Svaki dan, obična djeca diljem svijeta čine neobične stvari kako bi život učinili boljim sebi i onima oko sebe. Svake godine, jedno od takve djece dobije priznanje - Children’s Peace Prize. Kakva je to nagrada? Koliko su djeca uopće učinkovita u rješavanju svjetskih problema?
Tatiana Grossman, petnaestogodišnjakinja iz Palo Alta, u Kaliforniji, oduvijek je voljela čitati. Kad je čula da mnoga djeca u Africi nemaju knjige, odlučila im ih je nabaviti: "Osnovala sam organizaciju African Library Project, koja pomaže ljudima u pokretanju knjižnica. Pozvala sam na akciju prokupljanja knjiga i već u tjedan dana skupilo ih se 3500. Poslala sam knjige i odonda radim to isto."
Knjige su bile poslane u škole i javne knjižnice u Botswani i Lesothu. Nakon što je posjetila primatelje svojih knjiga, prije dvije godine, postala je još odlučnija da potiče čitanje i pomaže u opismenjavanju, kaže Tatiana. "Uvijek ću prikupljati knjige za knjižnice. Također želim inspirirati druge da rade isto to. Sad radim na načinima da pošaljem digitalne udžbenike jer je poštarina na tiskane udžbenike vrlo skupa, a djeci tamo nedostaju udžbenici."
Tatiana je bila jedna od četvero finalista za ovogodišnju nagradu Children’s Peace Prize, koju dodjeljuje Zaklada KidsRights, međunarodna organizacija za zaštitu djece, sa sjedištem u Amsterdamu. Glasnogovornica nagrade Ellen Vroonhof kaže da je dvoje finalista iz Afrike: "Emmanuel iz Ruande počeo je mali projekt u vlastitoj zajednici: uzgajao je piliće i zaradio malo novca da plati svoju školarinu. Pokazao je da djeca mogu doprinijeti unutar vlastite zajednice i da, uz to, mogu pohađati školu. A, Getahun iz Etiopije se bori protiv nasilja u školama."
No, ovogodišnja Children’s Peace Prize otišla je Franciji Simon iz Dominikanske Republike. Ta šesnaestogodišnjakinja je vodila kampanju za prava sve djece u svojoj zemlji - i one rođene u zemlji, kao i izbjeglice - da budu registrirana, s matičnim rodnim listom, kako bi im bili dostupni obrazovanje i zdravstvena skrb.
Zaklada KidsRights poklonila je 100 tisuća eura projektima blisko povezanim s Francijinim ciljem. Tu je zakladu 2003. godine osnovao nizozemski medijski biznismen Marc Dullaert kako bi prikupio novce za lokalne projekte koji su štitili i promicali prava djece. Nagradu Children’s Peace Prize počeo je dodjeljivati dvije godine kasnije.
"Gledao sam na televiziji dodjelu Nobelove nagrade za mir i pomislio: zašto nema nagrade za mir za djecu kad ima toliko mnogo hrabre djece koja čine sjajne stvari za drugu djecu. Kontaktirao sam Nobelov odbor u Oslu, ali su mi oni odgovorili da nije moguće napraviti mirovnu nagradu za djecu. Potom me bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Gorbačev pozvao na summit dobitnika Nobelove nagrade za mir, Rimu. Nakon 50 minuta razgovora, gospodin Gorbačev je rekao: Odlično, to ćemo i učiniti,! sjeća se Dullaert.
Bivši sovjetski predsjednik uručio je je prvu dječju nagradu za mir 2005. godine - posmrtno Nkosiju Johnsonu. Taj južnoafrički dječak borio se za prava djece zaražene HIV-om da pohađaju školu.
Svake godine otada, kaže Dullaert, dobitnici nagrada usmjerili su pažnju svjetske javnosti na teške probleme koje pokušavaju riješiti u svojim zajednicama: "Godine 2006., nagradu je dobio Om Prakash, dječak koji je bio rob. To je bio prvi put u povijesti da je u Indiji bilo priznato postojanje djece robova. Dječaku je bila ukazana sva čast indijske vlade, kao i ogromna pažnja medija. U isto vrijeme, u posjetu Indiji se nalazio tadašnji britanski ministar financija - kasnije premijer - Gordon Brown, koji je indijskoj vladi odmah poklonio 200 milijuna funti za zatiranje ropstva djece i opismenjavanje."
Slijedeće godine, nagradu je dobila djevojčica iz Zambije koja je promicala obrazovanje djece. G. 2008. priznanje je otišlo brazilskom tinejđeru koji se bori protiv ekstremnog nasilja u najsiromašnijim četvrtima Rija. Prošlogodišnji dobitnik, jedno siroče koje živi u izbjegličkom logoru u Tanzaniji, stvara radio program koji se bavi problemima s kojima se suočavaju mladi izbjeglice.
Dječja nagrada za mir, kaže Marc Dullaert, osvjetljuje pravo djece bilo gdje u svijetu da preuzmu aktivnu ulogu u stvaranju dobrog života kakav žele i kakav zaslužuju.