Pravi boom proizvodnje prirodnog plina i nafte u Sjedinjenim Državama promijenio je izglede u svjetskoj proizvodnji energije. Sudionici godišnje konferencije energetske konzultantske firme IHS-CERA, održane ovog tjedna u Houstonu, govorili su o svijetu koji sve više pokreću, kako ih nazivaju, nekonvencionalna goriva. Nafta, koja je poticala ekonomski rast i razvoj tokom zadnjeg stoljeća, nije više jedina.
Zahvaljujući velikoj ekspanziji proizvodnje prirodnog plina u Teksasu i nekoliko drugih saveznih država, američka energetska prognoza je dobra. Ali najveći korisnik energije – transport – još uvijek se prvenstveno oslanja na naftu.
Kad bi se korisnicima omogućilo da imaju kućne stanice za napajanje prirodnim plinom, to bi pomoglo, kaže Daniel Akerson, predsjedatelj i glavni izvršni direktor General Motorsa.
“Kad bismo znali da će to prodavati proizvod i donositi profit, sigurno bismo to učinili.”
No, do toga, kaže Akerson, vjerojatno neće doći sve dok američka vlada ne bude podržala stvaranje većeg broja takvih stanica u cijeloj zemlji.
“Industrija energije će morati dobiti neki poticaj od vlade kako bi se mogla izgraditi potrebna infrastruktura. Taj dio jednadžbe ne možemo kontrolirati. Ali ne možemo ni proizvoditi ako nemamo neko jamstvo za podršku što se tiče infrastrukture.”
Budući da su automobili i kamioni, koji trenutno koriste prirodni plin, tako skupi, do bilo kakve promjene mora doći prvo kod velikih komercijalnih vozila, kaže John Felmy, glavni ekonomist u Američkom naftnom institutu.
“Visoka cijena za obiteljska vozila toliko je iznad cijene za konvencionalna vozila da je teško nadoknaditi troškove. Ali za flote teretnih vozila mislim da mogućnost postoji.”
Felmy također smatra da ima smisla promicati izvoz ukapljenog prirodnog plina kako bi se proizvođačima dalo poticaja za širenje. “Ako pogledate postojeće operacije u zemlji, vidjet ćete da se još uvijek, u ogromnoj mjeri, radi o eksploracijskom bušenju za prirodni plin, ali razvojnog bušenja nema jer je cijena relativno niska.”
Takav bi izvoz, dodaje Felmy, također smanjio američki trgovinski deficit, otvorio veći broj radnih mjesta, ali samo minorno utjecao na cijenu koju potrošač plaća.
No, takav razvoj ne bi bio od koristi samo Sjedinjenim Državama. Biznismeni poput Mihajla Smirnova, iz ruskog Cryogenmasha, žele prodavati opremu za ukapljeni prirodni plin američkim kompanijama. “Uzbuđeni smo jer to bi dramatično povećalo broj privatnih prodavača plina i privatnih korisnika kojima je ukapljeni plin potreban u malim količinama.”
A energetski dužnosnici iz mnogih drugih zemalja došli su saznati više o tome kako proširiti vlastitu proizvodnju.
Za mnoge zemlje, radi se o borbi protiv siromaštva, kaže Arsenio Mabote, predsjednik Nacionalnog naftnog instituta Mozambika. “Imati energetske izvore, ako na primjer proizvodite električnu struju i njome snabdjevate stanovništvo, to donosi razvoj.”
Stručnjaci kažu da će zemlje u cijelom svijetu, trebati energiju iz raznih izvora, uključujući naftu, plin, ugljen i obnovljiva goriva, da bi mogle zadovoljiti potražnju.
Zahvaljujući velikoj ekspanziji proizvodnje prirodnog plina u Teksasu i nekoliko drugih saveznih država, američka energetska prognoza je dobra. Ali najveći korisnik energije – transport – još uvijek se prvenstveno oslanja na naftu.
Kad bi se korisnicima omogućilo da imaju kućne stanice za napajanje prirodnim plinom, to bi pomoglo, kaže Daniel Akerson, predsjedatelj i glavni izvršni direktor General Motorsa.
“Kad bismo znali da će to prodavati proizvod i donositi profit, sigurno bismo to učinili.”
No, do toga, kaže Akerson, vjerojatno neće doći sve dok američka vlada ne bude podržala stvaranje većeg broja takvih stanica u cijeloj zemlji.
“Industrija energije će morati dobiti neki poticaj od vlade kako bi se mogla izgraditi potrebna infrastruktura. Taj dio jednadžbe ne možemo kontrolirati. Ali ne možemo ni proizvoditi ako nemamo neko jamstvo za podršku što se tiče infrastrukture.”
Budući da su automobili i kamioni, koji trenutno koriste prirodni plin, tako skupi, do bilo kakve promjene mora doći prvo kod velikih komercijalnih vozila, kaže John Felmy, glavni ekonomist u Američkom naftnom institutu.
“Visoka cijena za obiteljska vozila toliko je iznad cijene za konvencionalna vozila da je teško nadoknaditi troškove. Ali za flote teretnih vozila mislim da mogućnost postoji.”
Felmy također smatra da ima smisla promicati izvoz ukapljenog prirodnog plina kako bi se proizvođačima dalo poticaja za širenje. “Ako pogledate postojeće operacije u zemlji, vidjet ćete da se još uvijek, u ogromnoj mjeri, radi o eksploracijskom bušenju za prirodni plin, ali razvojnog bušenja nema jer je cijena relativno niska.”
Takav bi izvoz, dodaje Felmy, također smanjio američki trgovinski deficit, otvorio veći broj radnih mjesta, ali samo minorno utjecao na cijenu koju potrošač plaća.
No, takav razvoj ne bi bio od koristi samo Sjedinjenim Državama. Biznismeni poput Mihajla Smirnova, iz ruskog Cryogenmasha, žele prodavati opremu za ukapljeni prirodni plin američkim kompanijama. “Uzbuđeni smo jer to bi dramatično povećalo broj privatnih prodavača plina i privatnih korisnika kojima je ukapljeni plin potreban u malim količinama.”
A energetski dužnosnici iz mnogih drugih zemalja došli su saznati više o tome kako proširiti vlastitu proizvodnju.
Za mnoge zemlje, radi se o borbi protiv siromaštva, kaže Arsenio Mabote, predsjednik Nacionalnog naftnog instituta Mozambika. “Imati energetske izvore, ako na primjer proizvodite električnu struju i njome snabdjevate stanovništvo, to donosi razvoj.”
Stručnjaci kažu da će zemlje u cijelom svijetu, trebati energiju iz raznih izvora, uključujući naftu, plin, ugljen i obnovljiva goriva, da bi mogle zadovoljiti potražnju.