Dok mnogi američki gradovi pate pod recesijom, jednom mjestu na jugu Alabame ide vrlo dobro. Gradić Enterprise svoju je lekciju naučio još početkom prošlog stoljeća. Ta lekcija potjecala je od jednog poljoprivrednog štetnika – pamukove pipe.
Poput mnogih malih američkih gradića, i Enterprise u Alabami ima spomenik u glavnoj ulici. To je kip žene duge kose, u bijeloj odori. Ruke su joj podignute visoko u zrak, i u njima drži divovsku crnu bubu. To je pamukova pipa. U stvarnom životu, taj je kukac prilično malen, sivo-smeđe boje, s dugim rilcem. Prije gotovo stotinu godina, pamukova pipa je uništila dvije trećine uroda pamuka u ovom području. No, nedugo nakon toga, gradić je u njezinu čast podigao spomenik. Koje li ironije! – kaže lokalni povjesničar Scott Smith:
"Zamislite, štetnik, koji je izazvao toliku gospodarsku nedaću, ustvari je pridonio ogromnim promjenama u poljoprivredi i prosperitetu čitave regije."
Kada je pamukova pipa uništila urod pamuka 1915. godine, to je bila katastrofa, jer je do tada, pamuk bio glavna kultura u čitavoj regiji. No, nesreća je farmerima ustvari pružila priliku da isprobaju nešto novo: zasijali su usjev kojemu pamukova pipa nije mogla naškoditi – kikiriki.
Danas, samo nekoliko blokova dalje od spomenika pamukovoj pipi, pomična traka nosi pravu rijeku kikirikija ka strojevima koji ga usitnjavaju i melju u tvornici Sessions Company, čiji je predsjednik Mo Sessions.
"Moj pradjed je čuo da je kikiriki alternativa pamuku. I tako je nabavio nešto sjemena i u ljeto 1916. zasijao svoj novi usjev. Od tada, naša je obitelj u biznisu prerade kikirikija."
Pradjed Sessions prvi je u Enterpriseu od kikirikija napravio biznis koji je donosio profit. Do 1919., čitava je regija proizvela više kikirikija nego ijedna druga u Sjedinjenim Državama, donijevši lokalnoj ekonomiji milijune dolara. No, farmeri su zapamtili teško naučenu lekciju da ne smiju ovisiti samo u jednoj kulturi. Zato su sijali i kukuruz, a posadili su i breskve i smokve. Kako su prolazila desetljeća, u Enterpriseu su se razvile i druge, nepoljoprivredne djelatnosti.
Helikopteri iz obližnje vojne baze prelijeću grad svakoga dana. Pripadnici vojske često se sele – u prosjeku svake dvije do tri godine – tako da se u Enterpriseu stalno kupuju kuće, automobili, djeca opremaju za školu … Ova vojna baza donosi regiji oko milijardu dolara godišnje a upošljava oko 14 tisuća civila. Phil Thomas, predsjednik lokalne trgovinske komore, ponosno ističe da je u zadnje dvije godine njegov grad jedna od najjačih ekonomija u Alabami:
"Neuposlenosti je u posljednjih godinu i pol svugdje porasla. No, naša je – relativno gledano – vrlo niska. I dalje je treća najniža stopa neuposlenosti u Alabami, već 6 do 9 mjeseci."
Phil Thomas kaže da je Enterprise naučio kako se održava jaka ekonomija zahvaljujući upravo štetnom insektu - pamukovoj pipi. Njegova je pojava čitav grad podučila vrijednosti 'raznolike' ekonomije.
"Poljoprivreda, vojska, biznis, tvornice i uslužni sektor – svi oni čine po 20 posto u našoj ekonomiji. Dakle, ako jedan sektor zapne, ostali ga mogu 'izvući'."
Danas je pamukova pipa na američkom Jugu potpuno iskorijenjena. No, ovaj kukac i dalje drži počasno mjesto u Enterpriseu: i spomenikom, i u srcima građana, a, na svoj vlastiti način - i u lokalnoj ekonomiji.