Pomoćnik direktora Međunarodnog foruma solidarnosti Emmaus (MFS) Elmedin Škrebo nedavno se vratio iz Bangladeša u kojem je proveo nekoliko januarskih dana pomažući izbjeglicama iz Mijanmara.
U Bangladešu je utočište pronašlo nekoliko stotina hiljada Rohindža muslimana (Rohingya) koji važe za najugroženiju etničku manjinu u svijetu.
MFS Emmaus, humanitarna organizacija iz BiH sa sjedištem u opštini Doboj Istok, prihvatila je poziv partnerske Fondacije za ljudska prava, slobode i humanitarnu pomoć (IHH) iz Turske i uključila se u prikupljanje pomoći za Rohindže.
"Mi smo novac skupljali ovdje, od naših građana i naše dijaspore. Najviše nam je pomogao Islamski kulturni centar Bošnjaka iz Berlina. Tu pomoć smo uplatili na račun IHH-a i išli smo dole da distribuiramo pomoć koja je kupljena od prikupljenog novca", kaže Škrebo.
Bangladeš je jedna od najsiromašnijih država svijeta i zbog toga je teško uočiti razliku između domicilnog stanovništva i izbjeglica iz susjednog Mijanmara.
"Njihovi ljudi ne žive u nimalo boljoj situaciji nego Rohindže koje su došle tu da sačuvaju svoje živote. Njih je u posljednjih pet mjeseci prešlo oko 800.000 u Bangladeš. Njihov život nije nimalo lagan. Vlasti u Bangladešu ustupile su im, mogu slobodno da kažem, jednu regiju iza grada Koks Bazar. To je regija Balukhali. Oni su na livadama. Neki su pod vedrim nebom. Borave u šatorima i pod ceradama i najlonima", opisuje Škrebo.
Na istom mjestu su bosanskohercegovački humanitarci vidjeli kako je potrošen novac koji su uplatili na račun partnerske humanitarne organizacije iz Turske.
"Kad smo pitali naše partnere šta su kupili od naše pomoći, odgovorili su da su nabavili cerade od po deset kvadrata i najlonske prostirke veličine od oko pet kvadrata. Bilo nam je čudno, jer ljudima treba hrana. Kad smo došli u to naselje, gdje smo vidjeli sve te cerade i najlone, postalo nam je jasno koliko je to bitno tim ljudima. To je, u stvari, njihov krov nad glavom i prostirka na kojoj spavaju", priča.
Zbog straha od zaraznih bolesti humanitarni radnici iz Bangladeša i drugih država u tom naselju hodaju sa maskama na licu.
"Između šatora teku otpadne vode u plitko iskopanim kanalima. Djeca se tu igraju. Jedni su bosi, mlađa djeca su gola. Dakle, nehumani uslovi za život", ističe.
Područje Bangladeša u kojem su smješteni izbjegli Rohindža muslimani nije jedino koje je posjetio humanitarac Elmedin Škrebo.
Tokom 2017. godine je u nekoliko navrata boravio u kampovima za izbjeglice iz Sirije koji se nalaze na tursko-sirijskoj granici.
"U prošloj godini smo bili dole pet puta sa naših pet konvoja u kojima smo poslali oko 1.300 tona humanitarne pomoći. Kao ekipa koja je dolazila iz BiH nismo ulazili u Siriju. Devedeset pet posto naše pomoći je ulazilo u Siriju. Mi smo bili na samoj granici, pored velikih zidova izgrađenih zbog kontrolisanja priliva izbjeglica. Nismo morali ulaziti u Siriju da bismo vidjeli teškoće njihovog življenja. Posjetilo smo jedno od šatorskih izbjegličkih naselja koje se zove Rukama. U njemu je 80.000 izbjeglica koje tu žive četiri, a već je i peta godina", priča Škrebo.
MFS Emmaus pomagat će i dalje sirijskim izbjeglicama.
"Krenuli smo u akciju izgradnje stambenih naselja. Ti ljudi se nikad više neće vratiti u onaj dio iz kojeg su protjerani. Kažu da jednostavno neće i pitanje je šta bi ih tamo dočekalo. Sad se za njih grade naselja, kao što su se u Bosni i Hercegovini gradila naselja, poput Mihatovića kod Tuzle", riječi su pomoćnika direktora Međunarodnog foruma solidarnosti Emmaus
Humanitarci iz Doboj Istoka godinama pomažu i djeci u Burkini Faso. U toj siromašnoj afričkoj državi u njihovom fokusu je obrazovanje. Novac za stipendiranje djece prikupljaju u BiH.
"U Burkini Faso smo bili 2013. godine sa našim partnerima iz francuskog Emmaus International. Oni imaju praksu da pozivaju svoje članice poput nas da se uključe u njihove aktivnosti. Tamo nije puno drugačija situacija u poređenju sa mjestima koja smo prethodno pomenuli", navodi.
Obrazovanje, zdravstvo i životni uslovi u Burkini Faso su, ističe Škrebo, na najnižim granama.
"Godišnja stipendija za jedno dijete je 30 maraka. To uključuje upisninu, angažman nastavnika, čak i jedan obrok u školskoj kantini. Većini te djece to je nerijetko jedini dnevni obrok. Od 2014. godine u kontinuitetu šaljemo stipendije i povećavali smo njihov broj, tako da smo ove 2017/2018. školske godine poslali oko 1.400 stipendija za tu djecu", kaže Škrebo.
U humanitarnom radu pomoćniku direktora MFS Emmaus najvažnija je zahvalnost siromašnih i ugroženih osoba.
"Pronašao sam se u aktivnostima Emmausa. Širina tih aktivnosti privlači ljude, ali daleko me više privlače pozitivni efekti našeg rada. Zahvalnost krajnjih korisnika naše pomoći ne mora se iskazati riječima. To vidite po njihovim reakcijama i suzama u očima. Dakle, to je ono što motiviše", kaže Elmedin Škrebo.
Facebook Forum