Mlađi korisnici često nemaju iskustva i znanja da bi razumjeli potencijalne opasnosti na internetu. Ovaj oblik nasilja specifičan je jer je žrtva gotovo uvijek dostupna svom zlostavljaču, čak i kada je potencijalna žrtva u svom domu.
Olakšana komunikacija na internetu izlaže mlade ljude opasnosti od primanja uznemiravajućih poruka, ali i poziva na susret sa nepoznatim osobama.
Udruženje za razvoj društva Kap iz Sarajeva sprovelo je u 2016. godini istraživanje na uzorku od sedam hiljada učenika osnovnih i srednjih škola u Federaciji BiH. Od sedam hiljada učenika, njih 2339 je u anonimnoj anketi izjavilo da su pretrpjeli neku vrstu nasilja, što znači da se radi o svakom trećem dijetetu.
Istraživanje je također pokazalo da je cyber nasilje treće po redu iza verbalnog i fizičkog nasilja.
To što je treća vrsta nasilja po redu, ne znači da je manje opasna, kaže Merima Spahić, predsjednica udruženja Kap.
„To je jedna specifična vrsta nasilja zbog toga što je publika široka, bez georgafskih ograničenja i što zapravo nasilje koje se vrši nad jednom osobom, može da vidi neograničeni auditorijum. To žrtvi ustvari predstavlja najveći problem, jer ona obično ne govori nikada da je žrtva nasilja jer se upravo srami i plaši“, ističe Spahić.
Kompjuterski kriminalitet, prema zakonu u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavlja oblik kriminalnog ponašanja kod kojeg se korištenje informacionih sistema koristi kao način, sredstvo ili cilj za izvršenje krivičnog djela.
„Naši zakoni su u principu jako dobri i oni definišu i cyber nasilje. Kazne mogu biti od jedne do tri godine, mada mi u praksi ne znamo da je ikome izrečena takva kazna. Kada bi se zakon poštovao, vjerovatno bi situacija bila puno bolja“, pojašnjava Spahić.
Istraživanje koje je spovela organizacija Save the children pokazalo je da 90 posto ispitane djece u dobi od 9-17 godina koristi mobilne telefone, a samim time i internet i društvene mreže. Polovina roditelja ove djece, prema istraživanju, upoznata je sa činjenicom da njihova djeca koriste društvene mreže, ali ne znaju šta ona tačno rade na društvenim mrežama.
Također, polovina ispitane djece je izjavila je da su ignorisali nasilje koje su doživjeli.
Tačno se vidi gdje griješimo kada je u pitanju edukacija djece o korištenju digitalnih tehnologija, kaže Alen Zaimović iz organizacije Save the children.
„Ukoliko se djeci desio neki oblik nasilja, njih skoro polovina je reklo da su ignorisali problem. Ako polovina djece kojoj se desio određeni oblik nasilja to ne prijavi, veliki broj te djece će se povući u sebe, što onda može imati ozbiljne posljedice. Mislim da smo ovim istraživanjem samo zagrebali površinu“, navodi Zaimović.
Podatak koji je iznesen na cyber forumu Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu govori da se svako drugo dijete upoznalo sa nekom nepoznatom osobom u komunikaciji na internetu.
BiH je jedna od rijetkih država u Evropi koja nema registar pedofila.
Bitno je pedofiliju na internetu učiniti lucidnom, kaže Amina Beriša, iz sektora za informacijsku sigurnost pri Institutu za društvena istraživanja.
„To je bitno zbog toga da ne samo roditelji, već i edukatori, sigurnosne službe i kompletno društvo bude osviješteno na koji se način manifestira ova pojava“, navodi Beriša.
Stručnjak za kompjuterski kriminalitet, Vladica Babić, kaže da je glavni problem needuciranost u vezi ove pojave te da je ključno povjerenje između roditelja i djeteta.
„Upoznatost roditelja o pristupu određenim internet stranicama koje djeca posjećuju, vrlo je niska. Roditelji pretpostavljaju da se radi o prijateljima njihove djece, međutim, ti „prijatelji“ koji djecu kroz „grooming“ (pojava pokušaja ili ostvarenja pedofilskog približavanja i uspostavljanja kontakta s djecom, s ciljem ostvarenja seksualnog kontakta) upućuju na pedofiliju i vežu ih za taj pojam, stvaraju sebi potencijalne žrtve u narednom periodu. Te osobe su sposobne da u roku tri dana dijete mobiliziraju u svrhu pedofilije jer se radi o jako dobro psihološki osviještenim osobama. A šta mi imamo kontra njih? Neuređen sistem!“, upozorava Babić.
Mi moramo razgovarati o tome koliko su djeca u kibernetičkom prostoru ranjiva te o tome koliko cyber nasilje ostavlja i emotivne i traumatične posljedice, kaže Amina Beriša.
„Znamo koliko dugoročna trauma kod djece može biti kada se već desilo nasilje. Kibernetičko nasilje ostavlja još veće posljedice jer se na internetu skoro nikada ništa ne može u postpunosti izbrisati. Kada govorimo kibernetičkom nasilju, gotovo nijedan medij u BiH do sada nije obratio pažnju na psihološke posljedice kod žena, djevojčica i djece. To je strašna činjenica koja može naštetiti ne samo društvu, već i povjerenju u sigurnosne službe“, upozorava Beriša.
Facebook Forum