Maradona, koji je umro u srijedu u dobi od 60 godina, postao je globalna ikona nakon što je vodio Argentinu na Svjetskom prvenstvu 1986. godine, ali nije bio čisti idol poput Pelea i nije pokušavao sakriti svoju vatrenu osobnost i mnoge poroke.
"Ja sam crn ili bijel, nikada u životu neću biti siv", rekao je jednom.
Maradona je bio nizak, moćan i brz. Također je bio žestok i pronicljiv natjecatelj koji je odbijao da bude zastrašen iako su mnogi protivnici pokušavali. Iznad svega bio je uzvišeno i maštovito vješt.
"Nijedna lopta nikad nije imala bolje iskustvo nego kad mu je bila uz lijevu nogu", rekao je njegov suigrač iz Argentine Jorge Valdano.
Međutim, dok se Maradona pamti po majstorskoj smirenosti sa loptom, bio je poznat i po čestom nedostatku kontrole kako na terenu tako i izvan njega. Borio se s ovisnošću, posebno o kokainu, i sa svojom težinom.
Diego Armando Maradona rođen je 30. oktobra 1960. u Lanusu, tik pred Buenos Airesom, a odrastao je u jednom od najsiromašnijih područja argentinske prijestolnice.
Za Argentinos Juniors debitirao je neposredno prije svog 16. rođendana, a za Argentinu sa 16 godina u februaru 1977.
Karijeru mu definira Svjetski kup, četvorka u kojoj je igrao i ona koja mu je nedostajala.
"Imam dva sna", rekao je Maradona argentinskoj televiziji sa 17 godina. "Moj prvi san je igrati na Svjetskom prvenstvu. A drugi san je osvojiti ga."
Menadžer Cesar Luis Menotti izostavio je "El Pibe de Oro" (zlatno dijete) iz svoje momčadi 1978. Argentina, domaćin, prvi je put pobijedila u natjecanju.
Sljedeće godine, pod Menottijem, Maradona je vodio Argentinu do pobjede na Svjetskom kupu za igrače do 20 godina u Japanu, osvojivši Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira.
Njegov debi na Svjetskom prvenstvu za seniore 1982. u Španjolskoj prošao je loše. Odbrana su se prema Maradoni surovo ophodili i završio svoj turnir crvenim kartonom zbog odmazde jer je Argentina, koja je već eliminirana, izgubila od Brazila.
'Božja ruka'
Vraća se četiri godine kasnije, vodeći svoju zemlju do pobjede u Meksiku i turnir učinivši svojim.
U finalu je Maradona namjestio pobjednika u 86. minuti protiv Zapadne Njemačke. Dva puta je zabio u polufinalu protiv Belgije, savladavši četiri braniča za sekundu.
No, utakmica koja je definirala turnir, a možda i njegovu međunarodnu karijeru, bila je četvrtfinalna pobjeda 2:1 nad Engleskom, u kojoj je postigao dva gola koja će se zauvijek pamtiti - iz vrlo različitih razloga.
U 51. minuti, kad je Peter Shilton posegnuo da uhvati loptu, Maradona, nekih sedam centimetara niži, skočio je uz njega i spretnošću koja je zavarala oko, probacio loptu kroz ruke golmana Engleske i ona je ušla u mrežu.
Nakon utakmice, Maradona je rekao da je zabio "malo glavom Maradone i malo božjom rukom".
Četiri minute kasnije, Maradona je pokupio loptu na svojoj polovici, pobijedio šest igrača Engleske, uključujući Shiltona, prije nego što je zabio gol. FIFA ga je kasnije prozvala "Gol stoljeća".
Godine 1990. u Italiji, gotovo nepokretan zbog ozljede toliko udarca lijevog gležnja, Maradona je obrambenu i ograničenu argentinsku momčad usmjerio do finala iako su pobijedili u samo dvije utakmice i postigli samo pet golova.
U strašnom finalu igra Andreasa Brehmea za Zapadnu Njemačku trebala je penal u 85. minuti da se ovaj put izvuče od Maradonine ekipe.
Četiri godine kasnije u Sjedinjenim Državama činilo se da je Maradona oporavljen. Zabio je protiv Grčke i slavio trkajući se kako bi vrisnuo u TV kameru, uznemirujuću mješavinu radosti, olakšanja i bijesa.
Ali svoje posljednje Svjetsko prvenstvo završio je kao i prvo, prerano. Nakon što je Argentina pobijedila Nigeriju u drugoj utakmici skupine, Maradona je pao na testu za efedrin i izbačen je s turnira.
Sličan obrazac divljih padova obilježio je Maradoninu klupsku karijeru.
Maradona se 1981. preselio u klub za koji je navijao, Boca Juniors, i sljedeće sezone osvojio je svoj jedini naslov argentinske lige.
U Barcelonu je otišao za svjetski rekord u zaradi 1982. Pobijedio je Copa Del Rey u svojoj prvoj sezoni, ali klub je završio tek četvrti u ligi.
Propustio je veći dio sezone nakon što mu je Andoni Goikoetxea iz Athletic Bilbaa slomio gležanj, a kad je Barca izgubila od Bilbaa u finalu kupa te godine, Maradona je započeo spektakularnu masovnu tučnjavu, oborivši četiri protivnika.
Suočavajući se sa zabranom u Španjolskoj, Maradona se preselio u Napoli, postavši prvi igrač koji je dva puta srušio svjetski rekord u transferu.
Njegova blistava igra transformirala je klub iz siromašnog, izrugivanog grada i dovela ih do njihove jedine dvije titule u Serie A.
U vihoru od sedam godina dobio je vanbračno dijete, sprijateljio se s lokalnom mafijom i neprijateljima poreznika. Pao je i duboko u ovisnost o kokainu. Njegovo burno vrijeme u Italiji učinkovito je završilo u travnju 1991. kada je bio pozitivan na kokain i dobio zabranu igranja od 15 mjeseci.
Igračku karijeru završava s jednom sezonom u Sevilli, jednom u Newellovim Old Boysima i dvije u svojoj voljenoj Boci.
Igrač stoljeća
Tijekom sljedeća dva i pol desetljeća imao je šest kratkih i neuspješnih poslova upravljajući klubovima u Argentini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Meksiku, te također dvije vatrene godine kao trener Argentine, 2008-10.
Iako je Argentina pretrpjela rekordni poraz od skromne Bolivije sa 6:1 u kvalifikacijama, a Maradona je krajem 2009. zabranjen na dva mjeseca zbog opscene tirade sa novinarima, ipak je vodio momčad na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi gdje su pobijedili u njihovoj skupini prije nego što ih je Njemačka u četvrtfinalu razbila s 4:0.
Sve to vrijeme nastavili su se Maradonini problemi van terena.
U nekoliko je navrata išao na odvikavanje od droge. Kad je napustio kokain, umjesto toga pio je, pušio i pretjerano jeo te završio u bolnici 2007. godine.
Bio je gorljivi pristaša kubanskog čelnika Fidela Castra, čiju je sliku tetovirao na nozi, i venezuelskog vođe Huga Chaveza.
FIFA je 2000. godine organizovala internetsku anketu Player of the Century. Maradona je dobio 54% glasova, Pele je bio drugi sa 18%. FIFA ih je proglasila zajedničkim pobjednicima.
Maradona se oženio svojom dugogodišnjom djevojkom Claudijom Villafane 1984. Imali su dvije kćeri, Dalmu i Gianinnu, i razveli se 2004. godine.
Imao je i sina Diega Juniora, rođenog u Napulju 1986. godine, iako je očinstvo priznao tek 2004. godine.
