Nagrađeni dokumentarac Marka Hopkinsa pod naslovom Život hitnosti: priče ljekara bez granica, je nedavno prikazan u kinima. Film daje intiman pogled na teške misije ljekara koji volontiraju za međunarodnu humanitarnu organizaciju Ljekari bez granica, poznatu i po svom francuskom nazivu Medecines Sans Frontieres.
Ovaj dokumentarac je prvi film koji daje uvid iz prve ruke u to na koji način medicinski timovi Ljekara bez granica odgovaraju na hitne situacije uzrokovane ratom, zaraznim bolestima ili prirodnim katastrofama. Ljekari bez granica su poznati po svojim smjelim misijama, a to je liječenje velikog broja žrtava sa ograničenim resursima u često nemogućim uvjetima. Ljekari bez granica su režiseru Marku Hopkinsu dali do sada neviđen i necenzurisan pristup svojim operacijama na terenu u dijelovima Afrike.
Ljekari bez granica se suočavaju sa hitnom situacijom svake minute, odlučujući između života i smrti. Ove scene iz filma su stvarne i mračne, sa otvorenim ranama, udovima koji vise, operacijama glave. Film prikazuje ljekare volontere koji se bore da pruže hitnu njegu i da ostanu smireni u trenucima krize.
Jedan od ovih volontera je doktor Tom Krueger. On je 2003 boravio u Liberiji nakon dva građanska rata u kojima je na stotine hiljada ljudi izgubilo život.
Bio sam u šoku kada sam tamo stigao. Ako bih pokušao prijateljima opisati šta sam vidio, ne bih mogao opisati miris, osjećanje toplote na tijelu i znoja koji vam curi niz leđa, neprijatan miris gnoja koji dolazi sa neopranih tijela u zatvorenoj sobi, miris vlastite panike kada niste sigurni šta da uradite, priča doktor Krueger.
Ostali ljekari u filmu dijele njegova osjećanja. Oni pričaju o nedostataku medicinskih resursa i strašnim satima provedenim u siromašnim, improviziranim objektima. Mnogi riskiraju svoje živote dok oko njih bjesni rat. Doktor Chris Brasher je služio u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je, prema procjenama organizacije, više od 4 miliona ljudi izgubilo život od 1997. On je također neko vrijeme proveo u Liberiji tokom građanskog rata.
Nije bilo vode, struje, hrane. Bilo je apokaliptično, priča doktor Brasher.
Kiara Lepora je jedna od ljekara koji se pojavljuju u filmu. Ona je radila u različitim dijelovima Afrike, uključujući Demokratsku Republiku Kongo koju smatra jednom od ratom najrazrušenijih zemalja na svijetu.
Nisam očekivala probleme sa kojima smo se tamo suočili. Situacija je nepoznata zapadnom svijetu i nije bilo puno informacija u medijima. Bilo je osobito dirljivo.
Film gledateljima prikazuje realnost. Kamera često izbliza prikazuje zgrčena lica ljekara. Ponekad među njima dolazi do neslaganja vezano za tretman koji bi mogao značiti izlječenje ili uzrokovati smrt.
Doktorica Lepora kaže da organizaciji nedostaju ljekari veterani.
Ima mnogo ljekara koji su voljni volontirati jednom. Ali nema ih mnogo koji žele ponoviti to iskustvo, kaže Kiara Lepora.
Ona dodaje da će se vjerovatno vratiti organizaciji, jer joj je sada, kako kaže, kada je naučila kako biti učinkovit u trenucima krize, teško ne djelovati kada ponovo negdje u svijetu izbije neka kriza.
