Znanstvenici iz 26 institucija diljem svijeta radili su na programu sekvencioniranja – odnosno, kartografiranja – genoma krumpira.
Biološkinja Robin Buell, s Državnog sveučilišta Michigan, oduševljena je što je bila jedna od njih: "Meni osobno to je jako uzbudljiv projekt. Većina ljudi smatra krumpir najnormalnijom stvari na svijetu i uopće o njemu ne razmišlja. Iznenadili bi se kad bi saznali da je to treći po važnosti usjev u svijetu, i povrće broj jedan!"
Više od milijarde ljudi u svijetu jede krumpir. Buell kaže da taj broj danomice raste kako se povećava potreba za hranom. A razlog? Krumpir pruža mnogo hranjivog jela na manje zemlje nego drugi glavni usjevi, a uz to raste u čitavom nizu različitih uvjeta okoliša.
Međutim, krumpir je žrtva velikog broja štetočina i bolesti. Trenutno se utroši petnaest do dvadeset godina istraživanja da bi se stvorila nova sorta koja je ili manje osjetljiva na bolesti ili nosi neku drugu poželjnu značajku.
No, Buell očekuje da će sada takva istraživanja trajati kraće: "Dostupnost genoma krumpira omogućit će uzgajivačima da znatno brže prođu kroz proces stvaranja nove sorte. Traženje gena koji su važni za otpornost na bolest ili za hranjivi sastav sada će biti puno, puno brže."
Znanstvenici su već locirali tisuće potencijalnih gena otpornosti na bolesti koje treba detaljnije proučiti. Također, otkrili su neke nove pojedinosti o evoluciji te biljke. Krumpir je u srodstvu sa čitavim nizom važnih biljaka, među kojima rajčicom, patlidžanom, paprikom i duhanom.
Ali, Buell ističe da krumpir posjeduje jednu značajku koju nema nijedan od tih njegovih srodnika: "Ono što mi jedemo od krumpira je njegov podzemni dio. Taj gomolj je ustvari modificirana stabljika. Pitanje je, dakle, kako je došlo do toga da priroda razvije za biljku takav skladišni organ."
Priroda je možda razvila taj jestivi organ, gomolj, modificiranjem gena za koje se zna da postoje kod drugih pripadnika iste obitelji pomoćnica.
Buell kaže da su znanstvenici već ranije kartografirali čitav genom jednog drugog pripadnika te obitelji – rajčice: "Sada se mogu provesti komparativne studije. Mi smo već proveli izvjesne upite, recimo, koji su geni prisutni i u krumpiru i u rajčici, te koji su od njih novi ili različito izraženi u krumpiru, da bi se na koncu upitali: koji su odgovorni za gomolj."
Robin Buell kaže da se još ne zna siguran odgovor, ali je među genima otkriveno nekoliko kandidata koje znanstvenici sada intenzivno proučavaju.