Napadi koji su često ciljano usmjereni i nerijetko dolaze od strane najviših zvaničnika, vjerskih vođa, pa čak i vlasnika drugih medija, za posljedicu proizvode strah i nesigurnost, a medije i novinare prisiljava na autocenzuru.
Podaci koje je za 2017. godinu prikupila Linija za pomoć novinarima u BiH (FMHL) pokazuju da se napadi na novinare nisu smanjili u odnosu na prethodne godine.
U ovoj godini registrovano je 57 slučajeva od čega je devet prijetnji smrću i sedam fizičkih napada. Blizu 50 napada u periodu od tri i po godine, pretrpjele su novinarke.
Anketa koju su sproveli pokazala je da četvrtina ispitanika u Republici Srpskoj (RS) i šest posto u FBiH smatra kako „novinare ponekad treba tući“.
To je direktna posljedica nekažnjihovsti napada na novinare, smatra Borka Rudić iz Udruženja BH novinari.
„Nema pravila u BiH, novinare napada kada god ko stigne i kako želi i to je direktna posljedica nekažnjivosti. Dakle, ako zvaničnik napadne novinara i ništa mu se ne desi, onda većina običnih ljudi misli da to tako jednostavno treba“, kaže Rudić.
Reporteri bez granica u svom Indeksu slobode štampe, Bosnu i Hercegovinu su prema njenim medijskim slobodama smjestili na 65. mjesto (68. u 2016. godini). Navodi se da su bh. novinari često meta prijetnji i političkog pritiska.
Iako je BiH blago napredovala u odnosu na prošlu godinu, mjesto koje zauzima ostavlja mnogo prostora da se stvari poprave, smatra Anders Hagelberg, švedski ambasador u BiH, čija zemlja na istom indeksu zauzima drugo mjesto.
„Kada govorimo o rangiranju i indeksima, važno je ono što stoji iza tog broja jer imamo novinare čija su svjedočanstva o napadima poprilično šokantna. Naravno, na svima nama je da stvorimo bolju atmosferu, no političari su ti koji prvenstveno moraju poštovati zakone, samim time i novinare i njihovu profesiju“, napominje Hagelberg.
Regionalna platforma Zapadnog Balkana sastavljena od novinarskih asocijacija, u svom istraživanju navodi da novinari i medijski radnici u svim zemljama regije imaju nesiguran posao, a više od polovine anketiranih je ocijenilo da se njihov ekonomski položaj pogoršava.
Neki novinari ne prijavljuju napade, jedni neće, a drugi ne smiju, smatra novinar Marko Divković.
„Iz iskustva znam da polovina novinara radi za socijalnu pomoć, a to je nekih 500km. Nezaštićen novinar ne može nigdje ići i njemu su noge vezane olovnim kuglama“, upozorava Divković.
Smatra da su novinari ugroženi sa svih strana, a posebno ga brine što prijetnje dolaze od pojedinih ljudi iz sigurnosnih agencija ili tužilaštava.
„Dobar dio ljudi u institucijama koje su zakonom dužne i plaćene da štite sve građane, a ne samo novinare, ponašaju se kao najgore seoske barabe“, napominje Divković.
Primjeri dobre prakse
Ipak, kako navode iz Udruženja BH novinari, nisu svi slučajevi prijetnji i napada na novinare prošli nekažnjeno.
Pozitivnim primjerom Borka Rudić smatra slučaj banjalučkog novinara Dragana Bursaća, koji više puta je dobivao prijetnje smrću , a čiji se slučaj trenutno vodi na sudu u Banja Luci.
„U smislu institucionalne zaštite, profesionalne istrage policije i vrlo efikasnog djelovanja u podizanju optužnice protiv osobe koja je upućivala prijetnje smrću, njegov slučaj možemo smatrati uspješnim, kaže Rudić.
Općinski sud u Visokom izrekao je kaznu od jedne godine zatvora osobi koja je ugrožavala sigurnost, upućivala prijetnje i govor mržnje prema novinarski i blogerki Irmi Antojiji Plavčić.
„Bez obzira na to, rješenje su istrage i pravni postupci koji će biti efikasni i koji će zaista utvrditi sve okolnosti napada na novinare. Tražimo efikasno pravosuđe i reagiranje institucija na napade, političke pritiske i diskriminaciju, kao i snažniju podršku međunarodnih organizacija“, poručuje Borka Rudić.
Međunarodni dan borbe protiv nekažnjavanja napada na novinare
2. novembar u svijetu se obilježava UN-ov Dan borbe protiv nekažnjivosti napada na novinare.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) tim povodom je pozvala je svoje članice da se priključe kampanji #endimpunity, čiji je cilj da se vlade pozovu na odgovornost za nekažnjavanje napada na novinare.
Prema podacima IFJ-a, u svijetu je ove godine 56 novinara stradalo na dužnosti. Ista statistika pokazuje da tek jedno od deset ubistava bude temeljno istraženo, dok se manje ozbiljnim napadima na novinare, pridaje malo pažnje.
Prema podacima UNESCO-a, većina novinara ubijenih u 2016. godini (94%) bili su lokalni novinari koji su izvještavali o lokalnim temama.
Polovina ubistava novinara dogodila se u zemljama u kojima nije bilo oružanog sukoba.
Facebook Forum