Čini se da je administracija predsjednika Obame bila pomalo zatečena ostavkom Hosnia Mubaraka, kažu neki promatrači, i dodaju da je iza zatvorenih vrata u Bijeloj Kući temeljito procjenjivana i vagana politika prema novom Egiptu.
U roku manje od 24 sata, od objave da neće otići s vlasti, egipatski predsjednik Hosni Mubarak je dao ostavku. To je donijelo oduševljenje na trg Tahrir, a ovjde, u Washington, i radost običnih gradjana, ali i novu planove u BIjeloj Kući.
Vijest o ostavci je nagnala administraciju predsjednika Obame da počne reviziju politike prema Egiptu. On je izmedjuostaloga rekao:
Riječ Tahrir znači Oslobodjenje. To je riječ koja odjekuje ljudskom dušom koja uvijek teži slobodi. A sada će nas ta riječ uvijek podsjećati i na egipatski narod.
Ovo je jasna poruka američkog predsjednika, a nakon više od dvije nedjelje neodlučnosti, često podržavajući prosvjednike, a ponekad egipatsku vladu.
Ovo je izazvalo frustraciju kod analitičara i zakonodavaca.
Eksperti, među kojima je i Khaled Elgindy iz Instituta „Brookings“, sada kažu da američku administraciju čeka mnogo posla.
„Moraće da nadoknade veliki zaostatak u pogledu sadašnjeg stava prema regionu, jer je situacija potpuno izmjenjena. Moraće da formuliraju, revidiraju svoje prioritete na Srednjem Istoku i da se prilagode ovoj posve druigačijoj različitoj stvarnosti na terenu.“
Velika promjena za Egipat će biti naredni izbori.
Do sada se nije pojavio neki vodeći predsjednički kandidat. Među istaknutim mogućim kandidatima su dobitnik Nobelove nagrade za mir Muhamed Elbaradei, generalni sekretar Arapske lige Amr Moussa i izvršni direktor internetskog giganta za Egipat, Google-a, Wael Ghonim, kojeg su vlasti držale u pritvoru duže od nedjelju dana.
Elgindy kaže da će Egipat - kao najveća i najutjicajnija arapska država - postati uzor za region. U tom smislu, važna je i politika Sjedinjenih Država. U nekoliko država, da bi se spriječili neredi, već se pripremaju i provode reforme. Iako tvorci američke politike brinu za opstanak egipatsko-izraelskog mirovnog ugovora, Elgindyi kaže da mase prosvjednika jednostavno žele bolji život.
„Oni žele da imaju riječ u oblikovanju vlastite budućnosti. Žele isto što žele mladi ljudi širom svijeta. Mislim da to ne podrazumijeva izazivanje rata. A jedino to bi suštinski značilo poništenje mirovnog ugovora.“
Analitičari , medju kojima je Stephen McInerney iz grupe Projekat za demokraciju na Srednjem Istoku, kažu da bi egipatski borci za demokraciju i njihov uspjeh, mogli izmijeniti američku strategiju :
„Ove pobune će dovesti do toga da mišljenja naroda u regionu postanu za Sjedinjene Države strateški važnija. Sjedinjene Države su mogle potcjenjivati mišljenje naroda, jer su ga vodile vlade koje nisu demokratski izabrane i koje nisu bile odgovorne narodu.“
Trideset dugih godina, Promjena nije bila riječ koja se povezivala sa egipatskom politikom. Sada kada jeste, analitičari su nestrpljivi da vide koliko će promjena biti duboka. I kako će se prema njoj odnositi Sjedinjene Države.
