Mnogi ljubitelji umjetnosti smatraju Phillips Collection u Washingtonu jednim od najboljih privatnih muzeja moderne umjetnosti. Iznimna zbirka od tri tisuće umjetničkih djela uključuje remek djela francuskih impresionista, ali i radove suvremenih američkih umjetnika. Muzej je nedavno, s nekoliko novih slika, proslavio 90.-u godišnjicu.
Phillips Collection mali je, privatni muzej umjetnosti, smješten u srcu Washingtona. Za javnost je otvoren 1921. godine. Zgrada u kojoj se nalazi nekoć je bio dom Duncana Phillipsa, strastvenog kolekcionara koji je dom u kojem je odrastao pretvorio u prvi muzej moderne umjetnosti u Americi. Nakon prošlogodišnje vatre koja je zahvatila muzej, ponovno je otvoren u siječnju, pred samu 90.-u obljetnicu svog postojanja. Tada je oko šest tisuća ljudi u redovima čekalo pred ulazom muzeja, kako bi pogledali renovirane galerije, ali i okusili kolače specijalno napravljene za tu priliku – oni su zapravo predstavljali svojevrsnu jestivu umjetnost jer su bili inspirirani nekim od najpoznatijih izložaka u muzeju. Dorothy Kosinsky, kustosica ovog muzeja, kaže da je jedna od draži muzeja njegov intimni ambijent: "Muzej je specifičan po svojoj uskoj fokusiranosti na određenu vrstu umjetnosti, odnosno slikarstva, za razliku od drugih, velikih muzeja poput onih koji sadrže egipatsku umjetnost i europsku ili pred-kolumbijsku umjetnost. Ovdje se ipak radi o istinskoj viziji Duncana Phillipsa velikih, modernističkih slika".
Neki od glavnih favorita su neprocjenjiva remek-djela francuskih impresionista, poput Renoirovog “Ručka na brodu.” Dorothy Kosinsky misli da je to najomiljenija slika cijele kolekcije, pravo remek-djelo kasnog impresionizma. Drugo što privlači posjetitelje je jedna cijela prostorija slika apstraktnog ekspresionista Marka Rothkoa, koji je umro 1970. godine: "Za prvu grupaciju slika koju je naslikao u ulju dao je Phillipsu upute kako ih objesiti i osvijetliti. Želio ih je sve smjestiti u ovaj strogo jednostavan, gotovo duhovni ambijent".
A tu je i serija migracija Jacoba Lawrencea. Kustosica Kosinsky kaže da je Phillips bio strastveni promicatelj afro-američkih umjetnika puno prije nego što su oni ušli u modu. Ona smatra i da je kolekcija Phillips imala vrlo zanimljivu i pozitivnu ulogu u Washingtonu u doba kad je on još bio vrlo segregiran grad. Kosinsky kaže da je Phillips želio postaviti tik uz slavne europske slike uz američke slikare kako bi dokazao da su Amerikanci bili jednako važni: "Kolekcija američkog modernista Arthura Dovea održavana je u muzeju čestim, godišnjim kupovinama njegovih djela. Phillips je neprestano punio kolekciju njegovim slikama".
“Mlin za brašno II” Arthura Dovea inspiriao je apstraktnog slikara Sama Gilliama na stvaranje jednog posebnog djela za glavno stepenište muzeja, u povodu njegove 90.-e obljetnice. Još jedna novina povodom godišnjice dva su velika bakroreza, naslovljena “Kako vrijeme prolazi,” a uradio ih je britanski slikar Sir Howard Hodgkin. Oni su među najvećim ikad napravljenim bakrorezima – svaki je velik 12 kvadratnih metara. Potpuno su jednakih motiva, ali različitih boja. Dorothy Kosinsky to djelo opisuje kao monumentalnu, snažnu i ambicioznu umjetničku izjavu, djelo koje, na neki način, prkosi smrti. Izlaganje remek-djela impresionista pored suvremenih slika samo je jedan od razloga zbog kojeg je kolekcija Phillips jedinstvena i toliko cijenjena, kaže kustosica Kosinsky: "Ljudi koji nas dođu posjetiti ovdje se osjećaju kod kuće i stvarno se unesu u kolekciju – u ovom prostoru ona ima veliku moć. Poznato je svima da nam je u životu potreban zdrav i okrepljujući utjecaj umjetnosti".