Žabe, daždevnjaci i vodenjaci nisu više toliko mnogobrojni kao nekad. Znanstvenici kažu da vodozemcima drastično opada broj svuda u svijetu, a za oko 165 vrsta se smatra da su već izumrle. Ali, mnogo je ljudi koji intenzivno rade na očuvanju preostalih vrsta vodozemaca.
Nije lako biti 'zelen'... napose ne za žabu ili nekog drugog vodozemca suočenog sa nepredvidljivim godišnjim dobima, zagađenjem i gubitkom staništa. Više od trećine svjetskih 6 tisuća i nešto vrsta vodozemaca u opasnosti je zbog promjena u njihovoj okolini kao i smrtonosne gljivične bolesti koja može izbrisati čitave populacije. Ali, novi program uzgoja na Madagaskaru jedan je od nekoliko koraka koje poduzimaju stručnjaci širom svijeta.
„Događa se alarmantni pad broja vodozemaca. Za mnoge vrste se smatra da su već izumrle. Problem s vodozemcima je da do pada njihovog broja dolazi iznimno brzo. Dakle, uzgoj u zatočeništvu je svojevrsno dobivanje na vremenu i način da se izbjegne trenutno izumiranje,“ kaže Robin Moore, stručnjak za vodozemce pri organizaciji Conservation International.
Program uzgoja zatočenih vodozemaca na Madagaskaru obuhvaća 30-tak žaba iz regije Andasibe, ali se planira povećanje broja uzgojnih primjeraka, kao i obuhvaćanje drugih ugroženih vrsta. „Mislim da je ključno udruživanje programa kao što je ovaj sa onima na terenu tako da se osigura zaštita njihovih staništa i ideja da se te vrste može vratiti u divljinu,“ kaže Moore.
U Sjedinjenim Državama, John Kleopfer, iz Državnog ureda za divljač i ribnjake u Virginiji, pomaže u praćenju populacija vodozemaca u Mattaponi rezervatu prirode u sklopu nacionalnog programa monitoringa. On kaže da je pad broja vodozemaca bio zamijećen još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali tek sredinom 90-tih je identificirana gljivica Batrachochytrium dendrobatidis kao uzrok masovnog pomora. „Ta se bolest širi poput oblaka smrti čitavim nekim područjem, posebno kad pogledate Panamu i Centralnu Ameriku. Jedan je znanstvenik uspio mapirati doslovce na dan točno kad se ona pokazala i zahvatila žabe tog područja.“
Kleopfer kaže da ljudi ustvari ne razumiju kolika je važnost vodozemaca u ekosistemu: „Oni jedu insekte, a sami su hrana za druge životinje. Uz to, prozračuju tlo. Radi se o mreži interakcija.“
Usprkos tome što uglavnom žive pod zemljom, većina vodozemaca ovisi o vodi da bi se razmnožavala. Ali ne bilo kakvoj vodi, nego – plićacima, kaže Evan Grant, biolog američkog Nacionalnog ureda za geologiju. „Ovo je jedno od mjesta koje promatramo na sjeveroistoku zemlje. To su staništa koja su važna jer imaju plitku vodu samo nekoliko mjeseci u godini, u proljeće i u ljeto. Smatra ih se kritično važnim za razmnožavanje dvije vrste – žumske žabe i pjegavog daždevnjaka, među ostalima. Prema prognozama za klimatske promjene vidjet ćemo sve više suša, pa su i ovakva staništa u velikoj opasnosti.“
Da bi ublažili posljedice moguće suše, znanstvenici su ovu prirodnu baru produbili da bi dulje držala vodu za kišnih perioda. Isto tako, dno je prekriveno nepropusnom folijom.
Dok se na sjeveru usred zime ne može naći nijednog daždevnjaka ni žabe, dva sata južnije, u Virginiji, u maloj lokvi kraj puta vidi se masa jajašaca, vjerojatno pjegavog daždevnjaka. A nedaleko, u blatnjavoj vodi plivaju punoglavci... oku ugodan prizor za nekoga kome je posao očuvanje vodozemaca. Na žalost, u drugim dijelovima Amerike i širom zemljine kugle, svijet amfibija – odnosno onih koji žive dvostrukim životom, kako im kaže latinski naziv – u velikoj je opasnosti... što programe umjetnog uzgoja, poput onog na Madagaskaru, čini još važnijim.
