Nakon odlaska sa vlasti Hosni Mubaraka, Egipat bi trebalo da dobije i novi ustav. Rasprave o najbitnijem pravnom aktu su u toku, a jedno od pitanja je kako osigurati puna prava za Egipćanke. Tradicionalizam koji je Egiptu rastao posljednjih decenija jedna je od objektivnih okolnosti koju bi trebalo pomiriti sa demokratskim tendencijama koje su Egipćani iskazali tokom proljetnih protesta protiv autoritativnopg Mubarakovog režima. Jedan od oblika tog tradicionalizma je nošenje marame, hidžaba. Sada mnoge Egipćanke ne vide nikakvu kontradiktornost između sve šireg običaja nošenja marame i prava na jednakost, a prije stotinjak godina borile su se i izborile za pravo da ne nose marame.
„Konstatacija da je sada više Egipćanki sa maramom na glavi nego ikada ranije u modernoj povijesti Egipta je tačna“ - kaže sociolog Saad Eddin Ibrahim.
U knjizi objavljenoj prije 30 godina gospodin Ibrahim je analizirao tadašnje motive odlučivanja za nošenje marame studentica i visokoobrazovanih Egipćanki. O tome danas kaže:
„U to vrijeme pokrivanje glave bilo je u određenom smislu kompromis između punog učečća u javnom životu i nedovođenja u pitanje vlastite čestitosti i moralnosti. Ako je marama bila cijena, mnoge žene i djevojke prihvatile su tu cijenu.“
Pravnica Noha Samir maramu nosi godinama i tome ne vidi ništa neobično:
„Hidžabi su dopadljivi, osjećam se ugodnije... Vjernica sam, muslimanka, ali uz određene granice slijedim modu.“
Porast društvenog i vjerskog konzervatizma u Egiptu mnogi sociolozi pripisuju milionima Egipćana koji su radili u Saudijskoj Arabiji i po povratku u Egipat insistirali na sličnim promjenama u vlastitim porodicama.
Uz to, Azza Soliman iz Centra za žene Egipta kaže da su i Egipćanke samovoljno doprinijele promjenama i da su te promjene odraz kretanja posljednjih decenija:
„Postojao je procjep između potreba i želja Egipćana i onoga što je Mubarakov režim omogućavao. Mnogi su olakšanje tražili i našli u vjeri, a brojne Egipćanke pokrivanjem glave izražavaju, pokazuju svoju religioznost.“
Rijetke su, vrlo rijekte Egipćanke koje se odlučuju za nikab, pokrivku cijelog tijela osim očiju.
Rania Al Malky, jedna od urednica u Daily News Egyipt-u, ističe da marama nije prepreka profesionalnom uspjehu ili političkom aktivizmu:
„Po meni, marama sama po sebi u egipatskom društvu ne predstavlja nešto neprimjereno. Zašto ne marama ako se žena ili djevojka, studentica ili učenica tako osjeća sigurnije i ugodnije. Mnoge mlade djevojke, učesnice proljetnih protesta bile su pod marama.“
Hisham Kassem, iskusni egipatski novinar, slaže se sa stavom da nije bitno što žene nose, nego kakva prava imaju:
„Mnogo je Egipćanki bez marama, ali i bez ikakvog društvenog i političkog uticaja. One koje su sa marama na glavi protestovale dale su svoj doprinos promjenama. Odjeća nije i neće biti bitna. Bitan je status koji će Egipćanke imati. Za punu jednakost u pravima će se morati angažirati, sa maramom na glavi ili ne.“
