Da li je Evropska unija naučila nešto od lekcija sa sjevera Afrike? Da li je pokret za promjene na egipatskim ulicama razlog za evropsku brigu ili podršku? I to će ostati otvorena pitanja, kao i pitanje da li bi Evropljani slično, deklaratnivno snažno, a praktično nejako, reagirali i u sličnom slučaju koji bi došao sa nekog drugog kraja evropskog susjedstva?
Šta god da su planirali organizatori visokog evropsko-američkog skupa o sigurnosti proteklog vikenda u Minhenu , morali su temu pkrilagodti tim pitanjima, pitanjima na koja se odgovor još uvijek traži.
Sudeći po dosadašnjim iskustivama, izgleda da je svijetu lakše i jednostavnije reagovati kada se pojavi žarište očite krize, kada prilike naglo postaju neprilike i potrebna je hitna intervencija "hardvera" kakvim raspolaže razvijeni dio svijeta.
Međutim, šta činiti kada se, kao u Tunisu, a potom i u Egiptu, na noge dignu stanovnici tražeći demokratiju, pravo na više života, a manje korupcije vječno vladajućeg režima?
Odgovor na to, svi su se složili, nisu bili zaključci nedavnog vanrednog skupa evropskih šefova država ili vlada, koji su potvrdili pravo naroda da traži demokratiju, ali nisu ni osporili pravo Mubarakovom režimu da ostane tu gdje jeste.
Na narodu i vladi je da provedu demokratske promjene, a mi ćemo ih u tome podržati, neobavezujuća je poruka kakva je sa tog skupa upućena ne samo Egiptu, već i svima koji žele više demokratije i sanjaju o tome da ih , demokratskim principima vođena EU, u tome podrži.
Nešto konkretniji je bio razgovor na tu temu vodjen dan iza u Minhenu,, a u kojem su, pored ostalih, učestovali predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy i američka državna tajnica Hillary Clinton.
Gospodin Van Rompuy je tada, pored ostalog, rekao:
"U Tunisu i u Kairu nismo bili svjedoci ekstremizma, niti sukoba civilizacija, već epizode vječne borbe za pravdu i slobodu... Politički sistem koji ne dozvoljava mirne promjene, ostaje slab u svome osnovu. Mislim da ta činjenica koju smo shvatili zaslužuje više pažnje u našoj vanjskoj politici, u našim očekivanijima i ne samo na Bliskom Istoku..."
Ako se ove riječi prvog čovjeka Evropskog vijeća ne shvataju kao kritika slabim i neobavezujućim porukama kakve su Evropljani sa svoga vrha uputili egipatskom režimu, stav njihovih prekomorskih partnera je zasigurno kritika dijela evropskih zaključaka koji obećavaju da će, sem što pošalju humanitarnu pomoć i parlamentrane misije na kritična područja, pomoći u pripremi novih izbora...
Međutim, rad na demokratizaciji društva nije samo kupovina glasačkih kutija istkla je američka državna tajnica Hillary Clinton i dodala:
"Sami izbori nisu dovoljni. Oni nisu dovoljni ni da osiguraju održive promjene. Pored toga, moramo zajedno raditi na podršci dobroj upravi, vladavini zakona, nezavisnosti sudstva, transparentnosti i slobodi štampe, na snaženju političkih stranaka, zaštiti prava manjina i na još dosta polja, jer riječ je o stvarnim temeljima za gradnju demokratije…"
Nije teško povući paralelu sa Evropi bližim susjedstvom koje takođe, bar u svome dijelu pokazuje znakove buđenja. Na žalost, još je lakše predvidjeti reakciju evropske demokratske matice.
