Organizacije i aktivistkinje za zaštitu prava žena u Egiptu suočavaju se sve učestalijim pokušajima okrivljivanja Egipćanki za seksualno uznemiravanje Egipćana i marginalizaciju žena u mnogim oblastima života i rada.
Psiholog Farah Shash ističe da Egipat ubrzano postaje konzervativno i patrijahalno društvo i dodaje:
„I zbog toga žena je uvijek kriva i žrtva. Kriva ako je, po konzervativnim kriterijima, provokativno odjevena ili provokativno hoda, ako se glasno smije, kriva je ako je na ulici i neki je muškarac maltretira.“
Prominentni egipatski vjerski lideri i političari, poput salafijskog šeika Gamala Sabera o tome govore kao o nečemu normalnom:
„Šta drugo očekivati ako Egipćanka ide ulicom u, uz tijelo, pripijenoj odjeći, ako provokativno hoda? Kako muškarac da reaguje? Ne kažem da su njihove reakcije opravdane, ali ne treba u potpunosti kriviti samo njih.“
Egipatska vlada se pokušava distancirati od takvih i sličnih stajališta, a egipatski predsjednik Mohamed Morsi glasno zagovara zaštitu i unapređenje prava žena. Organizacije i aktivistkinje za prava Egipćanski ocjenjuju to mnogo više retorikom i kao primjer stvarnog odnosa prema ženama u Egiptu ističu da je nedavno Muslimansko bratstvo, vodeća politička stranka čiji je član i predsjednik Morsi, odbacilo deklaraciju Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje nasilje prema ženama. I to je dio rastućih islamističkih tendencija za koje zagovornici poštivanja ljudskih prava ističu da nisu u skladu sa egipatskim tradicijama.
Zagovornica prava žena Nehad Abo el Komsan ističe:
„Mi imamo, s druge strane, jako mnogo šeika širokih shvatanja koji govore i objašnjavaju da nema nikakvih kontroverzi između poštivanja prava žena i mnogih interpretacija islama.“
Gospođa el Komsan tvrdi da će ograničavanje prava žena imati i teške ekonomske posljedice i nada se će i političari biti svjesni toga:
„Oni počinju shvatati, kako mi se čini, da mi želimo vladu koja će rješavati naše probleme, a ne samo govoriti o ženskim velovima, nikabima, ženskom tijelu... Mi želimo imati pravo i mogućnost na radimo.“
Ekonomske teškoće nakon egipatske revolucije su velike i svi zagovornici poštivanja i unapređenja ljudskih prava tvrde da je zlostavljanje i marginaliziranje Egipćanski koje čine skoro polovinu stanovništva te zemlje luksuz koji Egipat sebi ne može dozvoliti.
Psiholog Farah Shash ističe da Egipat ubrzano postaje konzervativno i patrijahalno društvo i dodaje:
„I zbog toga žena je uvijek kriva i žrtva. Kriva ako je, po konzervativnim kriterijima, provokativno odjevena ili provokativno hoda, ako se glasno smije, kriva je ako je na ulici i neki je muškarac maltretira.“
Prominentni egipatski vjerski lideri i političari, poput salafijskog šeika Gamala Sabera o tome govore kao o nečemu normalnom:
„Šta drugo očekivati ako Egipćanka ide ulicom u, uz tijelo, pripijenoj odjeći, ako provokativno hoda? Kako muškarac da reaguje? Ne kažem da su njihove reakcije opravdane, ali ne treba u potpunosti kriviti samo njih.“
Egipatska vlada se pokušava distancirati od takvih i sličnih stajališta, a egipatski predsjednik Mohamed Morsi glasno zagovara zaštitu i unapređenje prava žena. Organizacije i aktivistkinje za prava Egipćanski ocjenjuju to mnogo više retorikom i kao primjer stvarnog odnosa prema ženama u Egiptu ističu da je nedavno Muslimansko bratstvo, vodeća politička stranka čiji je član i predsjednik Morsi, odbacilo deklaraciju Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje nasilje prema ženama. I to je dio rastućih islamističkih tendencija za koje zagovornici poštivanja ljudskih prava ističu da nisu u skladu sa egipatskim tradicijama.
Zagovornica prava žena Nehad Abo el Komsan ističe:
„Mi imamo, s druge strane, jako mnogo šeika širokih shvatanja koji govore i objašnjavaju da nema nikakvih kontroverzi između poštivanja prava žena i mnogih interpretacija islama.“
Gospođa el Komsan tvrdi da će ograničavanje prava žena imati i teške ekonomske posljedice i nada se će i političari biti svjesni toga:
„Oni počinju shvatati, kako mi se čini, da mi želimo vladu koja će rješavati naše probleme, a ne samo govoriti o ženskim velovima, nikabima, ženskom tijelu... Mi želimo imati pravo i mogućnost na radimo.“
Ekonomske teškoće nakon egipatske revolucije su velike i svi zagovornici poštivanja i unapređenja ljudskih prava tvrde da je zlostavljanje i marginaliziranje Egipćanski koje čine skoro polovinu stanovništva te zemlje luksuz koji Egipat sebi ne može dozvoliti.
