesima osumnjičenim za povezanost sa njihovim ubistvima.

Glas Amerike: U posljednjih 25-30 godina pet novinara na Balkanu je ubijeno ili umrlo pod nepoznatim okolnostima (Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija, Milan Pantić u Srbiji, Duško Jovanović u Crnoj Gori i Ivo Pukanić u Hrvatskoj). Do sada su osuđeni neposredni izvršioci Pukanićevog ubistva, ali se još ne zna ko stoji iza toga... Iako ovih slučajeva nema u izvještaju CPJ – kako vidite činjenicu da nema pomaka u slučajevima Vujasinović, Pantić i Jovanović, a djeluje da suđenje u slučaju Ćuruvija traje beskrajno?

Said: Iako naš indeks pobrojava skorije slučajeve – to ne znači da smo zaboravili na ono što se događalo ranije. Sve što ste pomenuli nalazi se u našoj bazi ubijenih novinara. Slučaj Dade Vujasinović zaveden je kao nepotvrđen - što znači da u datom trenutku nije pronađeno dovoljno dokaza da je novinar ubijen u činu odmazde zbog posla kojim se bavila. Posebnu pažnju obraćali smo i obraćamo na slučaj ubistva Slavka Ćuruvije – zbog nazadovanja, ali i napredaka koji su ga obilježili. Takođe, podržali smo osnivanje i mandat Komisije za istraživanje ubistava novinara koje su činile brojne strane zainteresovane za te slučajeve. Nažalost, djeluje da ta komisija nije toliko aktivna kao u ranijem periodu.

Prema mom mišljenju vlastima u Srbiji manjka političke volje da pravda u potpunosti bude dostignuta u slučajevima ubistava tih novinara. Nadam se da će komisija svoj rad uspjeti da privede kraju, kao i da će vlasti Srbije, uključujući i pravosuđe, učestvovati u tome. To se pogotovo odnosi na proces koji se vodi zbog ubistva Slavka Ćuruvije. U vezi sa tim pitanje je da li je imalo smisla počinjati proces ispočetka kada je istraga već bila okončana. Potrebna je politička volja vlasti da se taj slučaj okonča i dostigne pun obim pravde u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije, ali i u drugim naravno.

Glas Amerike: Bilo je i slučajeva napada koji nisu okončani smrtnih ishodom, poput postavljanja bombi na prozor spavaće sobe Dejana Anastasijevića, ili crnogorske novinarke Olivere Lakić – ustrijeljene s leđa, koji su ih pukim slučajem preživjeli…. Nikada nisu rasvijetljeni…. Kako gledate na to?

Said: Srećom, to dvoje novinara preživeli su te napade. Bavili smo se tim slučajevima… Pomogli smo Oliveri Lakić odmah poslije incidenta. Svrha tih pokušaja bila je ušutkivanje novinara. Mnogo je bilo onih koji su strahovali od istraživačkog rada Olivere Lakić. Sve to pokazuje da je baviti se novinarstvom na Balkanu rizično i ispunjeno izazovima. To važi za istraživačke novinare koji izvještavaju o korupciji zvaničnika i organizovanom kriminalu.

Brčko: „Javni interes“ u službi političara

Eksproprijacija radi privatnih interesa u Brčkom (Foto: CIN)

U Brčko distriktu se pod krinkom javnog interesa i zbog nedorečenih pravila o eksproprijaciji zadovoljavaju privatne potrebe i oduzima zemlja kako bi se izgradili pristupni putevi do kuća političara i glasača.

Skupština Brčko distrikta je u proljeće 2018. godine donijela odluku da je u javnom interesu asfaltiranje puta koji vodi do porodične kuće dogradonačelnika Ante Domića u naselju Skakava Gornja, piše Centar za istraživačko novinarstvo.

Kako ova trasa puta vodi preko zemljišta njegovog rođaka Filipa Domića, pokrenuta je eksproprijacija kako bi se ono oduzelo i pretvorilo u javno dobro. Filip se tome protivi, pokušavajući dokazati da put nije u javnom već u privatnom interesu. I nije jedini. Bogoljub Mićić iz Ražljeva i Miloš Milić iz mjesta Brezovo Polje Selo također se bore da zadrže zemlju koju im vlast oduzima zbog izgradnje pristupnih puteva do kuća članova političkih stranaka i lojalnih glasača.

Prema Zakonu o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu, privatno zemljište se oduzima vlasnicima nakon što Skupština, na prijedlog Vlade, donese odluku da je gradnja u javnom interesu. Pritom Zakon nije obavezao institucije da obrazlože razloge za takvu odluku niti je građanima dozvoljeno žaliti se na nju. Uz to, nije propisano ni da vlasnik mora dati saglasnost za eksproprijaciju.

„Suština je ovo: da se jasno može vidjeti i zaključiti da se odluke o javnom interesu koje se donose na Skupštini zloupotrebljavaju i da se pod plaštom tih odluka faktički nečiji privatni interesi realizuju“, kaže advokat Milenko Marjanović.

Pogledajte više u video priči.

Afganistan: Cijelo selo ovisno o drogama

Afganistan: Cijelo selo ovisno o drogama
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:32 0:00

SAD ponovo traže izručenje Juliana Assangea

Plakat u znak podrške osnivaču Wikileaksa Džulijanu Asanžu ispred Kraljevskog suda pravde u Londonu, 23. oktobru 2021.

Američki pravnici pokrenuli su novi pokušaj da obezbijede izručenje Džulijana Asanža iz Britanije, navodeći da strahovanja u pogledu mentalnog zdravlja osnivača Wikileaksa ne bi trebalo da ga spriječe da odgovara pred američkim pravosuđem. 

Sjedinjene Države traže izručenje 50-godišnjeg Australijanca na osnovu optužnice u 18 tačaka, koja ga između ostalog tereti za kršenje zakona o špijunaži, nakon što je Wikileaks 2010. objavio hiljade tajnih američkih dosijea i diplomatskih depeša.

SAD su uložile žalbu na odluku okružnog sudije u Londonu donijetu 4. januara da Asanž ne treba da bude izručen zbog bojazni da bi izvršio samoubistvo u američkom zatvoru.

Tužilaštvo će osporiti tu premisu, kaže za Glas Amerike advokat Nik Vamos, bivši šef za ekstradiciju u britanskom tužilaštvu.

“Ono što je američka vlada sada uradila je da je pružila konkretna uvjerenja o tome kako će tačno, gdje i u kom stanju biti pritvoren. Dakle, pod uslovom da se njegovo zdravstveno stanje i rizik od samoubistva nisu promijenili, onda biste pretpostavili da je američka vlada zadovoljila test koji im je postavio okružni sudija u prvoj presudi.”

Advokat Džejms Luis iznio je sudu američka uvjeravanja o tome kako će Asanž biti tretiran u slučaju izručenja. Između ostalog, obećano je da neće biti podvgnut strogim pravilima pritvora poznatim kao "specijalne administrativne mjere", a takođe ne bi bio pritvoren u specijalnom zatvoru sa maksimalnim obezbjeđenjem u mjestu Florens u Koloradu, poznatom kao ADX. Američke vlasti su takođe iznijele uvjeravanja Britaniji da bi pristale da Asanž u Australiji služi kaznu koju bi mu izrekao američki sud.

Asanž, koji poriče da je počinio krivično djelo, je u zatvoru Belmarš. U srijedu je sudu rečeno da se ne osjeća dobro da bi se pojavio putem video linka, ali se kasnije tokom dana ipak pojavio na ekranu.

Međutim, još jedan momenat mogao bi da utiče na slučaj. Bivši insajder Wikileaksa koji je postao saradnik Federalnog Istražnog biroa (FBI), rekao je da je falsifikovao dokaze koje je koristilo tužilaštvo. U međuvremenu, Yahoo News je prošlog mjeseca objavio priču u kojoj se navodi da je Centralna obavještajna agencija (CIA) planirala otmicu ili čak ubistvo Asanža 2017. Yahoo je naveo da je priča zasnovana na intervjuima sa 30 bivših američkih obavještajnih službenika i zvaničnika nacionalne bezbjednosti.

ARHIVA: Osnivač Vikiliksa Džulijan Asanž izlazi iz suda u Londonu, 13. januara 2020.
ARHIVA: Osnivač Vikiliksa Džulijan Asanž izlazi iz suda u Londonu, 13. januara 2020.

“Tvrdiće se da, ako je CIA bila voljna da ga ubije, to je jedna ruka američke vlade – onda zaista ne možete vjerovati drugoj ruci američke vlade, sekretarijatu za pravosuđe, da postupa pošteno i da krivično goni u skladu sa standardima ljudskih prava i što bismo smatrali pravičnim suđenjem”, navodi britanski pravni ekspert Vamos.

CIA i američki advokati koji su uložili žalbu i traže ekstradiciju još nisu komentarisali navode Yahoo Newsa. Bivši direktor CIA-e i državni sekretar Mike Pompeo izjavio je za podcast „Megin Keli“ da su sve preduzete radnje „u skladu sa američkim zakonom“.

Tokom 2010. i 2011. Asanž je nadgledao Vikiliksovo objavljivanje desetina hiljada diplomatskih depeša i vojnih izvještaja u vezi sa ratovima u Iraku i Afganistanu. Asanž je rekao da su ti podaci otkrili zloupotrebe američke vojske – glavni razlog zbog kojeg pristalice kažu da se ovde radi o slobodi štampe.

“Postoji ogromno pitanje globalne medijske slobode i načina na koji bi ovaj slučaj mogao da bude užasan presedan za svakog novinara, bilo kog izdavača, koji pokušava da razotkrije zlodjela i nedjela vlade, kako bi vlada mogla da snosi odgovornost”, ističe Džulija Hol iz Amnesty Internationala.

Asanž se nalazi u zatvoru u Londonu jer se smatra da postoji opasnost od bjekstva. SAD ga optužuju u 18 tačaka za hakovanje, krađu povjerljivog materijala i otkrivanje identiteta američkih špijuna, za koje tužioci kažu da je dovelo njihove živote u opasnost. Presuda po žalbi na ekstradiciju vjerovatno će se čekati nekoliko nedelja. Obje strane mogu da se žale na odluku britanskom Vrhovnom sudu, što bi moglo da traje nekoliko godina. Međutim, sudije Vrhovnog suda mogu da odbiju da razmotre slučaj.


U međunarodnoj policijskoj akciji uhapšeni internet prodavci droge i lijekova

Razbijen lanac trgovine drogom na dark webu
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:03 0:00

Američke federalne agencije za sprovođenje zakona i Europol objavili su da su izvršile desetine hapšenja kako bi prekinuli globalnu operaciju prodavanja droge preko maglovitog okruženja na internetu zvanom darknet.

Na konferenciji za novinare Sekretarijata za pravosuđe u utorak u Vašingtonu, zvaničnici su rekli da su uhapsili 150 ljudi zbog navodne prodaje nedozvoljenih droga i lijekova preko darkneta, uključujući lažne opioide koji se inače izdaju na recept i kokain. Optuženi su navodno izvršili desetine hiljada ilegalnih prodaja koristeći dio interneta koji je dostupan samo korištenjem specijalizovanih alata za anonimnost.

Desetomjesečna mrežna akcija "Operacija HanTor“, nazvana po internet alatima za šifrovanje, rezultirala je zapljenom 234 kilograma droge, uključujući amfetamine, kokain i opioide u vrijednosti od više od 31 milion dolara.

Zvaničnici su rekli da su među zaplijenjenim lijekovima lažne pilule koje se inače izdaju na recept i koje sadrže moćni sintetički opioidnim fentanil.

Falsifikovane tablete su povezane sa talasom slučajeva predoziranja drogom.

"Ova međunarodna operacija sprovođenja zakona prostirala se na tri kontinenta i šalje jednu jasnu poruku onima koji se kriju na darknetu i prodaju ilegalne droge: ne postoji mračni internet", rekla je zamjenica američkog državnog tužioca Liza Monako.

Istražitelji su uhapsili 65 ljudi u Sjedinjenim Državama. Druga hapšenja izvedena su se u Australiji, Bugarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Holandiji, Švajcarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Pored falsifikovanih lijekova, vlasti su zaplijenile i više od 200.000 tableta ekstazija, fentanila, oksikodona, hidrokodona i metamfetamina.

"Suočavamo se sa novim i sve opasnijim prijetnjama dok se trgovci drogom šire na digitalni svijet i koriste darknet za prodaju opasnih droga poput fentanila i metamfetamina", rekla je En Milgram, administratorka Uprave za borbu protiv droga (DEA). "Ne možemo dovoljno da naglasimo opasnost od ovih supstanci".

Međunarodna policijska agencija Europol radila je zajedno sa timom američkog Sekretarijata za borbu protiv opioida i darkneta.

"Niko nije van domašaja zakona, čak ni na mračnoj mreži", rekao je Žan-Filip Lekuf, zamjenik izvršnog direktora Europola.

Mračni web preferiraju kriminalne mreže koje žele da svoje internet aktivnosti zadrže privatnim i anonimnim. U ovom slučaju, služio je kao platforma za ilegalnu cyber prodaju falsifikovanih lijekova i drugih lijekova koje su isporučivale privatne špedicije.

Istražitelji su rekli da se lažni lijekovi prvenstveno proizvode u laboratorijama u Meksiku uz upotrebu hemikalija uvezenih iz Kine. Tužioci su takođe ciljali na dilere droge koji su upravljali kućnim laboratorijama za proizvodnju lažnih tableta protiv bolova na recept.

"Oni koji kupuju lijekove preko darkneta često ne znaju šta dobijaju", rekao je pomoćnik zamjenika direktora FBI Pol Abate. Zajednička istraga uslijedila je nakon napora sprovođenja u januaru kada su vlasti zatvorile "DarkMarket", najveće svjetsko ilegalno međunarodno tržište na mračnom webu.

Prošlog mjeseca, DEA je upozorila Amerikance da međunarodni i domaći dileri droge preplavljuju zemlju lažnim pilulama, izazivajući krizu predoziranja u SAD. Agencija je zaplijenila više od 9,5 miliona potencijalno smrtonosnih tableta u prošloj godini.

Više od 93.000 Amerikanaca umrlo je od predoziranja drogom 2020. godine, što je najveći broj ikad zabilježen, prema američkim Centrima za kontrolu bolesti (CDC). Američki zdravstveni zvaničnici pripisuju porast korištenju fentanila, koji može biti 100 puta jači od morfijuma.

Američki zvaničnici rekli su da se istrage nastavljaju i da se očekuje još hapšenja.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG