Marianne Ibrahim je Egipćanka iz Kaira, aktivistkinja za prava žena i međuvjerski dijalog. Kao pripadnica koptske vjere, ona je žrtva diskriminacije, i bila je pretučena tokom oktobarskih prosvjeda. Ona je, uz još četiri žene iz zemalja koje su prošle kroz arapsko proljeće, jedna od dobitnica ovogodišnje nagrade organizacije Vital Voices sa sjedištem u Washingtonu, koja se zalaže za prava žena u svijetu. Amra Alirejsović je sa gospođom Ibrahim razgovarala o tome šta očekuje od budućnosti u Egiptu, koliki je strah od jačanja islamista, te o presudi Hosniju Mubaraku.
Marianne Ibrahim je izvršna menadžerica Centra za razvoj i međuvjerski dijalog u Egiptu. S obzirom da Egipat trenutno prolazi kroz ogromne političke promjene, upitali smo je kakvu budućnost očekuje u Egiptu?
Mislim da je u ovom trenutku to veoma nejasno, jer je još uvijek rano govoriti o novoj vladi. Izbori ulaze u drugi krug i organiziraju se masovni prosvjedi u velikom broju gradova protiv rezultata prvog kruga glasanja. Razlog nezadovoljstva su bivši premijer tokom Mubarakove ere i osoba iz Muslimanskog bratstva, od kojih su obadvojica neprihvatljivi za mnoge Egipćane. Stoga je situacija u ovom trenutku donekle nestabilna i ne znamo šta će se sljedeće desiti. Ko god da dođe na predsjedničku poziciju, oblikovaće prirodu vlade. Prosvjednici trenutno pozivaju na formiranje predsjedničkog vijeća kako bi se garantiralo da će predstavnici revolucije biti zastupljeni, i da će vijeće biti raznovrsno, i da će donijeti sveobuhvatan ustav. Biće to dug proces, i niko ne zna kako će zemlja nakon toga izgledati. Ne znamo koliko će ekonomija to moći podržati, kaže gospođa Ibrahim.
Ona ističe da među Egipćanima postoji veliki strah od jačanja islamista.
Ljudi se strašno boje. Odmah nakon revolucije njihova medijska kampanja je bila veoma negativna i njihovi lideri su izlazili sa raznoraznim suludim izjavama koje su unijele strah kod ljudi. I nisu samo Kopti ti koji se boje, svako se boji, čak i obični umjereni muslimani se doista boje za budućnost zemlje. Niko ne želi još jedan Afganistan ili Iran. Mi svi želimo stabilno i umjereno društvo koje smo uvijek imali, barem u političkom smislu, i to bi nam omogućilo da dovedemo do stvarne promjene.
Ona smatra da presuda Hosniju Mubaraku ne predstavlja istinsku pravdu.
Ona je apsurdna, jer ne radi se samo o tome da se on pošalje u zatvor. On je odgovoran za uništavanje zemlje koje je trajalo 30 godina. Čitavo suđenje je apsurdno i ne predstavlja pravdu kojoj su se nadale obitelji onih koji su dali svoje živote. Činjenica da je njegov ministar unutrašnjih poslova osuđen, a četvorica najviših suradnika oslobođeni nema nikakvog smisla. Vi kaznite onoga ko je dao naređenja, a ne kaznite one koji su to naređenje izvršili. To je protiv zakona i jedan je od razloga zašto ljudi trenutno izlaze na ulice. Ono što bih ja voljela da sam mogla vidjeti je pravda i istinsko suđenje, otvoreno i transparentno. Mubarak i njegovi suradnici bi morali biti kažnjeni za ono što se dešavalo tokom 30 godina. Ne radi se samo o ubijanju prosvjednika tokom 18 dana, već i o hiljadama koji su poginuli u požarima vozova, hiljadama nezaposlenih mladih koji su se utopili bježeći preko Mediterana ka Evropi. Mubarak predstavlja režim koji je pljačkao resurse zemlje. Ko će ga kazniti jer je otjerao briljantne naučnike koji sada žive u Evropi ili Sjedinjenim državama? Ko će ga kazniti za svo sektaško nasilje posljednjih decenija? Ko će biti kažnjen za širenje kancerogenih đubriva u zemlji, jer je bivši ministar postigao sporazum o tome? Ko će biti odgovoran za sve to. Za sada niko, kaže za naš program aktivistkinja iz Egipta Marianne Ibrahim.
Marianne Ibrahim je izvršna menadžerica Centra za razvoj i međuvjerski dijalog u Egiptu. S obzirom da Egipat trenutno prolazi kroz ogromne političke promjene, upitali smo je kakvu budućnost očekuje u Egiptu?
Mislim da je u ovom trenutku to veoma nejasno, jer je još uvijek rano govoriti o novoj vladi. Izbori ulaze u drugi krug i organiziraju se masovni prosvjedi u velikom broju gradova protiv rezultata prvog kruga glasanja. Razlog nezadovoljstva su bivši premijer tokom Mubarakove ere i osoba iz Muslimanskog bratstva, od kojih su obadvojica neprihvatljivi za mnoge Egipćane. Stoga je situacija u ovom trenutku donekle nestabilna i ne znamo šta će se sljedeće desiti. Ko god da dođe na predsjedničku poziciju, oblikovaće prirodu vlade. Prosvjednici trenutno pozivaju na formiranje predsjedničkog vijeća kako bi se garantiralo da će predstavnici revolucije biti zastupljeni, i da će vijeće biti raznovrsno, i da će donijeti sveobuhvatan ustav. Biće to dug proces, i niko ne zna kako će zemlja nakon toga izgledati. Ne znamo koliko će ekonomija to moći podržati, kaže gospođa Ibrahim.
Ona ističe da među Egipćanima postoji veliki strah od jačanja islamista.
Ljudi se strašno boje. Odmah nakon revolucije njihova medijska kampanja je bila veoma negativna i njihovi lideri su izlazili sa raznoraznim suludim izjavama koje su unijele strah kod ljudi. I nisu samo Kopti ti koji se boje, svako se boji, čak i obični umjereni muslimani se doista boje za budućnost zemlje. Niko ne želi još jedan Afganistan ili Iran. Mi svi želimo stabilno i umjereno društvo koje smo uvijek imali, barem u političkom smislu, i to bi nam omogućilo da dovedemo do stvarne promjene.
Ona smatra da presuda Hosniju Mubaraku ne predstavlja istinsku pravdu.
Ona je apsurdna, jer ne radi se samo o tome da se on pošalje u zatvor. On je odgovoran za uništavanje zemlje koje je trajalo 30 godina. Čitavo suđenje je apsurdno i ne predstavlja pravdu kojoj su se nadale obitelji onih koji su dali svoje živote. Činjenica da je njegov ministar unutrašnjih poslova osuđen, a četvorica najviših suradnika oslobođeni nema nikakvog smisla. Vi kaznite onoga ko je dao naređenja, a ne kaznite one koji su to naređenje izvršili. To je protiv zakona i jedan je od razloga zašto ljudi trenutno izlaze na ulice. Ono što bih ja voljela da sam mogla vidjeti je pravda i istinsko suđenje, otvoreno i transparentno. Mubarak i njegovi suradnici bi morali biti kažnjeni za ono što se dešavalo tokom 30 godina. Ne radi se samo o ubijanju prosvjednika tokom 18 dana, već i o hiljadama koji su poginuli u požarima vozova, hiljadama nezaposlenih mladih koji su se utopili bježeći preko Mediterana ka Evropi. Mubarak predstavlja režim koji je pljačkao resurse zemlje. Ko će ga kazniti jer je otjerao briljantne naučnike koji sada žive u Evropi ili Sjedinjenim državama? Ko će ga kazniti za svo sektaško nasilje posljednjih decenija? Ko će biti kažnjen za širenje kancerogenih đubriva u zemlji, jer je bivši ministar postigao sporazum o tome? Ko će biti odgovoran za sve to. Za sada niko, kaže za naš program aktivistkinja iz Egipta Marianne Ibrahim.
