Linkovi

Top priča BiH

Više od 400 djece bez roditelja traži spas u BiH

Kamp Borići, Bihać, 6. oktobra

U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno boravi oko 900 djece migranata. Od ovog broja oko 420 djece je bez pratnje.

Na nesiguran put do BiH djeca bez pratnje krenula su iz različitih razloga, prema podacima organizacije Save the Children, uglavnom uz „agenta“, kako kažu, odnosno krijumčara ljudi.

Bez obzira na sve nedaće i nasilje na koje su naišli na svome putu, njima je najteži trenutak rastanak od roditelja, posljednji dan kad su bili s roditeljima, kaže Dubravka Vranjanac iz Save the Children.

„Mnogi bi u tom trenutku doneli drugačiju odluku i, da su se pitali, ne bi krenuli na taj put. Putuju na različite načine, vrlo često u grupama odraslih, ili svojih vršnjaka. Legalni putevi i pravna zaštita koja je njima omogućena je jako mala. Putovanje s krijumčarima je često puno neizvesnosti i straha. Oni nam često govore da njihov život zavisi od krijumčara, da im krijumčari govore kada će jesti, spavati, mogu li se čuti s roditeljima. On je taj koji praktično poseduje njihov život“, priča Vranjanac za Radio Slobodna Evropa.

Većina djece bez pratnje u BiH je ušla iz Srbije, jedan dio iz Crne Gore.

„Većinu djece koja nisu registrovana, mi srećemo u Tuzli, a zatim u Sarajevu, i u Unsko-sanskom kantonu“, kaže Vranjanac.

Svako dijete, bez obzira gdje se nalazi i u kojem statusu, ima svoja prava, kaže Dorijan Klasnić iz UNHCR-a u Bosni i Hercegovini.

„Djeca bez pratnje su posebna kategorija, oni su u posebnom i vrlo zahtjevnom položaju, bilo da se radi o djeci koja su prolazu kroz BiH ili onima koji su u potrebi za međunarodnom zaštitom. Jedan od projekata koje UNCHR provodi s Fondacijom Bh. Inicijativa žena jeste pravo skrbništva na koje oni imaju pravo, a tiče se iznalaženja najboljeg pravnog rješenja za djecu“, rekao je Klasnić za RSE.

Oko 120 djece bez pratnje u BiH je ušlo ove godine, podaci su Ministarstva sigurnosti BiH.

„Ima jako mnogo djece koja nisu u adekvatnim centrima. Najteže je djeci koja nisu u centrima, koja žive u skvotovima, u dosta teškoj situaciji. Trenutno jedna od gorućih tema i gorućih izazova za BiH i sve partnere koji su uključeni u pomoć jeste iznaći siguran i adekvatan smještaj i pravnu i drugu pomoć za ovu najranjiviju kategoriju, koja je vrlo često i vrlo vjerovatno potencijalna žrtva trgovine ljudima“, naglašava Klasnić.

Vrlo često tokom putovanja djeca bez pratnje izgube kontakt sa svojim roditeljima. Najčešće komuniciraju putem aplikacija na mobilnim telefonima.

„Često nam kažu da se oni javljaju porodici zato što im nedostaju, ali i zbog toga da porodica ne bi brinula. Dakle ne da bi zaštitili sebe, nego da porodici jave da se ne bi brinuli“, kaže Vranjanac iz Save the Children.

U kojim kampovima borave djeca bez pratnje

Više od 80 djece bez pratnje je izmješteno iz kampa Bira u Bihaću nakon što je ovaj prihvatni centar zatvoren početkom oktobra. Oni su privremeno smješteni u kamp Borići u Bihaću.

„U Boriće su do sada bile smještene porodice s djecom i maloljetnici bez pratnje mlađi od 15 godina. UNICEF s partnerima pruža dvadesetčetverosatnu zaštitu djece, uz 24/7 prisustvo oficira za zaštitu djece, staratelja, psihologa, te osigurava pristup svim uslugama. Međutim, kapaciteti u svim prihvatnim centrima su ograničeni, i popunjeni, te zatvaranje kampa Bira dodatno otežava već komplikovanu situaciju. U prosjeku, na sedmičnoj bazi oko 100 djece spava vani, bez ikakve zaštite bez pristupa servisima“, kazali su za RSE iz UNICEF-a u BiH.

UNICEF s partnerima osigurava pristup psihološkoj pomoći kroz grupne i individualne sesije unutar prihvatnih centara, kažu iz ove organizacije, dodavši da je utvrđen referalni sistem u centrima da se osigura pristup ovim uslugama svakom djetetu koje ima potrebu za ovakvim tipom podrške.

„Osim ovoga, UNICEF i partneri svakodnevno organizuje niz aktivnosti s djecom edukativnog i rekreativnog tipa, s ciljem socijalizacije i zaštite djece. Većina djece ima mobilne telefone, te je unutar centara osiguran pristup internetu, što im omogućava da održavaju redovan kontakt s porodicom“, kazala je Amila Madžak iz UNICEF-a u BiH za RSE.

Obrazovanje i detraumatizacija djece migranata u BiH

Oko 190 djece migranata u pet osnovnih škola uključilo se u nastavni proces u septembru, početkom školske godine, u Unsko-sanskom kantonu (USK), u kojem boravi najveći broj migranata u Bosni i Hercegovini (BiH).

Za Radio Slobodna Evropa iz Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta USK-a kažu da djeca na nastavu uglavnom dolaze u učionice, u školama u Bihaću i Cazinu, uz poštivanje epidemioloških mjera. Jedino odjeljenja s većim brojem učenika nastavu prate u jednom dijelu i online.

„Imamo djecu koja su već treću godinu tu. To su djeca porodica koje su više puta pokušavala preći granicu i vraćala se. Ali njihova djeca su tu, pohađaju nastavu i jaku su zahvalni na tome. I djeca i roditelji“, kaže Adnan Kreso, pomoćnik ministra za obrazovanje USK-a.

Naglašava da prosvjetni radnici koji rade s njima kažu da prosvjetni radnici nemaju nikakvih problema.

„Ističu ih kao djecu jako motiviranu i raspoložena za rad, da nauče nešto novo. Relativno su dobrog raspoloženja. Radi se o ljudima koji su zahvalni na mogućnosti da djeca pohađaju nastavu i dobiju obrazovanje.“

Jednako kao što se radi s djecom bh. državljana, radi se i s djecom stranih državljana koji su na putu, odnosno migrantima.

U slučaju da djeca nisu spremna za redovnu nastavu, s djecom migrantima najprije se radi u pripremnoj nastavi.

Iz UNICEF-a kažu da se unutar prihvatnih centara na dnevnoj bazi organiziraju obrazovne aktivnosti neformalnog tipa, s „fokusom na učenje jezika, bosanski i engleski primarno, te s ciljem nadoknade izgubljenog znanja“.

„Za učenje engleskog jezika koristimo digitalnu platformu Akelius, uz prisustvo učiteljice engleskog jezika, a koristeći tablete koji su nabavljeni za ovu svrhu. Na sedmičnoj bazi oko 150 djece budu uključena u aktivnosti neformalnog obrazovnog tipa. Za djecu koja još uvijek ne poznaju lokalne jezike dovoljno da bi se uključila u redovnu nastavu, organizovana je pripremna nastava s ciljem što bržeg i efikasnog uključivanja djece u redovnu nastavu. U kontaktu smo sa Ministarstvom obrazovanja u Kantonu Sarajevo, da se osigura pristup formalnom obrazovanju za djecu smještenu u privremenom prihvatnom centru Ušivak“, kazali su iz UNICEF-a.

Inicijativa da se obrazovanje ponudi i djeci srednjoškolskog uzrasta još nije pokrenuta i takva nastava ne provodi se nigdje u BiH.

U Unsko-sanskom kantonu već treću godinu organizira se pohađanje nastave za djecu migranata koji borave u ovom dijelu BiH. Školske godine 2018/2019 u pet škola uključeno je oko stotinu djece, iduće godine oko dvije stotine, a ove godine njih malo više od 190.

„Svih ovih godina mi bilježimo i prijateljstva djece migranata i bh. državljana. Oni u se u tim različitostima prepoznali neke osobine koje sad veoma cijene. Imamo prijateljstva djece koja funkcioniraju. Nasuprot tome bilo je na početku negodovanja i neko iracionalnog otpora među manjim brojem lokalnih zajednica. Bilo je negativnog razmišljanja, iz iskreno neopravdanog straha da će uključivanjem te djece doći do širenja oboljenja i slično“, kaže Kreso.

Djeca migranata redovno prolaze zdravstvene kontrole, skoro svakodnevne, i dosad nije zabilježeno širenje bilo kakvih zaraznih bolesti među djecom.

„Sve takve brige i strahovi su bili poputno neopravdani“, naglašava Kreso.

S djecom se radi i na detraumatizaciji, čiji je primarni cilj da djecu relaksira i rastereti od onoga kroz šta su možda prošli u svojim matičnim zemljama ili na putu do BiH, kazali su iz Ministarstva.

Pristup nastavi imaju i djeca migranata u azilantskom centru Delijaš kod Sarajeva, ali i oni koji su kao izbjeglice smješteni u privatne smještaje u Sarajevu.

Iz Agencije za izbjeglice pri UN-u u BiH kažu da nastoje jednako omogućiti svoj djeci praćenje nastave onako kako se obrazuju i djeca bh. državljana.

S druge strane, u centru Salakovac kod Mostara, na jugu BiH, nije riješeno pitanje redovnog obrazovanja djece koja su ovdje s porodicama.

„No, kako bismo to, na neki način nadomjestili pomažemo kroz specijalizirane program neformalne edukacije dok se to pitanje nastave ne riješi“, kaže Klasnić.

Jedan od projekata koje su s Fondacijom Bh. inicijativa žena proveli iz ove agencije jeste projekat Moja škola. Riječ je o projektu koji je višeslojni program koji se namjenski prilagođava lokaciji u kojoj se provodi.

„Bilo da je u Sarajevu, Mostaru ili u privatnom smještaju radi se na tome da se nadoknadi propušteno u ovoj situaciji s COVID-19, a posebno se radi s djecom koja nisu uključena u redovno obrazovanje. Radimo i ljeti kad škole nema kako bi i dalje mogla imati dodatnu nastavu, da li s radi o bosanskom jeziku ili nekim predmetima na kojima trebaju dodatno raditi“, kažu iz UNHCR-a.

Produbljavanje krize zatvaranjem centara?

U septembru su vlasti Unsko-sanskog kantona naredile zatvaranje dva velika kampa kojima upravlja Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i donijele su opsežne mjere koje su uključivale potpunu zabranu novih dolazaka u kanton.

Osim maloljetnika, oko 300 odraslih muškaraca je upućeno ka kampu „Lipa“.

Zatvaranje prihvatnih centara u Unsko-sanskom kantonu osudile su Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH i Delegacije EU. Iz Ambasade SAD-a su naglasili da preseljenje migranata u „Lipu“ osuđuju zbog toga što su kamp podržali kao privremeni, a ne kao zimski prihvatni centar.

"Da bi se spriječila humanitarna kriza, širenje korona virusa i zaštitili stanovnici Bihaća, pozivamo vlasti u BiH na državnom nivou da preuzmu glavnu ulogu u koordinaciji sa svim nivoima vlasti u BiH, kako bi se migrantima osiguralo da imaju humanitaran i siguran smještaj, ali i da se zaštite njihova ljudska prava", stoji u Twitter postu Ambasade.

Poziv da migrante vrate u prihvatni cenztar ‘Bira’ uputio je i državni ministar sigurnosti, Selmo Cikotić. Za RSE je u ponedjeljak, 5. oktobra, kazao kako se nada da će se to desiti.

"Još uvijek mislim da će realnost situacije proizvesti jednu potrebu da oni koriste kapacitete koje imaju u vlastitom interesu, odnosno interesu građana Unsko-sanskog kantona (USK) i da ćemo nastaviti da sarađujemo", kaže ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) Selmo Cikotić za Radio Slobodna Evropa (RSE), komentarišući odluku vlasti tog kantona da ne žele povratak migranata u prihvatni centar "Bira" u Bihaću.

Predsjedništvo BiH je na sjednici održanoj 27. augusta zaključilo da se smještaj za migrante mora izmjestiti iz naseljenih mjesta i zadužilo Vijeće ministara BiH da u tu svrhu izdvoji iz budžeta državnih institucija pet miliona maraka (2,5 miliona eura).

Na državni novac se još čeka, jer Vijeće ministara BiH nije donijelo odluku niti o zatvaranju kampa "Bira" niti o otvaranju novog prihvatnog centra "Lipa". Zbog toga nije iz budžeta BIH osigurano ni pet miliona maraka (2,5 miliona eura), koliko je Vijeću ministara naložilo državno Predsjedništvo da osigura za rješavanje migrantske krize, na sjednici krajem augusta.

“Međutim zatvaranje centara za smještaj bez druge alternative i s blagim povećanjem kapaciteta na drugim lokacijama nije rješenje. Približava se zima, imamo i COVID-19 krizu oko nas, tako da su rizici za djecu koja u ovom trenutku nemaju rješenje i nemaju smještaj ogromni“, podcrtava Vranjanac, naglasivši da djeca kao najranjiviji moraju imati osnovnu zaštitu i pristup uslugama koje im trebaju.

Od početka godine Ministarstvo sigurnosti BiH registriralo je 10.000 migranata koji borave u zemlji, a svakodnevno pristižu novi.

U BiH postoji osam migrantskih centara ("Bira", "Miral", "Sedra", "Lipa", Đački dom u Bihaću - na području Unsko-sanskog kantona, na zapadu BiH), "Ušivak", "Blažuj" - na području Kantona Sarajevo i "Salakovac", u okolini Mostara, na jugu BiH).

See all News Updates of the Day

Afera u BH pravosuđu: Ko i kako može smijeniti najvišeg pravosudnog funkcionera

Milan Tegeltija predsjednik VSTV-a

Zakoni Bosne i Hercegovine predviđaju tri načina za smjenu najvišeg pravosudnog funkcionera - Predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

Godinu i po nakon što je objavljen snimak Milana Tegeltije kako u kafani razgovara sa biznismenom Nerminom Aleševićem o rješavanju njegovog slučaja, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) našao se u novoj aferi. Portal Istraga je objavio snimak razgovara Tegeltije i njegove bivše kolegice iz VSTV-a Milijane Buhe.

Oni su razgovarali o taktici imenovanja njene sestre na poziciju sutkinje.

Šta joj fali da se prijavi u Gradišci ili Prijedoru, pa da tamo radi godinu, kasnije ćemo je prebaciti ovamo.
Milan Tegeltija u snimljenom razgovoru

Tegeltija i Buha nisu negirali da su razgovarali o imenovanju, ali predsjednik VSTV-a tvrdi da je snimak montiran i nezakonit. Nakon što su međunarodne organizacije i ambasade zatražile da se ovaj slučaj brzo istraži, a Ured visokog predstavnika u BiH pozvao Tegeltiju da podnese ostavku predsjednik VSTV-a je ustvrdio da je snimak djelo obavještajne službe, a zatim i da mu je u Sarajevu život ugrožen.

Tegeltijine kolege iz VSTV-a nisu se oglašavale o ovom slučaju. O tome bi trebali raspravljati u četvrtak 03/12/2020 na vanrednoj sjednici.

Ponašanje predsjednika mogu propitivati njegove kolege iz VSTV-a i disciplinske komisije. To se nije desilo prošle godine nakon takozvane afere „Potkivanje“. Članovi VSTV-a tada su pružili punu podršku Tegeltiji, a nakon toga i odbacili tužbu Ureda disciplinskog tužioca (UDT).

Članovi VSTV-a mogu tražiti smjenu

Prema Zakonu o VSTV-u članovi ove institucije mogu smijeniti bilo kojeg člana. To mogu uraditi ako član ne obavlja svoje dužnosti na pravilan i nepristrasan način ili ako učini djelo zbog kojeg ne zaslužuje da dalje radi ovaj posao.

Da bi član Vijeća bio smijenjen prvo je potrebno da to predloži jedna trećina članova VSTV-a, a zatim da za taj prijedlog glasaju dvije trećine članova koji su na sjednici.

Članovi Vijeća su osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, poznate po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj nepristrasnosti.
Zakon o VSTV-u

O posljednjoj aferi predsjednika VSTV-a članovi ove institucije nisu javno govorili. Dio sudija i tužilaca zatražio je od VSTV-a da hitno preispita Tegeltijino ponašanje.

Ovaj slučaj VSTV bi trebalo razmatrati na vanrednoj sjednici. To neće biti prvi put da članovi najviše pravosudne institucije raspravljaju o postupcima svog predsjednika.

Nakon što je Žurnal u maju prošle godine objavio da je Tegeltija trgovao krivičnim istragama članovi VSTV-a su imali priliku da rasvijetle taj slučaj. Smjenu predsjednika nisu tražili. Umjesto toga dali su mu „punu podršku i povjerenje“.

Nakon kritika međunarodnih organizacija, ambasada, javnosti i dijela pravosudne zajednice četiri člana VSTV-a su promijenila mišljenje. Naknadno su tražili su da se raspravi pitanje eventualne odgovornosti predsjednika, ali to se nije desilo. Tegeltija je ostao na čelu najviše pravosudne institucije.

Ured disciplinskog tužioca

Predsjednika VSTV-a može istraživati i Ured disciplinskog tužioca (UDT) ukoliko smatra da je prekršio Zakon ili etički kodeks.

UDT je nezavisna institucija pri VSTV-u koja istražuje prekršaje sudija i tužilaca i podiže disciplinske tužbe. O tužbama UDT-a odlučuju komisije u kojima većinu imaju članovi VSTV-a. Ukoliko disciplinske komisije utvrde da je sudija ili tužilac kršio Zakon ili kodeks mogu ga kazniti opomenom, smanjenjem plate ili mu zabraniti da dalje radi ovaj posao.

Nakon afere „Potkivanje“ UDT je tužio predsjednika VSTV-a. Smatrali su da je predsjednik prekršio Zakon i kodeks kada je izvan službenih prostorija razgovarao o tužilačkom predmetu.

Susret Tegeltije i biznismena Aleševića snimljen je u jednoj banjalučkoj kafani. Na snimku su Tegeltija, njegov kum, inspektor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i krajiški biznismen Nermin Alešević. Alešević se tom prilikom požalio Tegeltiji da Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu neće da rješava njegov slučaj, nakon čega mu je predsjednik VSTV-a obećao "da će to provjeriti sa (tadašnjom) glavnom tužiteljicom Dalidom Burzić".

Nakon sastanka, Alešević je dao 2.000 maraka inspektoru SIPA-e Marku Pandži kako bi inspektor „potkovao“ (podmitio) predsjednika VSTV-a.

UDT je smatrao da je objavljivanjem ovog snimka narušeno povjerenje javnosti u VSTV i pravosuđe. Disciplinski tužilac je zatražio i da se Tegeltija privremeno udalji sa funkcije predsjednika.

To se nije desilo. Disciplinske komsije u kojima su većinom bile Tegeltijine kolege iz Vijeća odlučile su da neće razmatrati da li je predsjednik napravio prekršaj jer za to nisu nadležne.

Svoju odluku su pravdali time da je Tegeltija imenovan kao sudija, ali da poslove u Vijeću obavlja u svojstvu predsjednika, a ne sudije. Komisije su tako odbacile tužbu UDT-a i okončali postupak protiv Tegeltije.

Misija OSCE-a smatra da su odluke komisija suprotne Zakonu o VSTV-u i da je takvo njegovo tumačenje dovelo do nekažnjivosti nosioca najviše pravosudne funkcije.

Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat.", navodi se u izvještaju OSCE-a.​

U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost
Izvještaj OSCE-a

Nakon objavljivanja razgovara Tegeltije i Buhe UDT je zaprimio novu prijavu protiv predsjednika VSTV-a.

Treći, zakonski način za smjenu najvišeg pravosudnog funkcionera u zemlji je odluka Visokog predstavnika u BiH.

Zaboravljene Bonske ovlasti OHR-a

Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u skladu sa svojim nadležnostima poznatijim pod imenom Bonske ovlasti, ima zakonsku moć da zbog zloupotreba smijeni svakog javnog funkcionera u zemlji. Ipak, ovu polugu OHR nije koristio već 11 godina. Visoki predstavnik više puta je javno opravdavao nekorištenje ovih ovlasti nepostojanjem podrške za to u Vijeću za implementaciju mira u BiH.

Brzu istragu su zatražile i međunarodne organizacije i ambasade, smatrajući da ovakve situacije produbljuju nepovjerenje javnosti u pravosuđe. Ured visokog predstavnika je pozvao Tegeltiju da podnese ostavku:Čini se da je, nakon ovoga i nakon takozvane afere ‘Potkivanje’, teško, štaviše gotovo nemoguće obnoviti integritet predsjednika VSTV-a. Razgovori poput onog koji se čuje na snimku istinski demoraliziraju i djeluju demotivirajuće za cjelokupno pravosuđe“.

Ostavka zbog moralne odgovornosti - nepostojeća praksa u BH pravosuđu

Četvrti, put o kojem malo ko razmišlja je eventualna dobrovoljna ostavka Milana Tegeltije na mjesto prvog funkcionera BH pravosuđa. Iako, u teoriji, pravosudni funkcioner mora da ima integritet, etiku i visoke moralne vrijednosti, u praksi se nikada nije desilo da zbog ovih razloga neki pravosudni funkcioner podnese ostavku.

Prve rekcije Milana Tegeltije na novu aferu čiji je glavni akter upućuju da je malo vjerovatno očekivati ovakav razvoj događaja. Raspravu o korupciji u pravosuđu Predsjednik VSTV-a je uz pomoć svojih političkih patrona pokušao preokrenuti u "napade obavještajne službe na ustavni poredak" i "ugroženost srpskih funkcionera u Sarajevu", što je taktika poricanja već viđena više puta u prošlosti.

Tegeltija: Tužiću medije, novinare, kolege u BiH i inostranstvu
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:18 0:00

Cijena liječenja od koronavirusa prelazi mjesečna primanja građana

Računi lijekova. (Foto: BIRN BiH)

Cijena lijekova koje propisuju ljekari za liječenje oboljelih od koronavirusa kod pojedinih građana prelazi mjesečna primanja, ali do sada nije bilo inicijativa da se dopune ili ujednače liste lijekova koje građani mogu dobiti jeftinije ili potpuno besplatno, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Fata Muratović kaže da je porodica njene kćerke, koja broji tri člana, morala privatno platiti testiranje nakon što su dobili simptome koronavirusa jer su im rekli da Zeničko-dobojski kanton nema dovoljno testova.

“Beba je u tom vremenu imala upalu uha i temperature pa su se testirali. Vjerovali ili ne, sa testom koji su sami radili i lijekovima za njih troje, koštalo je 870 KM, a samo je zet zaposlen”, ispričala je Muratović za BIRN BiH, dodajući da je to veliki iznos na tročlanu porodicu s jednim izvorom prihoda.

Maja Mihalj iz Sarajeva je također morala pretrage raditi privatno, jer, kako kaže, iz Doma zdravlja je dobila uputu da laboratorijski nalazi koje oni rade ne obuhvataju sve potrebno.

“Kada bi sve šta sam kupila stavila na papir, to bi koštalo 500 KM. Možda je neko koristio i neke jeftinije preparate, ali sve što sam kupila je bilo zaista po preporuci ljekara”, ispričala je Mihalj.

Za liječenje su joj bili propisani antibiotici, analgetici, vitamini, te preparati za imunitet. Brojni drugi sagovornici koji su se javili BIRN-u BiH imali su slične troškove liječenja.

Trenutna lista pozitivnih lijekova u BiH sadrži samo nekoliko vrsta antibiotika koji se propisuju oboljelima od koronavirusa, ali ne i ostali preparati. Analiza BIRN-a BiH pokazala je da građani u različitim dijelovima BiH nemaju jednak pristup jeftinijim ili besplatnim lijekovima za koronavirus jer liste nisu ujednačene.

Prema odgovorima koje je dobio BIRN BiH, liste se od marta nisu mijenjale kako bi bile prilagođene potrebama pacijenata tokom pandemije.

Iz Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo kažu kako nisu imali inicijativu za promjenu liste.

“S obzirom na veliki broj oboljelih članova Komisije za lijekove, istu nismo imali u zadnjih 15 dana, tako da ne postoji inicijativa za promjene liste, a ne možemo je ni mijenjati bez Federacije”, stoji u odgovoru Ministarstva.

Iz Ministarstva zdravstva Tuzlanskog kantona kažu kako je nakon zahtjeva Doma zdravlja jedan lijek ubrzo odobren za potrebe bolničkog liječenja, dok za ostale potrebe nije bilo sličnih primjera.

“Inicijativa za revidiranje esencijalne liste – pozitivne liste lijekova TK-a zbog pandemije nije bilo od bilo kojih strana”, naveli su iz Ministarstva zdravstva ovog kantona.

Sagovornici s kojim su novinari BIRN-a BiH razgovarali kazali su da su im uglavnom od antibiotika propisivani Ciprol (Ciprofloksacin), Neocef i Pancef (Cefiksim), Sumamed (Azitromicin) i Favira (Favipiravir) te nerijetko dodatak Ecomer Imuno.

Na takozvanoj pozitivnoj “A” listi u Kantonu Sarajevo, sa koje su lijekovi plaćeni u cijelosti, nalaze se dva od ovih antibiotika. Još dva se nalaze na pozitivnoj listi lijekova “B” koji se plaćaju djelimično ili potpuno, dok se jedan antibiotik ne nalazi na listi i plaća se u potpunosti.

Prema listi Zeničko-dobojskog kantona, potpuno oslobođeni plaćanja su dva antibiotika, dok se tri ne nalaze na listi i plaćaju se u potpunosti.

Iz Ministarstva zdravstva Tuzlanskog kantona su kazali da nezvanične informacije sa terena pokazuju da se COVID pacijentima u izolaciji preporučuje upotreba raznih vitamina, minerala i dodataka prehrani, uz antibiotik.

“Od lijekova se spominju antibiotici: Azitromicin i Cefiksim. Kada je u pitanju dostupnost navedenih lijekova, oba ova lijeka se nalaze na pozitivnoj listi lijekova TK-a”, rekli su iz Ministarstva zdravstva TK-a, dodajući da se jedan nalazi na listi “A”, drugi na listi “B”.

Liste koje je analizirao BIRN BiH pokazuju različit odnos kantona prema lijekovima koje danas propisuju ljekari za kućno liječenje. Neki kantoni imaju tek po jedan ili dva antibiotika na listi, dok drugi finansiraju ili učestvuju u troškovima za više antibiotika koje ljekari propisuju oboljelim od virusa.

Dodatni troškovi uz antibiotike

Covid 19 testing, Bosnia and Herzegovina
Covid 19 testing, Bosnia and Herzegovina

Iz Javne ustanove “Apoteke Sarajevo” za BIRN BiH su naveli da se za pacijente bez znakova pneumonije propisuju lijekovi za imunitet, snižavanje temperature, a da se u slučaju “najmanjeg znaka zapaljenja pluća” propisuju i antibiotici.

“Lijekovi protiv bolova i snižavanje tjelesne temperature se plaćaju, kao i svi suplementi za jačanje imunog sistema”, kazali su iz “Apoteka Sarajevo”.

Emina Kurtagić-Pepić, epidemiologinja Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, smatra kako je liječenje uz suplemente efikasnije i brže.

“Dokazano je da određeni suplementi poboljšavaju i jačaju imunitet, a s obzirom da je ovo virusna infekcija, jedini način prevencije i borbe trenutno, dok se ne desi vakcina, jeste korištenje različitih suplemenata, kao i korištenje hrane koja je zdrava, koja je energetski jaka”, kaže Kurtagić-Pepić.

Ona navodi kako se suplementi u BiH, pa i u svijetu plaćaju i da su vrlo često skupi, ali da su kod virusnih oboljenja izuzetno potrebni.

“Kod virusa je slučaj da živi u ćeliji, kao rezultat toga morate ubiti ćeliju da biste ubili virus. Jedini način jeste da ojačate organizam, da spriječite da virus unutar ćelije se toliko razmnoži i da napusti ćeliju i napadne druge ćelije”, istakla je ona.

Medina Imamović-Pino je na prvom pregledu bez testiranja i RTG-a pluća dobila terapiju, koja je nakon testiranja i ponovljena. Kupila je sve što su joj ljekari preporučili kako bi se što brže izliječila.

“Sve je bilo na recept, ali smo sve platili mi. Drugi pregled sve isto je i muž dobio. Djeca su također dobila antibiotik i imunoglukan. Nagrubo, samo ovo gore je oko 500 maraka. Ništa nije bilo besplatno”, naglasila je ona.

Još jedna sagovornica, sa kojom je uz uslov anonimnosti razgovarao BIRN BiH, kaže kako se cijela tročlana porodica morala liječiti privatno jer nisu mogli na telefon dobiti svoje ljekare i jer smatraju da nisu dobili odgovarajuću uslugu kada su otišli u ordinaciju.

“Oko 1.700 KM nas je koštalo to privatno liječenje za mjesec dana. Tu spadaju CT pluća, RTG pluća, razni nalazi krvi, između ostalog koji je i D dimer, te lijekovi. Mi smo imali sreću pa smo to mogli u tom trenutku priuštiti sebi, a šta će neki penzioner”, kaže ona i dodaje kako nijedan od ljekova kojeg su kupili nije bio na esencijalnoj listi lijekova, te su ga morali platiti u cijelom iznosu.

“Strašno je kad ste primorani da sav svoj budžet dajete za doktora ili posuđujete novac u ovom vremenu kad ljudi ostanu bez posla ili su jednostavno prepušteni sudbini”, zaključuje ona.

Iz “Apoteka Sarajevo” objašnjavaju kako je određeni broj antibiotika na esencijalnoj listi, te se uz recept mogu dobiti besplatno, ali da se svi dodatni suplementi plaćaju bez umanjenih troškova.

“Antibiotici Azitromicin, Ciprofloksacin, Doksiciklin se nalaze na esencijalnoj listi lijekova, te su pacijenti koji imaju zdravstveno osiguranje, oslobođeni plaćanja”, objašnjavaju iz “Apoteka”.

Iz Ministarstva zdravstva Tuzlanskog kantona su kazali da su dvije vrste antibiotika koje se propisuju za liječenje od posljedica koronavirusa na pozitivnoj listi lijekova, ali da suplementi nisu.

Na Facebook grupi “Život poslije covida”, svoja iskustva su podijelili i oni pacijenti koji nisu plaćali puni iznos lijekova ili su antibiotike dobili potpuno besplatno. Oni kažu da se to razlikuje od kantona do kantona.

“Moja mama i sestra su sve platile u Zenici, apsolutno sve, dok pacijenti u Sarajevu eto makar taj antibiotik dobiju besplatno. Sve ostalo se kupuje i jedna prosječna plata teško može izdržati sve to. Na kraju antibiotik je najjeftiniji, svaki suplement je skuplji od antiobiotika”, kazala je Maida Mujčinović-Tinjak.

Iz Ministarstva zdravstva Zeničko-dobojskog kantona nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH.

Građani se nadaju refundaciji troškova lijekova

Drive in testing on coronavirus, Sarajevo
Drive in testing on coronavirus, Sarajevo

Prema primjerima sagovornika sa kojima je razgovarao BIRN BiH, liječenje antibioticima i dodatnim suplementima iznosi od 300 do više od 1.000 KM.

“Iznos liječenja jednog tretmana zavisi od težine kliničke slike pacijenta, dužine trajanja bolesti, životne dobi, što je individualno od pacijenta do pacijenta, te odabrane kombinacije lijekova i suplemenata”, naveli su iz “Apoteka Sarajevo”.

U nezvaničnim razgovorima sa nekoliko privatnih apoteka u Kantonu Sarajevo, rekli su da građani negoduju na visinu lijekova i da svakodnevno imaju upite da li će im ta sredstva biti refundirana.

Federalni Zavod zdravstvenog osiguranja je na upit BIRN BiH kazao da nisu nadležni za posebne liste i refundacije, već da to određuju kantonalni zavodi. Iz Zavoda za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo kažu kako je odluku o listi lijekova donijela Vlada, na prijedlog Ministarstva zdravstva ovog kantona.

“Zavod zdravstvenog osiguranja refundira sredstva samo za lijekove koji nisu dio Odluke o listi lijekova, a potrebni su u terapiji naših osiguranika”, naveli su iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS-a.

Iz Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo su za BIRN BiH rekli kako o refundiranju sredstava za lijekove treba da odluči onaj ko plaća, a to je Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo.

Iz Ministarstva u Tuzli navode da sredstva potrošena na vitamine i preparate za imunitet neće biti refundirana.

“Ukoliko se misli na refundaciju troškova za vitamine, minerale i dodatke prehrani, oni ne spadaju pod esenciju i obavezno zdravstveno osiguranje bilo gdje u svijetu, te se u skladu s tim ne može očekivati refundacija troškova za navedeno”, kazali su iz Ministarstva.

Na upite BIRN-a BiH nisu odgovorili iz ostalih osam ministarstava zdravstva.

Antibiotici na listama

KANTON SARAJEVO: Na “A” listi Azitromicin i Ciprofloksacin, na listi “B” Cefiksim, dok lijek Favipiravir nije na listi.

TUZLANSKI KANTON: Na “A” listi su Azitromicin i Ciprofloksacin, dok je na listi “B” za participaciju u plaćanju Cefiksim. Lijek Favira nije na listi.

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON: Azitromicin i Ciprofloksacin su na listi “A”, dok Cefiksim i Favipiravir nisu na listi.

POSAVSKI KANTON: Azitromicin i Ciprofloksacin na listi. Cefiksim i Favipiravir nisu na listi i plaćaju se u potpunosti.

SREDNJOBOSANSKI KANTON: Azitromicin se nalazi na esencijalnoj listi, dok Ciprofloksacin, Cefiksim i Favipiravir nisu na listi.

HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON: Na listi su Azitromicin i Ciprofloksacin, dok Cefiksim i Favipiravir nisu.

ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON: Besplatni lijekovi su Azitromicin te Cefiksim od pojedinih proizvođača dok je kod drugih potrebno učešće; uz djelimično učešće dostupan lijek Ciprofloksacin. Favipiravir se ne nalazi na listi.

HERCEGBOSANSKI KANTON: Na listi za djelimično plaćanje su Azitromicin, Cefiksim, Ciprofloksacin, dok Favipiravir nije.

UNSKO-SANSKI KANTON: Na “A” listi Azitromicin i Ciprofloksacin, na listi “B” Cefiksim, dok lijek Favipiravir nije na listi.

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON: Na “A” listi Azitromicin i Ciprofloksacin, dok lijekovi Cefiksim i Favipiravir nisu na listi.

REPUBLIKA SRPSKA: Azitromicin, Cefiksim, Ciprol i Favipiravir nisu na listi, dok se na listi nalazi Ciprofloksacin.

VSTV na ispitu transparentnosti pristupom sjednici o Tegeltijinom snimku

Sjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Izvor: BIRN BiH

Način pripreme za održavanje vanredne sjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) na kojoj će se govoriti o snimku o imenovanju u pravosuđu, na čijem održavanju su insistirale međunarodne organizacije, ali i domaća pravosudna udruženja, unutar Viber grupe i zatvorenog pripremnog sastanka, naglašava pitanja o transparentnosti Vijeća, kažu sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, o mogućnosti održavanja vanredne sjednice obavijestio je javnost na svom Twitter profilu nakon što je prethodno putem Viber grupe od ostalih članova VSTV-a tražio da se izjasne o održavanju ove sjednice.

Kako je Tegeltija saopćio na svom profilu, nedugo nakon što je putem Viber grupe tražio održavanje sjednice, sadržaj te poruke objavljen je na portalu Istraga, koji je objavio i audiosnimak za koji navode da je razgovor između Tegeltije i bivše članice VSTV-a Milijane Buhe o imenovanju njene sestre na pravosudnu funkciju, o kojem bi se trebalo govoriti na ovoj sjednici.

Viber grupa u kojoj su dogovarani detalji o sjednici, kako na Twitteru navodi Tegeltija, formirana je “za brzu komunikaciju članova i brzo donošenje odluka” te je otvorena iz pandemijskih razloga i regulisana pravilnikom.

Na upit novinara BIRN-a BiH o tome zbog čega se koristi upravo Viber i kojim pravilnikom je ta komunikacija regulisana, Tegeltija je kazao kako to ne može komentarisati.

“Jedino što vam u ovom trenutku mogu odgovoriti jeste da ne komentarišem internu komunikaciju sa članovima VSTS-a, na što se i odnosio termin ‘zatvorena za javnost’, a ne na neku buduću sjednicu”, odgovorio je Tegeltija.

Komunikacija putem Vibera nije definirana niti jednim pravilnikom VSTV-a dostupnim na stranici Vijeća koje su analizirali novinari BIRN-a BiH, uključujući i Pravilnik o održavanju elektronskih/online sjednica VSTV-a u vanrednoj situaciji, koji je donesen zbog pandemije koronavirusa.

Članom “Usvajanje odluka bez održavanja sjednice” je definirano da se određena odluka može donijeti bez održavanja sjednice, ali putem e-maila ili telefona.

Iz VSTV-a su zvanično potvrdili da će se sjednica održati u četvrtak, 3. decembra, te da će biti otvorena za javnost.

Kako je za BIRN BiH rekao Branko Perić, sudija Suda BiH i bivši predsjednik VSTV-a, sjednica mora biti javna, da bi javnost bila upućena.

“Njihov je interes da sjednica bude javna, veći nego javnosti. Oni sad treba da dokažu da su dostojni posla koji obavljaju. Narod treba da stekne uvjerenje da će oni ozbiljno razgovarati o problemu”, kazao je Perić i dodao kako se postavlja pitanje zbog čega je najava sjednice tajnost.

“Postavlja se pitanje o čemu se, kakvoj tajnosti radi, potpuno je neshvatljivo. Mogu postojati tačke, neki posebni razlozi koji zahtijevaju da nešto ne ide u javnost, da se isljuči javnost sa određenog dijela sjednice”, rekao je Perić, pojasnivši kako je neshvatljivo da predsjednik nešto objavljuje putem Twittera i društvenih mreža.

Putem Vibera je usaglašavan i pripremni sastanak koji bi prethodio ovoj sjednici, koji nije zvanično najavljen niti je najavljeno da će mu moći prisustvovati novinari. Komenar i zvaničnu potvrdu da će se sastanak i održati BIRN BiH nije uspio dobiti.

Goran Nezirović, član VSTV-a, kazao je kako nema nikakve smetnje da se ovaj sastanak održi.

“Nema nikakve smetnje da se održi pripremni sastanak”, rekao je Nezirović, dodavši kako o otvorenosti sjednice za javnost odlučuje Vijeće.

Kada je ranije raspravljano o Tegeltijinim javnim istupima, Vijeće je pojedine dijelove sjednica zatvaralo za javnost.

Održavanje ovosedmične sjednice, koja će biti otvorena za javnost, zagovarali su prošle sedmice i iz Zajedničkog koordinacionog tijela udruženja sudija i tužilaca.

Šeila Heljić, predsjednica Udruženja tužilaca Federacije, koje je član ovog koordinacionog tijela, kazala je kako smatra da je u cilju zaštite integriteta potrebno hitno sazvati sjednicu VSTV-a kako bi se razmotrila procedura propisana članom Zakona o VSTV-u o “prestanku mandata”.

“Potrebno je da se utvrdi da li ponašanje predsjednika VSTV-a kao člana Vijeća u kontekstu objavljenog audiosnimka zadovoljava jedan standard ‘da obavlja svoje dužnosti na pravilan, djelotvoran ili nepristrasan način’ i da li se to njegovo ponašanje može podvesti ‘pod djelo kojim ne zaslužuje da obavlja dužnosti u Vijeću’”, rekla je Heljić.

Esad Fejzagić, bivši sudija i tužilac, kazao je kako smatra da je prije zakazivanja sjednice, koja treba biti otvorena za javnost, potrebno utvrditi autentičnost snimka.

“VSTV nije sposoban, niti nadležan da odlučuje o autentičnosti snimka ako će se samo o njemu raspravljati na sjednici. Ako jeste snimak autentičan, onda jesu nadležni da raspravljaju o tome”, rekao je Fejzagić.

Prethodna sjednica Vijeća održana je elektronski zbog pandemije koronavirusa i bila je zatvorena za javnost. Za sjednicu koja se održava u četvrtak najavljeno je da će se održati u prostorijama VSTV-a i da će biti otvorena za novinare, ali ograničen broj, zbog mjera za zaštitu od pandemije.

Glas Amerike u Baljivinama, selu u kojem nije bilo rata

Glas Amerike u Baljivinama, selu u kojem nije bilo rata
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:59 0:00

Ambasador Nelson: Od Dejtona do Brisela - put prosperiteta i sigurnosti

Eric Nelson tokom obilježavanja Dana nezavisnosti SAD-a, Sarajevo, 2. juli 2019.

Nadogradnja dvadesetpedogodišnjeg mira naslov je bloga ambasadora SAD u BiH Erica Nelsona, posvećenog obilježavanju četvrt vijeka Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U blogu ambasador iznosi činjenice o uspjehu mirovnog sporazuma ali naglašava i da je vrijeme da se zemlja okrene budućnosti.

"Primarni cilj Dejtonskog sporazuma bio je da posluži kao okvir za očuvanje mira, za izgradnju povjerenja i pomirenja, te da omogući tranziciju zemlje ka efikasnom, funkcionalnom i demokratskom društvu.", piše Nelson.

Pozivajući se na, kako piše, mišljenja većine, posebno omladine koju susreće, Nelson ističe njihovu želju da žive u zemlji koja se sastavni dio euro-atlanske zajednice zemalja.

"Međutim, zbog toga što napredak blokiraju politike podjela i korupcija, BiH nastavlja da gubi svoj najveći resurs – njeni očajni građani napuštaju zemlju. Neki sadašnji bh. lideri otvoreno izražavaju sumnju u sopstvenu sposobnost da vode zemlju ka budućnosti koju građani žele. Mnogi odbijaju da zemlju vode u pravom smjeru.", stoji u blogu.

Ambasador piše da namjena mirovnog sporazuma nikada nije bila da vječno traje te da se njegove manjkavosti "moraju i mogu ispraviti".

Integritet izbornog procesa, vladavina zakona i zapošljavanje u državnm preduzećima su teme koje Nelson u blogu posebno izdvaja.

" ... državna preduzeća su neefikasna – to su politički bankomati koji pomažu eliti da kontroliše građane i njihove glasove na izborima, te da se obogati sredstvima koja pripadaju vama. Ovim kompanijama nedostaje transparentnost, one guše privatni sektor i povećavaju javni dug", stoji u blogu.

Nelson poziva i da se sagleda uloga NATO saveza u osiguranju mira u BiH tvrdeći da "teške reforme postaju jednostavnije kada u pomoć pozovete 30 saveznica iz NATO alijanse".

"Sjedinjene Države ostaju uz vas i podržaće vaša nastojanja da ostvarite napredak. Dvije milijarde dolara pomoći od Sjedinjenih Država u proteklih 25 godina u vidu podrške demokratizaciji i ekonomskom rastu dokaz su tog predanog prijateljstva." piše Ambasador SAD u BiH Eric Nelson.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG