Linkovi

Top priča BiH

Više od 400 djece bez roditelja traži spas u BiH

Kamp Borići, Bihać, 6. oktobra

U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno boravi oko 900 djece migranata. Od ovog broja oko 420 djece je bez pratnje.

Na nesiguran put do BiH djeca bez pratnje krenula su iz različitih razloga, prema podacima organizacije Save the Children, uglavnom uz „agenta“, kako kažu, odnosno krijumčara ljudi.

Bez obzira na sve nedaće i nasilje na koje su naišli na svome putu, njima je najteži trenutak rastanak od roditelja, posljednji dan kad su bili s roditeljima, kaže Dubravka Vranjanac iz Save the Children.

„Mnogi bi u tom trenutku doneli drugačiju odluku i, da su se pitali, ne bi krenuli na taj put. Putuju na različite načine, vrlo često u grupama odraslih, ili svojih vršnjaka. Legalni putevi i pravna zaštita koja je njima omogućena je jako mala. Putovanje s krijumčarima je često puno neizvesnosti i straha. Oni nam često govore da njihov život zavisi od krijumčara, da im krijumčari govore kada će jesti, spavati, mogu li se čuti s roditeljima. On je taj koji praktično poseduje njihov život“, priča Vranjanac za Radio Slobodna Evropa.

Većina djece bez pratnje u BiH je ušla iz Srbije, jedan dio iz Crne Gore.

„Većinu djece koja nisu registrovana, mi srećemo u Tuzli, a zatim u Sarajevu, i u Unsko-sanskom kantonu“, kaže Vranjanac.

Svako dijete, bez obzira gdje se nalazi i u kojem statusu, ima svoja prava, kaže Dorijan Klasnić iz UNHCR-a u Bosni i Hercegovini.

„Djeca bez pratnje su posebna kategorija, oni su u posebnom i vrlo zahtjevnom položaju, bilo da se radi o djeci koja su prolazu kroz BiH ili onima koji su u potrebi za međunarodnom zaštitom. Jedan od projekata koje UNCHR provodi s Fondacijom Bh. Inicijativa žena jeste pravo skrbništva na koje oni imaju pravo, a tiče se iznalaženja najboljeg pravnog rješenja za djecu“, rekao je Klasnić za RSE.

Oko 120 djece bez pratnje u BiH je ušlo ove godine, podaci su Ministarstva sigurnosti BiH.

„Ima jako mnogo djece koja nisu u adekvatnim centrima. Najteže je djeci koja nisu u centrima, koja žive u skvotovima, u dosta teškoj situaciji. Trenutno jedna od gorućih tema i gorućih izazova za BiH i sve partnere koji su uključeni u pomoć jeste iznaći siguran i adekvatan smještaj i pravnu i drugu pomoć za ovu najranjiviju kategoriju, koja je vrlo često i vrlo vjerovatno potencijalna žrtva trgovine ljudima“, naglašava Klasnić.

Vrlo često tokom putovanja djeca bez pratnje izgube kontakt sa svojim roditeljima. Najčešće komuniciraju putem aplikacija na mobilnim telefonima.

„Često nam kažu da se oni javljaju porodici zato što im nedostaju, ali i zbog toga da porodica ne bi brinula. Dakle ne da bi zaštitili sebe, nego da porodici jave da se ne bi brinuli“, kaže Vranjanac iz Save the Children.

U kojim kampovima borave djeca bez pratnje

Više od 80 djece bez pratnje je izmješteno iz kampa Bira u Bihaću nakon što je ovaj prihvatni centar zatvoren početkom oktobra. Oni su privremeno smješteni u kamp Borići u Bihaću.

„U Boriće su do sada bile smještene porodice s djecom i maloljetnici bez pratnje mlađi od 15 godina. UNICEF s partnerima pruža dvadesetčetverosatnu zaštitu djece, uz 24/7 prisustvo oficira za zaštitu djece, staratelja, psihologa, te osigurava pristup svim uslugama. Međutim, kapaciteti u svim prihvatnim centrima su ograničeni, i popunjeni, te zatvaranje kampa Bira dodatno otežava već komplikovanu situaciju. U prosjeku, na sedmičnoj bazi oko 100 djece spava vani, bez ikakve zaštite bez pristupa servisima“, kazali su za RSE iz UNICEF-a u BiH.

UNICEF s partnerima osigurava pristup psihološkoj pomoći kroz grupne i individualne sesije unutar prihvatnih centara, kažu iz ove organizacije, dodavši da je utvrđen referalni sistem u centrima da se osigura pristup ovim uslugama svakom djetetu koje ima potrebu za ovakvim tipom podrške.

„Osim ovoga, UNICEF i partneri svakodnevno organizuje niz aktivnosti s djecom edukativnog i rekreativnog tipa, s ciljem socijalizacije i zaštite djece. Većina djece ima mobilne telefone, te je unutar centara osiguran pristup internetu, što im omogućava da održavaju redovan kontakt s porodicom“, kazala je Amila Madžak iz UNICEF-a u BiH za RSE.

Obrazovanje i detraumatizacija djece migranata u BiH

Oko 190 djece migranata u pet osnovnih škola uključilo se u nastavni proces u septembru, početkom školske godine, u Unsko-sanskom kantonu (USK), u kojem boravi najveći broj migranata u Bosni i Hercegovini (BiH).

Za Radio Slobodna Evropa iz Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta USK-a kažu da djeca na nastavu uglavnom dolaze u učionice, u školama u Bihaću i Cazinu, uz poštivanje epidemioloških mjera. Jedino odjeljenja s većim brojem učenika nastavu prate u jednom dijelu i online.

„Imamo djecu koja su već treću godinu tu. To su djeca porodica koje su više puta pokušavala preći granicu i vraćala se. Ali njihova djeca su tu, pohađaju nastavu i jaku su zahvalni na tome. I djeca i roditelji“, kaže Adnan Kreso, pomoćnik ministra za obrazovanje USK-a.

Naglašava da prosvjetni radnici koji rade s njima kažu da prosvjetni radnici nemaju nikakvih problema.

„Ističu ih kao djecu jako motiviranu i raspoložena za rad, da nauče nešto novo. Relativno su dobrog raspoloženja. Radi se o ljudima koji su zahvalni na mogućnosti da djeca pohađaju nastavu i dobiju obrazovanje.“

Jednako kao što se radi s djecom bh. državljana, radi se i s djecom stranih državljana koji su na putu, odnosno migrantima.

U slučaju da djeca nisu spremna za redovnu nastavu, s djecom migrantima najprije se radi u pripremnoj nastavi.

Iz UNICEF-a kažu da se unutar prihvatnih centara na dnevnoj bazi organiziraju obrazovne aktivnosti neformalnog tipa, s „fokusom na učenje jezika, bosanski i engleski primarno, te s ciljem nadoknade izgubljenog znanja“.

„Za učenje engleskog jezika koristimo digitalnu platformu Akelius, uz prisustvo učiteljice engleskog jezika, a koristeći tablete koji su nabavljeni za ovu svrhu. Na sedmičnoj bazi oko 150 djece budu uključena u aktivnosti neformalnog obrazovnog tipa. Za djecu koja još uvijek ne poznaju lokalne jezike dovoljno da bi se uključila u redovnu nastavu, organizovana je pripremna nastava s ciljem što bržeg i efikasnog uključivanja djece u redovnu nastavu. U kontaktu smo sa Ministarstvom obrazovanja u Kantonu Sarajevo, da se osigura pristup formalnom obrazovanju za djecu smještenu u privremenom prihvatnom centru Ušivak“, kazali su iz UNICEF-a.

Inicijativa da se obrazovanje ponudi i djeci srednjoškolskog uzrasta još nije pokrenuta i takva nastava ne provodi se nigdje u BiH.

U Unsko-sanskom kantonu već treću godinu organizira se pohađanje nastave za djecu migranata koji borave u ovom dijelu BiH. Školske godine 2018/2019 u pet škola uključeno je oko stotinu djece, iduće godine oko dvije stotine, a ove godine njih malo više od 190.

„Svih ovih godina mi bilježimo i prijateljstva djece migranata i bh. državljana. Oni u se u tim različitostima prepoznali neke osobine koje sad veoma cijene. Imamo prijateljstva djece koja funkcioniraju. Nasuprot tome bilo je na početku negodovanja i neko iracionalnog otpora među manjim brojem lokalnih zajednica. Bilo je negativnog razmišljanja, iz iskreno neopravdanog straha da će uključivanjem te djece doći do širenja oboljenja i slično“, kaže Kreso.

Djeca migranata redovno prolaze zdravstvene kontrole, skoro svakodnevne, i dosad nije zabilježeno širenje bilo kakvih zaraznih bolesti među djecom.

„Sve takve brige i strahovi su bili poputno neopravdani“, naglašava Kreso.

S djecom se radi i na detraumatizaciji, čiji je primarni cilj da djecu relaksira i rastereti od onoga kroz šta su možda prošli u svojim matičnim zemljama ili na putu do BiH, kazali su iz Ministarstva.

Pristup nastavi imaju i djeca migranata u azilantskom centru Delijaš kod Sarajeva, ali i oni koji su kao izbjeglice smješteni u privatne smještaje u Sarajevu.

Iz Agencije za izbjeglice pri UN-u u BiH kažu da nastoje jednako omogućiti svoj djeci praćenje nastave onako kako se obrazuju i djeca bh. državljana.

S druge strane, u centru Salakovac kod Mostara, na jugu BiH, nije riješeno pitanje redovnog obrazovanja djece koja su ovdje s porodicama.

„No, kako bismo to, na neki način nadomjestili pomažemo kroz specijalizirane program neformalne edukacije dok se to pitanje nastave ne riješi“, kaže Klasnić.

Jedan od projekata koje su s Fondacijom Bh. inicijativa žena proveli iz ove agencije jeste projekat Moja škola. Riječ je o projektu koji je višeslojni program koji se namjenski prilagođava lokaciji u kojoj se provodi.

„Bilo da je u Sarajevu, Mostaru ili u privatnom smještaju radi se na tome da se nadoknadi propušteno u ovoj situaciji s COVID-19, a posebno se radi s djecom koja nisu uključena u redovno obrazovanje. Radimo i ljeti kad škole nema kako bi i dalje mogla imati dodatnu nastavu, da li s radi o bosanskom jeziku ili nekim predmetima na kojima trebaju dodatno raditi“, kažu iz UNHCR-a.

Produbljavanje krize zatvaranjem centara?

U septembru su vlasti Unsko-sanskog kantona naredile zatvaranje dva velika kampa kojima upravlja Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i donijele su opsežne mjere koje su uključivale potpunu zabranu novih dolazaka u kanton.

Osim maloljetnika, oko 300 odraslih muškaraca je upućeno ka kampu „Lipa“.

Zatvaranje prihvatnih centara u Unsko-sanskom kantonu osudile su Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH i Delegacije EU. Iz Ambasade SAD-a su naglasili da preseljenje migranata u „Lipu“ osuđuju zbog toga što su kamp podržali kao privremeni, a ne kao zimski prihvatni centar.

"Da bi se spriječila humanitarna kriza, širenje korona virusa i zaštitili stanovnici Bihaća, pozivamo vlasti u BiH na državnom nivou da preuzmu glavnu ulogu u koordinaciji sa svim nivoima vlasti u BiH, kako bi se migrantima osiguralo da imaju humanitaran i siguran smještaj, ali i da se zaštite njihova ljudska prava", stoji u Twitter postu Ambasade.

Poziv da migrante vrate u prihvatni cenztar ‘Bira’ uputio je i državni ministar sigurnosti, Selmo Cikotić. Za RSE je u ponedjeljak, 5. oktobra, kazao kako se nada da će se to desiti.

"Još uvijek mislim da će realnost situacije proizvesti jednu potrebu da oni koriste kapacitete koje imaju u vlastitom interesu, odnosno interesu građana Unsko-sanskog kantona (USK) i da ćemo nastaviti da sarađujemo", kaže ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) Selmo Cikotić za Radio Slobodna Evropa (RSE), komentarišući odluku vlasti tog kantona da ne žele povratak migranata u prihvatni centar "Bira" u Bihaću.

Predsjedništvo BiH je na sjednici održanoj 27. augusta zaključilo da se smještaj za migrante mora izmjestiti iz naseljenih mjesta i zadužilo Vijeće ministara BiH da u tu svrhu izdvoji iz budžeta državnih institucija pet miliona maraka (2,5 miliona eura).

Na državni novac se još čeka, jer Vijeće ministara BiH nije donijelo odluku niti o zatvaranju kampa "Bira" niti o otvaranju novog prihvatnog centra "Lipa". Zbog toga nije iz budžeta BIH osigurano ni pet miliona maraka (2,5 miliona eura), koliko je Vijeću ministara naložilo državno Predsjedništvo da osigura za rješavanje migrantske krize, na sjednici krajem augusta.

“Međutim zatvaranje centara za smještaj bez druge alternative i s blagim povećanjem kapaciteta na drugim lokacijama nije rješenje. Približava se zima, imamo i COVID-19 krizu oko nas, tako da su rizici za djecu koja u ovom trenutku nemaju rješenje i nemaju smještaj ogromni“, podcrtava Vranjanac, naglasivši da djeca kao najranjiviji moraju imati osnovnu zaštitu i pristup uslugama koje im trebaju.

Od početka godine Ministarstvo sigurnosti BiH registriralo je 10.000 migranata koji borave u zemlji, a svakodnevno pristižu novi.

U BiH postoji osam migrantskih centara ("Bira", "Miral", "Sedra", "Lipa", Đački dom u Bihaću - na području Unsko-sanskog kantona, na zapadu BiH), "Ušivak", "Blažuj" - na području Kantona Sarajevo i "Salakovac", u okolini Mostara, na jugu BiH).

See all News Updates of the Day

Sarajevo: Izetbegović, Dodik i Čović sa šefom Delegacije EU i američkim ambasadorom

Sarajevo Aerial

Na sastanku su se sa stranim ambasadorima našli šefovi tri najveće stranke, a ne predstavnici najviših institucija BiH.

Lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović izjavio je nakon sastanka sa šefom delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini (BiH) Johanom Satlerom i amabasadorom Sjedinjenih Američkih Država Erikom Nelsonom u Sarajevu da su lideri tri političke partije u BiH insistirali na pomoći oko osiguravanja vakcina protiv korona virusa za građane BiH, te na rješavanju migrantske krize.

Sastanku u zgradi Delegacije EU u Sarajevu, koji nije bio ranije najavljen, pored Izetbegovića su prisustvovali i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) Dragan Čović.

Izetbegović, koji se jedini obratio novinarima, rekao je da se razgovaralo o "starim" problemima koji su već duži period razlozi za zastoje u BiH.

"Razgovarali smo o tome kako ubrzati izvršavanje zadataka navedenih u 14 prioriteta koje je Evropska komisija dala u Mišljenju za BiH, povodom zahtjeva za članstvo ove države u EU. Raspravljali smo i o tome da li treba ići na izmjene samo Izbornog zakona ili na set ustavnih reformi. Postavljeno je pitanje prenosa nadležnosti, da država preuzima sve ono što se ne može rješiti na nižim nivoima, ali tu je poznat otpor iz Republike Srpske", rekao je Izetbegović.

On je naveo da je atmosfera bila dobra i da su svi akteri "pokazali želju da se ide naprijed".

"Pokazali smo želju da BiH izvučemo iz zastoja", rekao je Izetbegović.

Šef Delegacije EU i ambasador SAD u BiH, su u više prilika nastojali pomoći BiH odnosno njenim političarima da povedu zemlju reformskim putem, kako bi se ubrzao proces integrisanja u EU.

Tako su se povodom godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra oglasili zajedničkom objavom u kojoj su naveli da su "odlučni da nastave pružati pomoć strateškoj tranziciji BiH od postkonfliktnog oporavka ka stabilnom razvoju normalne demokratije".

BiH: Birokratija pojela dvije decenije života Tuzlanke Zinete Altumbabić

Zineta Altumbabić, Foto: BIRN BiH

Zajednička komisija za ljudska prava Državnog parlamenta zatražila je nedavno da se Vijeće ministara uključi u rješavanje radnopravnog statusa Tuzlanke Zinete Altumbabić, nakon što 20 godina pravne borbe i presuda Ustavnog suda nisu riješili njen problem. Zbog toga što nikada nije zvanično dobila otkaz niti je raspoređena na drugo radno mjesto državne agencije koja je ugašena. Altumbabić se nikada nije mogla zvanično zaposliti.

Piše: Azra Husarić

Govoreći za regionalnu emisiju “Robin Hood”, koju je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) snimila u saradnji sa nevladinom organizacijom “35mm” iz Crne Gore, Altumbabić je kazala da je njena situacija toliko zamršena da je teško i objasniti.

“Dvije minute je dovoljno da vam neko nanese nepravdu pa da to nosite cijeli život, a ne kamoli da 20 godina nosite to kao križ i da nema izgleda da će riješiti to nekad u budućnosti. Strašno, strašno…”, rekla je ona za emisiju koja je nedavno emitovana na Federalnoj televiziji.

Nedugo poslije emitovanja, državna parlamentarka Mirjana Marinković-Lepić je pokrenula raspravu o slučaju Altumbabićeve na sjednici Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamenta BiH. Na nedavno održanoj sjednici, Komisija je donijela zaključak da se Vijeće ministara mora “aktivno uključiti u rješavanje radnopravnog statusa Zinete Altumbabić, a u skladu s postojećom pravosnažnom presudom i preporukom ombudsmana”.

“Ovo je zaista sramota da neko traži pravdu 20 godina i da mu se 20 godina uskraćuje pravo na rad, kao jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantovano svim međunarodnim konvencijama i Ustavom, i da se 13 godine ne donosi odluka, ne izvršava se taj dio presude koji se odnosi na njeno pravo na rad, odnosno povratak na posao”, kazala je Marinković-Lepić za BIRN BiH.

Ona je rekla da su, nakon prošle sjednice komisije, tražili očitanje od Ministarstva komunikacija i prometa i Direkcije za civilno vazduhoplovstvo o ovom slučaju. Ministarstvo i Direkcija su u odgovoru komisiji, citirajući dijelove presude, slučaj adresirali Vijeću ministara.

Altumbabić kaže da od Općinskog suda u Sarajevu nije do sada dobila informaciju da je u predviđenom roku ispunjena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je u julu 2020. godine usvojio apelacije Zinete Altumbabić, čime su utvrdili da je zbog “nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka” došlo do povrede prava na pravično suđenje.

“Predmetni postupak koji se tiče prava apelantice iz radnog odnosa i pri tome je hitan po zakonu i od velikog značaja za apelanticu, traje oko 13 godina, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Općinskog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje”, stoji u odluci Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud BiH je naložio predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da “odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka”, dajući rok od tri mjeseca, čime je izvršenje trebalo biti još u novembru prošle godine.

Zbog promjena nadležnosti između državnih i entitetskih institucija nakon rata BiH, Zineta Altumbabić izgubila je pravo na rad, ali bez uručenog otkaza, zbog čega je i dvije decenije nakon toga bez posla i mogućnosti da ga nađe. Ona je 2004. godine tužila državu BiH i dobila presudu, ali do njenog izvršenja do danas nije došlo.

Zineta Altumbabić je radila u instituciji Savezna uprava za kontrolu letenja. Ona 1994. godine počinje raditi u Direkciji za civilnu avijaciju, koja je bila u nadležnosti Ministarstva saobraćaja.

“Ja sam otišla na porodiljsko bolovanje 1998. godine i od tog trenutka PIO/MIO [Penziono-invalidsko osiguranje] ne bilježi nikakve uplate. Nekakvim daljim svojim istraživanjem sam shvatila šta se tu dogodilo, do tog momenta je trajalo sigurno nekih pet-šest godina dok ja nisam otkrila šta je bio problem”, kazala je Altumbabić.

Ona se još uvijek nalazi u evidenciji Zavoda za penziono i invalidsko osiguranje (PIO) i ne može se samostalno odjaviti. Već 20 godina ne uspijeva pronaći zaposlenje, jer je niti jedan poslodavac ne može prijaviti kao radnika bez odjave s ranijeg posla. Iako ne radi i ne prima platu te nema zdravstveno osiguranje, ona se vodi kao zaposlena.

Altumbabić je svoja prava potraživala na adresama Ministarstva komunikacija i prometa BiH, Direkcije za civilnu avijaciju BiH, Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine – BHANSA, Suda BiH, Općinskog suda u Sarajevu, Ombudsmana za ljudska prava i Ustavnog suda, ali bezuspješno.

Nakon presude iz 2004 godine kojom je država BiH obavezana da joj uspostavi radnopravni status u skladu s njenom stručnom spremom, nadležni sud je potvrdio prvostepenu presudu 2007. godine i od tada je podnesen prijedlog za prinudno izvršenje te presude, koje nikada nije izvršeno, zbog čega je u dogovoru s braniteljicama i uputila apelaciju Ustavnom sudu.

BiH: Povlačenje britanskog vojnog osoblja nije ugrozilo sigurnost

Participants of the European Union Force (EUFOR), Armed Forces, Border Police and State Investigation and Protection Agency (SIPA) of Bosnia and Herzegovina practice an anti-terrorism situation during an exercise at the Sarajevo International Airport, Bos

Velika Britanija povukla je svoje vojne snage iz Bosne i Hercegovine (BiH) koje su bile dio Misije Althea koju sprovode snage Evropske unije (EUFOR). Razlog je izlazak Velike Britanije iz Evropske unije (EU).

Time je Velika Britanija okončala svoje vojno prisustvo u BiH, nakon 28 godina učestvovanja u mirovnim misijama u BiH i 15 godina učešća u Misiji Althea.

Posljednji kontingent britanskih vojnika napustio je Bosnu i Hercegovinu krajem 2020. godine. U okviru EUFOR-ove Althea mirovne misije u BiH trenutno se nalazi 600 vojnika iz 19 država.

Povlačenjem vojnog osoblja, Velika Britanija prestala je i zvanično biti dio Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU. Svoj angažman u BiH nastavila je transferom oficira iz EUFOR-a u štab NATO-a u Bosni i Hercegovini.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) kako će izlazak Velike Britanije uticati na Misiju Althea, iz EUFOR-a su odgovorili "da će manjak osoblja odlaskom britanskih snaga biti nadomješten od ostalih zemalja EU i zemalja partnera", ne precizirajući o kojem broju vojnika se radi i iz kojih zemalja.

"Nakon povlačenja osoblja iz Velike Britanije, jedan broj zemalja koje učestvuju u Misiji EUFOR-a povećao je broj vojnika sa kojima učestvuju u Misiji, čime je osiguran kontinuitet operativnih sposobnosti Misije. EUFOR redovno provodi strateške preglede kroz koje se vrši procjena trenutnog sastava i strukture snaga. Operacija Althea EUFOR ostaje u potpunosti sposobna za provođenje svog mandata, pod okriljem poglavlja VII Povelje UN-a", navodi se u odgovoru EUFOR-a za RSE.

Iz EUFORA su istakli da će i dalje, po potrebi, brzo reagovati u svrhu pružanja podrške bh. agencijama za sprovođenje zakona, kako bi se održalo sigurno i stabilno okruženje u BiH.

"Povlačenje vojnog osoblja Velike Britanije nije ugrozilo sigurnost BiH. EUFOR se nalazi u središtu međunarodnog vojnog angažmana u BiH i predstavlja strateško sredstvo EU koje djeluje u skladu sa pravilima EU za dobrobit svih građana. Za ovo je potrebno da EUFOR ostane vjerodostojna sigurnosna sila sposobna za odvraćanje, da se podrže Oružane snage BiH u primjeni međunarodnih standarda i učešću u međunarodnim mirovnim operacijama i da se tijesno surađuje sa bh. agencijama za provođenje zakona. EUFOR je ostvario velike uspjehe koristeći kako vojne sposobnosti, tako i javno djelovanje", navodi se u odgovoru za RSE.

Šta je Misija Althea?

EUFOR Althea je vojna operacija EU u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU koja je započela 2004. godine završetkom NATO operacije Stabilizacijskih snaga (SFOR) i povlačenjem NATO snaga iz BiH.

EUFOR je dobio mandat za misiju u BiH, u julu 2004. godine Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UNSCR) 1551.

Prvobitni cilj operacije Althea bio je da osigura sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, doprinose sigurnom okruženju i pružanju podrške procesu evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine. Njen početni kapacitet sastojao se od 7.000 vojnika, a zbog pozitivnih promjena u sigurnosnoj situaciji, mandat je do danas promijenjen četiri puta. Posljednja izmjena mandata bila je u septembru 2012. godine.

Mandat Misije od 2012. godine je izgradnja kapaciteta i obuka Oružanih snaga BiH, podrška lokalnim vlastima u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja, te pružanje podrške za sveobuhvatnu strategiju EU za Bosnu i Hercegovinu.

Zadaci vojnih snaga EU uključuju i čišćenje minskog prostora, kontrole naoružanja, municije i eksploziva i upravljanje uskladištenim oružjem u zemlji.

U Misiji učestvuju pripadnici vojnih snaga iz 19 zemalja članica EU i partnerskih zemalja, među kojima su Albanija, Austrija, Bugarska, Čile, Češka Republika, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Poljska, Portugal, Sjeverna Makedonija, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švajcarska i Turska.

EU ima kapacitet za nastavak Misije

Alija Kožljak, bivši vojni predstavnik BiH pri NATO savezu i šef Odsjeka za međunarodnu saradnju i Evropske studije Međunarodnog Univerziteta Burch u Sarajevu, kaže da će se sa sigurnosnog aspekta osjetiti nedostatak vojnog prisustva Velike Britanije u BiH.

"Zato što je Velika Britanija inicirala brojne projekte i aktivnosti kroz Misiju EUFOR u BiH i na taj način kao jedna od vodećih zemalja EU doprinoslia sigurnosti i stabilnosti zemlje", smatra Kožljak.

On ističe da je Velika Britanija bila najveći zagovornik vojnog prisustva snaga NATO-a, a kasnije i snaga EU u BiH, kao garanta sigurnosti i sprječavanja novih sukoba u zemlji. Sada se, kaže, javlja problem kako rasporediti resurse za funkcionisanje Misije Althea u BiH, jer je Velika Britanija bila jedna od glavnih zemalja koja je upravljala ovom misijom.

"Pitanje je kako sada te resurse i potrebne finansije raspodijeliti u okviru EU kako bi se osigurala održivost same misije u BiH. Zemlje Evropske unije i partneri u Misiji, imaju kapacitete da popune upražnjeno mjesto i da sprovode ovakvu vrstu misije kakva je u BiH, a to je da garantuju stabilnost i sigurnost, jer to nije klasična borbena misija. Prema tome, za ovakve vrste mirovnih misija mnoge zemlje se rado javljaju", pojašnjava Kožljak.

Kada je u pitanju dalje funkcionisanje Misije EUFOR-a u BiH, politikolog Velizar Antić kaže da ono nije upitno, jer se radi o dobro koordinisanoj organizaciji koja već 15 godina ima iskustva u sprovođenju Misije u BiH.

"Taj prostor koji je popunjavala Velika Britanija sa svojim jedinicama i osobljem, popuniće zemlje EU šaljući više svojih snaga, i izdvajanjem više novca za samo funkcionisanje Misije. Dakle, tu neće ostati prazan prostor, jer je Evropskoj uniji prepušteno da se stara o nastavku same misije", poručuje Antić.

Povlačenje snaga ili nastavak Misije

Alija Kožljak upozorava kako države članice pitanje povlačenja Velike Britanije iz EUFOR-a "iskorištavaju za generalno povlačenje snaga EU iz BiH i potežu pitanje potrebe nastavka vojne Misije EUFOR-a u BiH".

"Neke od država EU to podupiru činjenicom da je sigurnost i stabilnost u BiH na jednom dovoljnom nivou, poredeći sa zemljama u regionu. Prema tome, smatraju da nisu ni neophodne te vojne snage. Druge, pak, to podupiru tezom da BiH zbog svojih težnji da ide ka EU i ka NATO na ovaj način sa postojanjem stranih snaga u BiH nije realno da ispuni taj cilj", poručuje Kožljak, dodajući da će Velika Britanija u narednom periodu ostati prisutna u BiH prateći dešavanja u zemlji i regionu kroz nove načine saradnje sa Evropskom unijom.

"Iako je Velika Britanija izašla iz Evropske unije, ona će kroz razne sporazume nastaviti saradnju sa ovim organizacijama. Već su inicirani brojni sporazumi i oni će se svakako odnositi i na ovo ovdje područje, gdje će Velika Britanija iz jedne nove pozicije u saradnji sa EU djelovati", ističe Kožljak.

Velizar Antić poručuje da bez obzira što Velika Britanija nije više vojno prisutna kroz EUFOR u BiH, da je ona i dalje zainteresovanja za ovaj prostor.

"Iako trenutno ovaj prostor nije od vitalnog interesa za Veliku Britaniju, ona će i dalje ostati prisutna kroz Misiju NATO-a i neke druge misije u BiH", kaže Antić.

Iz Ministarstva bezbjednosti BIH na upit RSE u vezi izlaska Velike Britanije iz EUFOR-a i mogućih posljedica po nastavak Misije Althea, nije dobijen odgovor.

Iz sjedišta NATO-a u Briselu nisu željeli za RSE komentarisati izlazak Velike Britanije iz EUFOR-a, niti su odgovorili na pitanje na koji način bi Velika Britanija kao članica ovog saveza mogla nastaviti svoje prisustvo u BiH. U odgovoru navode da su za ova pitanja zadužene institucije EU.

Operacija Snaga Evropske unije Althea u Bosni i Hercegovini pokrenuta je 2. decembra 2004. godine kada je EUFOR preuzeo odgovornost za održavanje sigurnosti i bezbjednosti u BiH od SFOR-a.

NATO je u BiH ostao devet godina nakon rata, sve do 2004. godine u dvije misije, ovlašten od UN-a, kako bi se osiguralo sprovođenje mirovnog sporazuma, demilitarizacija, razoružanje oružanih snaga i civilnog stanovništva, te povratak raseljenih lica u svoje prijeratne domove.

BiH: Klima u državi ne podržava inovatorstvo

BiH: Klima u državi ne podržava inovatorstvo
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:00 0:00

Pravda za Davida: Predati predmet Tužilaštvu BiH

Pravda za Davida: Predati predmet Tužilaštvu BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:03 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG