Izvještaj (United States General Accounting Office) je rađen 2000. godine, četiri godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Istog mjeseca, u julu 2000. korišten u svjedočenju pred Odborom za međunarodne odnose Kongresa SAD.
Već sami naslov „Kriminal i korupcija prijete provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma“ upućuje na stanje korupcije u zemlji nakon rata.
U izvještaju se između ostalog navodi da je Svjetska banka izgubila 340 000 $, dok je više od 400 miliona dolara međunarodne pomoći između 1996 i 1999., potrošeno bez nadzora i kontrole.
„Zbog toga što viši zvaničnici BiH nisu demonstrirali volju da se posvete problemu kriminala i korupcije te stvaranju društva koje počiva na vladavini zakona, preporučujemo da Državni sekretar ponovo razmotri strategiju pružanja pomoći Bosni“ jedan je od zaključaka izvještaja starog 18 godina.
Do obustave pomoći ipak kasnije nije došlo jer je procijenjeno da bi bilo kontraproduktivno za zemlju tek izašlu iz rata.
„U komentarima na izvještaj Ministarstvo odbrane posebno se složilo sa zaključkom da kriminal i korupcija ugrožavaju provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma“ navedeno je u svjedočenju pred kongresnom komisijom 2000 godine., dok je ocjena tadašnjeg Ureda visokog predstavnika u BiH da „kriminal i korupcija prožimaju svaki aspekt društva i ekonomije.“
Međunarodna krizna grupa u to vrijeme je izvijestila da „vladajuće partije imenuju visoke državne zvaničnike čija je jedina kvalifikacija – lojalnost stranci“
1999. USAID je uradio istraživanje koje je otkrilo da „poslovni ljudi rutinski podmićuju da bi dobili državne ugovore, zajmove te plaćaju da ih inspektori ne zatvore.“
„Skoro svaki segment administrativne procedure temeljen je na mreži konekcija, od prijateljskih, kroz političke do, često kriminalnih“ stoji u izvještaju.
Tragovi konstantne korupcije u poslijeratnoj BiH pronalaze se i među dokumentima koje je objavio Wikileaks.
Tako u dokumentu za koji navode da je iz 2006. stoji da „veliki broj vođa glavnih partija imaju krivične prijave te da se rašireno vjeruje da učestvuju u kriminalnim aktivnostima“. Izvještaj navodi i imena tih političara od kojih je većina i danas aktivno u političkom životu zemlje.
Isti izvještaj navodi i da su „vladajuće nacionalističke partije godinama zloupotrebljavale visoke pozicije u institucijama i javnim preduzećima kako bi sticali privatnu ili političku korist.
