Linkovi

Evropski lideri razmišljaju o strateškoj odbrambenoj autonomiji, ali ne bez dilema


Arhiv - Vojnici vojske Austrije tokom zajedničke vježbe zaštite spoljnih granica EU sa vojskama Češke i Mađarske, u sklopu Centralnoevropske odbrambene saradnje (CEDEC), Austrija, 15. septembra 2017. (Foto: AP, Roland Zak)

Prije četiri godine, novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je Evropu da izgradi "kapacitet za autonomno djelovanje" u bezbjednosnim pitanjima kako bi kontinent bio manje zavisan od Sjedinjenih Država i kako bi mogao da odluči da djeluje bez američke podrške.

Većina evropskih lidera ismijavali su se Macronovu ideju kao usiljenu.

"Iluzijama o evropskoj strateškoj autonomiji mora doći kraj", rekla je njemačka ministarica odbrane Annegret Kramp-Karrenbauer ​nedavno prošle godine.

Ali nakon povlačenja SAD iz Afganistana njeno gledište se promijenilo. Vrijeme je da "Evropska unija postane strateški igrač na koga treba računati", najavila je prošle nedjelje u komentaru za Atlantski savjet, istraživački centar iz New Yorka.

Nije sama u takvim razmišljanjima o budućnosti transatlantskog bezbjednosnog aranžmana.

Evropske internet stranice bile su pune kolumni političara i savjetnika za bezbjednost koji se zalažu za to da kontinent postane vojno nezavisniji i manje zavisan od Washingtona. Evropski lideri osuđuju povlačenje predsjednika Joea Bidena iz Afganistana kao pretjerano i prigovaraju da se Washington nije dovoljno konsultovao sa saveznicima u NATO.

Armin Laschet​, kandidat za nasljednika Angele Merkel na mjestu kancelara Njemačke, rekao je prošlog mjeseca: "Stojimo pred epohalnom promjenom".

Čak i tradicionalno proamerički britanski političari poput Tonyja Blaira, bivšeg britanskog premijera i ključnog partnera Sjedinjenih Država u invaziji na Afganistan 2001. i invaziji na Irak 2003. godine, dovode u pitanje pouzdanost SAD kao odbrambenog partnera.

Blair je u ponedjeljak rekao da bi Britanija trebalo da ojača svoje odbrambeno partnerstvo sa Evropom u borbi protiv prijetnji. U SAD postoji "sada ogromno političko ograničenje za vojne intervencije", što predstavlja ozbiljan izazov za Britaniju i NATO, rekao je on u govoru povodom 20. godišnjice terorističkih napada 11. septembra koji su ubrzali invaziju pod vodstvom SAD na Afganistan.

Strateška autonomija

Međutim, u Evropi postoji malo saglasnosti oko toga šta bi strateška autonomija trebalo da znači i šta bi Evropa trebalo da učini sa njom.

Centralnoevropski lideri su posebno nervozni zbog slabljenja odbrambenih veza sa Washingtonom i ostaju ubijeđeni da ne mogu da se oslone zapadne Evropljane u sukobu sa Rusijom.

Takođe, skeptici postavljaju pitanje da li je Evropa zaista spremna da potroši sve što je potrebno da postane ozbiljan samostalni strateški igrač, posebno dok se bori sa ekonomskim efektima pandemije koronavirusa.

U prosjeku, zemlje Evropske unije troše oko 1,2 posto svog BDP-a na odbranu. Rusija troši 4,3 posto, dok SAD troše 3,4 posto.

Međutim, u nedavnoj raspravi u Donjem domu britanskog parlamenta, Tom Tugendhat​, poslanik konzervativaca i predsjedavajući odbora za spoljne poslove parlamenta, rekao je da je lekcija koju je izvukao iz povlačenja iz Afganistana bila potreba da se pomogne oživljavanje britanskih evropskih partnera u NATO i "da budemo sigurni da ne zavisimo od jednog saveznika, od odluke jednog lidera, već da možemo da radimo zajedno".

Potrebne promjene?

Lawrence Freedman​, uticajni emeritus profesor studija rata na Kraljevskom koledžu u Londonu, sumnja da je porast govora o evropskoj strateškoj autonomiji brza reakcija na ono što je Laschet​ opisao kao "najveći debakl NATO" od osnivanja saveza.

"Uvijek je primamljivo, ali obično nije mudro izvlačiti velike geopolitičke zaključke iz konkretnih događaja, koliko god bili dramatični i uznemirujući", primjetio je on u komentaru za londonski Times ove nedjelje.

Glavni strateški savezi Sjedinjenih Država u Evropi, pa čak i u Aziji, u prošlosti su prebrodili dosta zastoja i sporova, rekao je on.

"Ovi savezi izgrađivani su decenijama i ostaju na snazi. Oni su preživjeli ranija neslaganja i vjerovatno neće biti ostavljeni po strani jer je Bidenova administracija pogrešno riješila konačno povlačenje svojih snaga iz Afganistana", dodao je on. "Obdukcije povlačenja iz Afganistana najvjerovatnije će dovesti do zaključka da nema potrebe za bilo kakvim temeljnim promjenama politike", dodao je on.

Evropske intervencije bez ili sa malo vojne podrške SAD nisu dobro prolazile. U julu je Macron najavio da će se francuska intervencija protiv džihadista u nestabilnom regionu Sahel, u koju je uključeno preko 5.000 vojnika i koju je pokrenuo njegov prethodnik, biti okončana sljedeće godine.

Francuski lider godinama je pokušavao da ubijedi evropske saveznike da pomognu da se ponese veći teret antiterorističke borbe u Sahelu, ali bez uspjeha. Britanija, Danska i Švedska pružile su helikoptersku podršku za vazdušnu mobilnost, ali se pored toga pojavilo tek poneko simboličko raspoređivanje iz drugih evropskih zemalja.

Gotovo kao odjek Bidenovih razloga za povlačenje iz Afganistana, Macron je rekao: "Ne možemo da obezbjedimo određena područja jer neke države jednostavno odbijaju da preuzmu svoje dužnosti. U suprotnom, to je beskrajan zadatak". On je dodao da "dugotrajno prisustvo" francuskih trupa "ne može biti zamjena" za nacionalne države koje se bave svojim vlastitim poslovima.

Neke diplomate sugerišu da će se trenutni porast govora o strateškoj autonomiji umanjiti kako nestaje šok koji je izazvalo povlačenje iz Afganistana. Oni navode da veći dio kritike treba posmatrati kao način suočavanja sa antagonističkim porivima.

"Osjećaju se loše zbog napuštanja (Afganistana), ali im je i laknulo što su izašli iz vječitog rata za koji znaju da u njemu ne mogu da pobijede", rekao je za Glas Amerike evropski izaslanik u Briselu koji je tražio da mu se ne navodi ime.

Druge diplomate misle da će transatlantske bezbjednosne veze ostati čvrste, ali da će trebati neko vrijeme da se oporave od onoga što su priznali kao neuredno povlačenje.

"Zapadu će u cijelosti trebati dosta vremena - jer je to zapadni neuspjeh, zapadna katastrofa, ovo nisu samo Velika Britanija i SAD - da se oporavi od svega ovoga, da povrati svoju reputaciju", rekao je prošlog mjeseca za BBC Kim Darroch​, bivši britanski ambasador u SAD i EU.

Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Josep Borrell​, međutim, kaže da je povlačenje ponudilo "priliku da razgovaramo o Evropskoj uniji kao geopolitičkom akteru".

"Ali za to će biti potrebno jedinstvo, i u malim stvarima, i u velikim stvarima", rekao je on novinarima u Briselu ove nedjelje.

Historičar sa Univerziteta Oxford Timothy Garton Ash​ slaže se s tim. U intervjuu koji je dao u utorak, on je za Euronews rekao: "Predsjednik Joe Biden založio se za ono o čemu svi Evropljani govore, konkretno o strateškoj autonomiji i evropskom suverenitetu".

Međutim, Ash, zagovornik evropske strateške autonomije, požalio se što su evropske sile propustile priliku da pokažu šta mogu da učine: "Bilo je 2.500 američkih vojnika koji stabilizuju Afganistan. Samo Francuska i Britanija imaju 10.000 vojnika i snage za brzo reagovanje. Zašto nismo vodili evropski razgovor o tome šta smo mogli da učinimo po tom pitanju?"

Komentari

XS
SM
MD
LG