Evropski lideri, okupljeni danas na vanrednom samitu, posvećenom Libiji, složni su u poruci da Gadafi mora da ode što prije. Iako na skupu nije postignuto jedinstvo oko francuskih zahtjeva za udarima na Gadafijeve položaje, ili barem uspostavi zone zabrane leta, svi su usaglašeni oko činjenice da je režim koji vojnu silu koristi protiv vlastitog naroda, potpuno izgubio legitimitet.
Francuska i Velika Britanija su za udare na Gadafijeve položaje, baze i aerodrome, a ostali žele prije svega istražiti pravne aspekte bilo kakvog evropskog poteza. Zato, za sada, samo saglasnost da Gadafijev režim nema više kredibiliteta u evropskim očima i da mjere, poput uvođenja zone zabrane letova, mogu doći tek nakon odgovarajućeg mandata definiranog rezolucijom UN.
To za francuskog predsjednika Nikolasa Sarkozyja nije bilo dovoljno. Uz činjenincu da je Pariz već priznao pobunjeničke vlasti, on je zatražio formiranje humanitarnog koridora:
“Mi podržavamo stvaranje humanitarnih zona na sjeveru Afrike, kako bi se pomoglo ljudima koji su napustili svoje domove. Uz to, zajedno sa britanskim vlastima, tražimo podršku Evropske komisije, UN i priznatih libijskih vlasti, tražimo ciljane akcije odbrane u slučaju da Gadafi upotrijebi hemijsko oružje protiv civila.”
Njemačka kancelarka, Angela Merkel je istakla:
“Tražimo da Gadafi odmah ode sa vlasti i učinićemo sve ekonomski, finansijski i ostalim sankcijama da pokažemo da imamo političku volju da libijska budućnost bude bez Gadafija. Željeli bi smo sve učiniti kako bi pomogli libijskom narodu, ali trebamo biti veoma oprezni u našim akcijama kako bi one imale dobar rezultat.”
Konačno, slijedeći donekle Francusku, Evropljani su u pobunjeničkom vijeću prepoznali libijskog sagovrnika, a u Gadafiju nekoga kome više nije mjesto na čelu zemlje.
U tom kontekstu predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy je rekao:
“Sadašnje libijsko vođstvo mora predati vlast bez oklijevanja, stav je svih 27 država članica EU … jasno i glasno. Nastavićemo sa pritiskom i pozdravljamo i ohrabrujemo Privremeno prelazno vijeće u Bengaziju kao nekoga ko zastupa stavove libijskog naroda.”
A dan ranije, ministri odbrane NATO su odlučili da vojne snage Saveza upute bliže libijskim obalama. O tome je generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen rekao:
“Donijeli smo dvije odluke. Prva… da se poveća prisustvo NATO brodova u centralnom Mediteranu. Naš komndant za strateške operacije će u to područje uputi brodove pod svojom komandom. To će osnažiti naše prisustvo što je od vitalne važnosti pod ovim okolnostima. To će osnažiti i našu kontrolu područja, uključujući i embargo na isporuku oružja, uspostavljen rezolucijom Vijeća singurnosti. Drugo…. naložili smo da se hitno sačini detaljan plan humanitarne podrške i provođenja rezolucije UN. Razmotirili smo i početne opcije mogućeg uvođenja zone zabrane letenja, ukoliko NATO dobije jasan mandat UN-a za to. Naša poruka je NATO e ujedinjen, da je sposoban i spreman na akciju.”
Direktna akcija, dakle, čeka na saglasnost UN. U svakom slučaju, neophodna je koordinirana međunarodna akcija o čemu je Američki ambasador pri NATO Ivo Daadler rekao:
“Novembra prošle godine su NATO lideri usvojili novi strategijski koncept kako bi pripremili alijansu za sigurnosne izazove 21. Stoljeća. Libija je takva vrsta izazova, traži efikasnu vojno-civilnu koordinaciju, traži da se radi sa partnerima i međunarodnim organizacijama, traži centralizovano planiranje i komandne i kontrolne mogućnosti da bi se vojne snage mogle staviti u pogon.”
